Arhitektonska tradicija

Astrida Bugarski, Sjećanje na korijene, Matica hrvatska Sarajevo, 2001.

Knjiga Sjećanje na korijene donosi pregled tradicijskih stambenih zgrada Hrvata Bosne i Hercegovine nastalih u razdoblju od sredine devetnaestog do sredine dvadesetog stoljeća. Prezentirana je građa koju je autorica prikupila tijekom dugogodišnjih terenskih istraživanja radeći kao kustosica za narodno graditeljstvo u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu. S obzirom da je građa prikupljana u doba kada zbog modernizacije sela naglo i nepovratno nestaju tradicijske kuće, Sjećanje na korijene ne donosi iscrpan pregled cjelokupne arhitekture seoskih stambenih zgrada, nego su neki dijelovi opširniji od drugih zbog veće količine prikupljene građe.

U uvodnom dijelu predočen je kraći pregled tradicionalnih kuća ukupnoga seoskog stanovništva unutar današnjeg bosanskohercegovačkog državnog prostora, čime je autorica pokušala razumljivijom učiniti složenu sliku o tradicionalnim hrvatskim kućama u BiH u poglavljima koja slijede.

Analizom prikupljene građe Bugarski nam ukazuje na zajedničke arhitektonske elemente prisutne u svih hrvatskim seoskim kućama, kao i na posebnosti koje imaju uže ili šire regionalno značenje.

Na području BiH oduvijek su se miješali različiti utjecaji, koji se zrcale i u tradicijskoj seoskoj arhitekturi. Premda primarno nastambe dinarskog tipa kuće tog područja u sebi sadrže i neke panonske i jadranske odlike, dok je ozračje različitih kulturnih utjecaja istoka i zapada sa sobom donosilo raznovrsna poimanja o načinima kreiranja životnog prostora.

Kuće su građene od kamena (Hercegovina), drveta (šumoviti predjeli), dok je u područjima gdje je drveta manje, a kamena nema, ilovača prisutna kao građevni element. Hercegovačke suhozide stambene zgrade, tradicionalne seoske kuće Drežnice, kamena katnica sjeverne te južne Hercegovine, kamene kuće Livanjskog polja, brvnara, polukatna kuća, kuća s čardakom, kuća sojenica i posavska prizemnica kuće su koje je Bugarski obradila u knjizi. Osim kuća u knjizi su predstavljene Nastambe stočara u sezonskim naseljima sjeverozapadne Hercegovine kao stambeni objekti s očuvanim arhaičnim elementima. Dokumentarističku vrijednost knjizi daju i fotografije brojnih kuća uz koje je objavljeno ime vlasnika i smještaj kuće. Osim opisa vanjskog izgleda i tehnike gradnje zidova, podataka o materijalu od kojeg je izrađen krovni pokrov, tlocrta i presjeka, Bugarski nam crtežima i fotografijama prikazuje dijelove unutrašnjeg uređenja i karakteristično pokućstvo.

Iz višekulturalnog i višeetničkog etnografskog naslijeđa Bosne i Hercegovine, Astrida Bugarski predstavila je, načinom zanimljivim i široj čitateljskoj publici, stambene zgrade Hrvata uspjelo istaknuvši njihove specifičnosti prema kućama ostalih naroda na području BiH.

Goran Ivaniš