Bajka o ružnoj žabi i princu (2)

Treće

Reflektori javnosti sada su se usmjeravali prema navedenoj posvemašnjoj destrukciji Splita. Pače, zbog svega što se izdogađalo, javnost je bila zaokupljena konačnim pravorijekom pravne države koji je, dakako, završavao na odlučnom možda, uz već uobičajene bezdušne vinjete što se tu sada može.

Ta retorička prašina stvorila je takvu kulisu naraslom kaosu, da je gradsko stanovništvo padalo u sve dublju apatiju. Varano i iscrpljivano gubilo je obrasce urbanoga, poštenog i racionalnog ponašanja, te uglavnom prestalo reagirati. Počelo je vegetirati.

U međuvremenu je gradska uprava predano radila na sređivanju imovinsko-pravnih odnosa najvrednijih prostora splitske luke, kako bi, zaboga, bila ozbiljna u očima »stranog investitora«. Sređivanje »papira« posebna je i duga priča, koja, uostalom još traje. Golem je ulog u igri: zgrade i pogoni »Dalmacijavina« na lukobranu, prostori hotela »Ambasador« i platoa bivšeg doma Gusara, prostori Motela Marjan i oko njega te zgrade Banovine, iznimno vrijedne površine Sustipana i Zvončaca itd. No, prije svega, u pitanju su goleme sustavno zapuštene površine kolodvora koje su najvredniji slobodni gradski prostor u Hrvatskoj uopće.

Možemo li predvidjeti kako će, nakon svega navedenoga, priča ići dalje. Nakon što se srede »papiri« u najvrednijem dijelu Splita i Hrvatske, američki ulagač će se povući ili zadovoljiti mrvicama kakve mu po referencama uostalom i pripadaju. Možemo li također predvidjeti da će nakon toga usitnjeni dijelovi projekta biti budzašto ustupljeni domaćim investitorima, jer da ne propadne sav trud i novac koji je do sada uložen. Tko su ti domaći investitori i iz kakva miljea dolaze, posve je jasno. U priči iz Hrvatske jedino te žabe postaju prinčevi.

Na kraju, projekt AFCO pokazao je da nije dovoljno, ni na pravi način shvaćeno, da je Split postao golemi grad koji vapije za vlastitom urbanom uređenošću. Split se jednostavno ne može poimati kao varoš u kojem će se izmjenjivati garniture malomišćanskoga mentaliteta s figom u džepu. Split je poput stare Salone postao grad otoka, dalmatinskoga sela, pa i drugih dalmatinskih gradova. On je grad regije. Štoviše, on je grad i velikog dijela Bosne i Hercegovine u kojem žive Hrvati. Duboke promjene koje su nastale raspadom Jugoslavije promijenile su poziciju Splita više nego ijednog drugog grada u Hrvatskoj. U općem interesu to se mora prepoznati i Split mora preuzeti svoje nove i stvarne odgovornosti, sam ili uz pomoć svih koji pomoći mogu.

Umjesto nepostojećeg spasonosnog projekta koji će izazivati krivo usmjerene mobilizacije, Split treba stotine malih kvalitetih pomaka. Pomaka koji su zdravorazumski, organski, iskreni i ostvarljivi. No, prije svega, Split treba marljive ljude s jasnim i poštenim vizijama, koji će znati na pravi način redefinirati njegovu veliku poziciju.

Stjepan Lozo, ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja, Split