Nova londonska vertikala

Nova londonska vertikala

Vijeće londonskog Southwarka odobrilo je projekt Renza Piana za London Bridge Tower, buduću najvišu europsku građevinu (305 m), koja će, kada bude podignuta, nadmašiti za više od šezdeset metara trenutačno najviši londonski neboder Canary Warf arhitekta Cesara Pellija. Pretežni dio korisne površine zgrade bit će namijenjen za urede, s hotelom na petnaest najviših etaža te četrnaest luksuznih stanova, dok će pedesetmetarski vrh služiti kao toranj za rashlađivanje. Piano je odabrao oblik iščezavajućega piramidalnog šiljka obloženog bijelim staklom u cilju minimalizacije utjecaja građevine na gradsku sliku o čemu kaže: »Izazov predstavlja kreacija nježne prisutnosti. Staklo je lomljeno kako bi bilo nenametljivo i zrcalilo nebo u bijelom odsjaju umjesto prijeteće tame mnogih visokih zgrada. Ako gradite ikonu ona mora biti vraški dobra.« Lokalne vlasti pozdravile su Pianovu uzbudljivu ideju, a podupire ju i gradonačelnik Livingstone, inače veliki zagovaratelj gradnje nebodera kao prinosa londonskom ugledu svjetske metropole. No nisu svi oduševljeni projektom, a najglasniji su protivnici iz English Heritagea, nacionalne institucije za zaštitu povijesne baštine, koji smatraju da će nova vertikala poremetiti tradicionalnu vizuru na katedralu sv. Pavla.

Fosteru natječaj u Hong Kongu

Foster i partneri pobijedili su na međunarodnom natječaju za masterplan obalne zone zapadnog Kowloona u Hong Kongu. Na natječaj za zemljište oduzeto od mora, namijenjeno umjetnosti, kulturi i zabavi, stigao je 161 rad iz cijeloga svijeta, a Fosterov prijedlog predviđa izgradnju nekolicine teatara i koncertnih dvorana, sadržaje za slobodno vrijeme, trgovine, kinematografe i galeriju moderne umjetnosti. Više od dvije trećine površine zauzet će parkirališta i javni gradski prostori kojima je deficitarno gusto izgrađeno središte Kowloona. Različiti elementi kompleksa objedinjeni su sinusoidnom krovnom plohom koja je generirana, prema Fosterovim riječima, iz topografije, kineskih umjetničkih formi i kaligrafije, a autor očekuje da dinamični baldahin, premda modificira mikroklimu prostora koji nadsvođuje, postane novim regionalnim znamenom. Prema planovima prva faza kompleksa treba se realizirati do 2008. godine.

Izložba Roller-coaster u Münchenu

Iako se zabavni parkovi obično vežu uz američku popularnu kulturu, neke od najspektakularnijih zabavljačkih atrakcija izumljene su u Njemačkoj kao što dokumentira izložba Roller-coaster u minhenskom Gradskom muzeju. Prvi put podignut kao fiksna instalacija u njujorškom Coney Island Funfairu 1898. roller coaster brzo se proširio Europom, a prva demontažno-prenosiva verzija prezentirana je 1909. na minhenskom Oktoberfestu. Tijekom godina sprava je doživjela brojne promjene no osnovni princip ostao je isti: vozila s putnicima mehanički se podižu do najviše točke putanje, nakon čega slobodno padaju pod utjecajem gravitacije. Jedan od najuspješnijih dizajnera roller-coastera njemački je inženjer Werner Stengel, koji je u četiri desetljeća rada kreirao neke od najekstremnijih inačica big-dippera, nevjerojatnih konstrukcija na granici zakona fizike. Izložba što će potrajati do 30. lipnja množinom fotografija, crteža i modela ilustrira fantastični svijet zabavljališta, te sadrži i nekoliko atrakcija u naravnoj veličini: Trostruki luping, Triler (četverostruki coaster), Olympia (peterostruki) te Euro Star, koji spaja spektakularnost i znanstveni pristup.

ZOOM u Beču

Nakon što je dvadesetak godina proveo na privremenoj lokaciji, nedavno je otvoren novi ZOOM, dječji muzej trajno udomljen u nekadašnjim carskim stajama u okviru bečkog Museumsquartiera. Reflektirajući Einsteinovu ideju da je »igra najviši oblik istraživanja« muzej je mjesto što pruža »apsolutnu slobodu kreativne igre«. Njegovo oblikovanje potpisuje bečka grupa Pool Helma, a ostvarili su naglašeno osobnu, ali nenametljivu interpretaciju raspoloživa prostora. Nakon uklanjanja suvišne dekoracije prazni volumen podijeljen je u funkcionalne zone označene različitim sustavima boja (mliječnobijela, nebeskoplava) s opremom koja se pojavljuje kao zaseban arhitektonski element. Napadnih boja, oprema dinamizira prostorne odnose istodobno markirajući servisno-skladišne sadržaje. Odjeljak za najmanje, nazvan ocean, oblikovali su nizozemski specijalisti za edukacijski dizajn iz grupe Zee, koji su ponudili vizualno jednostavnu, svijetlo obojenu interpretaciju morskog krajolika.

Knjiga Antoanete Pasinović

Knjiga Antoanete Pasinović Izazov mišljenja o prostornom jedinstvu sadrži izbor tekstova iz opusa te izvrsne kritičarke arhitektonsko-urbanističkih tema, nastalih od 1963. i studentskog priloga u ČIP-u o Željpohovoj zgradi pa sve do njezine tragične smrti 1985. Tekstovi, pisani za dnevni tisak i časopise u rasponu od recenzija do polemika, ili u okviru izložbi koje je autorica priređivala, u knjizi su podijeljeni u tri tematske cjeline: Arhitektura i njeni protagonisti, Problematika oblikovanja prostora — urbanistički planovi i projekti te Izbor tekstova iz kataloga, a svjedoče o široku rasponu njezinih interesa i angažiranu pristupu temama suvremene gradogradnje, koje ni nakon dva desetljeća nisu izgubile na aktualnosti (npr. problemi zaštite povijesne baštine ili pak uništavanje jadranske obale). Vrijedno izdavačko ostvarenje izašlo je u nakladi Instituta za povijest umjetnosti, a tekstove je izabrala i pripremila Sandra Križić Roban, koja je napisala i analitički tekst o djelu autorice, uz predgovor Željke Čorak.

Vinko Penezić