»Hrvatska zora«, Glasilo Matice hrvatske Vis, god. XI, br. 31, travanj 2002.
Trideset i prvi put osvanula nam je nova »Hrvatska zora« u Visu, sa zanimljivim prilozima iz znanosti i kulture, života mještana, literarnim radovima...
U Uvodnoj riječi urednik — msgr. A. V. Mardešić — skreće nam pozornost na proslavu Dana grada Visa i njegova zaštitnika svetog Jurja (23. travnja) te nedavni blagdan Uskrsa, nadovezujući temu kršćanske ljubavi i milosrđa koje treba biti upravljeno prema svim bićima, a osobito prema najpotrebitijima (među kojima su starci kojih na ovom otoku doista ima najviše, op. a.). Ta se ljubav mora materijalizirati u dobrim djelima i suosjećajnosti, a ne kao politički pamflet i isprazna fraza iza koje ne stoji volja za dobrobit tih ljudi.
Slijede znanstveni prilozi. Drugi nastavak Vodiča po antičkoj Issi Borisa Čarge, zamišljena kao dio budućega turističkog vodiča i sastavnice obrazovanja mladih Višana i ostalih zainteresiranih. Informativni tekst potkrijepljen kartama, koji na jednom mjestu daje pregledan uvid u kronologiju zbivanja, vrijedan je i neizostavan prilog poznavanju viške antičke povijesti sadržajno primjeren ovoj publikaciji.
Msgr. Mardešić napisao je članak o pustinjačkim i samostanskim nastambama na otocima viškog arhipelaga.
U prilogu Ive Štambuka Zagonetna slika u Hvaru, koji govori o slici posljednje večere nepoznatog majstora venecijanske škole u muzeju Franjevačkog samostana u Hvaru, polemizira se o nastanku i autoru djela pronalazeći elemente Tintorettove škole, Palme Mlađeg, Butola Gastalda, Veronesea. No majstor ih nadilazi usavršenim proporcioniranjem karakterističnim za visoku renesansu.
Odjeljak Iz života Višana donosi nam tekstove Ane Linčir o Stonci — uvali na sjeverozapadnom dijelu viške luke i stalni prilog Od zore do zore koji govori o najvažnijim zbivanjima od prošlog broja.
Silva Borić i Branka Vukašin izvještavaju o ekološkim i drugim programima srednje škole A. Matijašević-Karamaneo u Visu.
Na kraju su zanimljivi literarni prilozi: Joška Sviličića o dijalektološkim varijacijama u govorima otoka Visa, pjesma pok. Jure Rokija — Fortunata, viškog književnika iz Los Angelesa Ca je još na Visu i ca već ni, (koji je zajedno sa sinom sastavio Libar viokega jazika, pravu riznicu viških običaja i izričaja, op. a.); i prozni tekst — duhovitu crticu iz mladosti Tonka Kuljiša Jesi tu ti?.
Nadajmo se da će viška »Zora« i dalje nastaviti proširivati interese za lokalne posebnosti i vrijednosti s jednakim entuzijazmom i još više zanimljivih priloga.
Anamarie Slavić
Klikni za povratak