Orkestralna raskoš
Ratovi zvijezda, Epizoda 2: Klonovi napadaju (Star Wars, Episode 2: Attack of the Clones), John Williams
Sada već peti put u duljem nizu godina gledatelji mogu ponovno otići u kino pogledati nastavak znanstvenofantastične bajke Georgea Lucasa Ratovi zvijezda. Naravno, sada svi znaju što mogu očekivati od filma, od redatelja, ali i od nezaobilaznog skladatelja Johna Williamsa.
Ako smo u vrijeme prikazivanja bajke Harry Potter i kamen mudraca bili pomalo razočarani Williamsovom — ružno je to reći, ali ipak — olinjalošću, Ratovi zvijezda: Klonovi napadaju pokazali su da je skladatelj življi, maštovitiji i inventivniji nego ikad. Naravno, u okvirima vlastitog stila i u okvirima zadanih predložaka iz prethodnih nastavaka Lucasove popularne sage. Epizode serijala oduvijek su počinjale na isti način i bivale pokrivene istom glazbom, pa je publika ponovno dobila očekivani početak s tipičnim slovima koja putuju pripovijedajući long, long time ago in the galaxy far, far away i s prepoznatljivom glavnom temom Williamsove partiture. Ponovno je dobila i neke ustaljene teme, koje su jednako postale nezaobilaznim dijelom identiteta pojedinih likova sage. Uz to, tipična orkestralna raskoš Williamsova stila, kao i njegova sklonost preuglazbljivanju (film je, kao i sve ostale epizode, maksimalno prekriven debelim slojevima glazbe) stvorili su očekivani okvir za pripovijedanje dovršene priče s nedovršenim početkom.
Uronjenost u film
No, Williams nikada ne upada u zamku koju pred njega postavljaju stari (i nužni) klišeji. Njegova je glazba tako uronjena u filmsku radnju da je gledatelj ne zapaža kao glazbu, nego kao sliku suvremenoga grada ili pustog planeta, kao miris iracionalno lijepe livade, ili kao svježinu kapljica gustih vodopada. U prvome dijelu filma, gdje su poznate teme rijetke, osobito je teško svjesno slušati glazbena zbivanja koja se izjednačavaju s jurnjavama u svemirskim automobilima i s bezglavom hrabrosti presigurnoga mladog Anakina. No Williams se ne skriva uvijek iza slike. U trenutku kada počinje transformacija Anakina u moćno zlo, Williams izlazi iz pozadinske pozicije, hvata gledatelja za ruku i počinje ga voditi tamnim stazama Sile. »Dogodilo se nešto strašno«, reći će Yoda, a samo će kratki citat teme Dartha Vadera pokazati da je to strašno i strašnije nego što se na prvi pogled čini. Vaderova tema rasplamsat će se otkrivajući strahote pokolja koji gledatelj ne vidi, nego o njemu saznaje tek iz Anakinova pripovijedanja. Tresući se više zbog sugestivnosti glazbe nego zbog užasa slike (kojeg zapravo i nema), čovjek se samo pita — kako će Williams riješiti spoj treće i četvrte epizode, s obzirom da je u četvrtoj epizodi tema Dartha Vadera postojala samo u obliku neugledna motiva, posve nesrodna mračnoj temi Imperatorovog crnog sluge?
Glazba kao ključ
Osim obrisa Dartha Vadera, u drugoj epizodi prepoznajemo i obrise profila (dugi nos, obješena usta) i glasa u kojemu se nazire buduće Imperatorovo siktanje. Williams naznačene vizualne elemente jasno potkrepljuje Imperatorovom temom, tako da oni koji znaju čitati njegov glazbeni jezik, opasnost prepoznaju kao neskrivenu i jasnu, a ne kao prijeteći tajanstvenu. Od starih tema čut ćemo i temu Sile, koja se pojavljuje na očekivanim mjestima — na primjer, u sceni na planeti Tatooine, vrlo sličnoj sceni zalaska sunca na istom planetu iz četvrte epizode (s jednom razlikom: u Novoj nadi na pijesku će umjesto Anakina stajati Luke), tema Sile očekivana je više po analogiji sličnosti scena nego zbog potreba sadržaja.
Od novih tema svakako je najdojmljivija ljubavna tema Anakina i Padme. Prelijepa molska melodija pokazuje smjer priče u koji vodi zabranjena ljubav. U sceni ukradena i naglo prekinuta poljupca Williams je gotovo odveć rječit — i on svoju temu naglo prekida na vrhuncu razvoja jednostavno ponavljajući sliku bez komentara. Može li uopće skladatelj mladom paru sugerirati opasnost njihove ljubavi kada srce jednostavno ne može slušati um? Naravno da ne. Zato, umjesto toga, bolno razvija prekrasnu melodiju nad uznemirenim nebom koje gleda njihovo tajno vjenčanje. I plače zajedno s njim.
Irena Paulus
Klikni za povratak