Mali div

Mali div

Michel Petrucciani Live Solo, Dreyfus jazz — FDM 36597-2

»Toliko energije u tako malom tijelu«, bio je moj verbalni spas iz situacije bojazni od uzdaha iznenađenja i neprimjerene reakcije mnogobrojnog općinstva, kad sam prije više godina u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog najavljivao nastup fantastičnoga francuskog jazz-pijanista Michela Petruccianija i njegova trija. Pribojavao sam se ustuka kad publika ugleda kako jedan glazbenik iz ritam-sekcije u naručju na pozornicu iznosi rastom patuljasta pijanista u strahu od najmanjeg udarca, koji je Petruccianiju mogao prouzročiti velike zdravstvene probleme, pa čak i fatalne lomove kostiju. Ta rijetka i strašna bolest, koja će napokon i prerano odnijeti tog neobično nadarena jazz-pijanista svjetskog glasa, njegov tjelesni izgled i rast, koji su za sviranje glasovira zahtijevali specijalno izrađen stolac i mehaniku za pedaliranje, bili su na prvi pogled nespojivi s glazbenom energijom, savršenom tehnikom instrumenta i neobično velikim rukama, inače vrlo simpatična Michela Petruccianija, koje su izvodile fascinantan jazz.

Kao jedna od posljednjih uspomena na tog iznimnog i po svemu vrlo specifična jazz-glazbenika ostaje i CD nazvan Michel Petrucciani Live Solo, glazbeni materijal snimljen u dvorani Alte Oper u Frankfurtu 1997.

Petrucciani, uz to što je bio izvrstan pijanist, na ovom disku pokazuje i dokazuje i svoje skladateljske dosege. Od jedanaest koncertnih i uživo snimljenih izvedbi, devet je napisao sam, a od poznatijih je jazz-standarda izveo svega dva, Tizolov Caravan i poznatu Strayhornovu temu Take the »A« Train, i to u kombinaciji s vlastitom skladbom She Did It Again. Tu je i njegova džezistička obrada glasovite Consuelove melodije Besame Mucho. Program diska započinje izvedbom originala Looking Up, koji slijede također Petruccianijeve skladbe Rachio i Chloe Meets Gershwin. Home je lepršava, romantična i pomalo impresionistička kompozicija, dok Brazilian Like nosi u sebi melodijske i ritmičke elemente brazilske sambe, odnosno bossa-nove. Little Piece In C For U mogla bi poslužiti kao mala vježbenica za glasovir u C-duru, u kojoj autor na relativno jednostavnoj temi gradi lepršave i zanimljive improvizacije, izvodeći dio te skladbe u tradicionalnom stride piano-stilu. U cijelom je tom programskom sklopu najpretencioznija skladba Trilogy In Blois. Ta je jazz-trilogija sastavljena od tri cikličke dnevne inspiracije: Morning Sun, Noon Sun i Night Sun. Petrucciani je izvrstan improvizator bujne mašte i bogatstva ideja, te se njegove skladbe i izvedbe doimlju poput poigravanja raznih melodija koje prelaze jedna u drugu, pa je tako i u izvedbi skladbe Romantic But Not Blue. Michel je Petrucciani od stranih autora evidentno cijenio Dukea Ellingtona, što je uostalom bio i slučaj s nizom najpoznatijih svjetskih džezista. Gotovo je redovito svoje nastupe i snimanja završavao interpretacijama skladbi legendarnoga Dukea. U njima bi se mogao osjetiti poseban zanos, pa su neke od njih dobile znatno dulja trajanja. Glasovita je skladba Juana Tizola Caravan vrlo dobar primjer za to, u kojoj Petrucciani u improvizaciji nekoliko puta mijenjao pristup, duhovito se u jednom trenutku igrajući u diskantu, da bi potom prešao u njemu drag tradicionalni stride piano stil sviranja glasovira. Budući da je Petrucciani bio jedan od ne baš mnogobrojnih europskih interpreta jazza, sposobnih za izvođenje solističkih recitala u rangu koncertnih pijanista, bio je kadar ostvariti izvedbe tako visoke razine poput ovih, a sve je to dokazao i u dodatku, u već spomenutoj kombinaciji originala She Did It Again i znamenite himne orkestra Dukea Ellingtona Take The »A« Train.

Mladen Mazur