Agresivni kapital

Osobno, bez kolebanja, podupirem negativno stajalište u odnosu na dvojbeni AFCO projekt splitske luke. Jednako tako zbog metodologije pripremnih radova kao i zbog vizije konačnoga rezultata. Mislim da ni jedno ni drugo nije prihvatljivo. Sa stručnog stanovišta ni mnogo manji projekti nisu dopustivi bez solidnih pripremnih studija. Te obveze pogotovo ne mogu biti oslobođeni drastični pothvati koji ne mijenjaju samo vizualno, prostorno, lice nego upravo dušu grada (genius loci!, društveni, humani, faktor urbaniteta), pogotovo kad je riječ o tako izrazito profiliranu urbanitetu kao što je splitski, s dvotisućljetnim kontinuitetom i sraštenošću u mediteranski prirodni i kulturni prostor, sa znakovitošću metropole Dalmacije, sa znakovitošću drugoga grada jedne zemlje i jednoga naroda. — Kakvi su to kriteriji koji se tako olako i samouvjereno obračunavaju s tim temeljnim čimbenicima oblikovanja ljudskog obitavališta? Zar je sve to samo roba na prodaju? I sva basnoslovna obećanja bez ikakva jamstva (ugled konkretnih stručnih realizatora? konkretnih realizacija dosadašnjih projekata?), ne samo da meni nisu uvjerljiva nego štoviše upravo ta njihova velikodušnost izaziva u meni sumnju jednako kao što je sumnjiva, s jedne strane, tajnovitost, a s druge strane začudna preciznost i šarolikost u navođenju vlastitih zahtjeva, uvjeta i obveza korisnika.

Nažalost, držim da imamo pravo biti nepovjerljivi jer su nam poznati određeni strateški postupci neprihvatljive varijante globalizacije svjetskog kapitala. Nažalost i Hrvatska je već i u tome stekla vlastita iskustva.

Čestitam uredništvu »Vijenca« na pokrenutoj akciji i posebno na objavljenom prilogu AFCO — amerikanska jahta u splitskoj luci. Mislim da bi otprilike na takav, ili sličan, način trebalo u javnosti raspraviti svaki važniji pothvat na planu urbane i ekološke problematike, osobito sada kada nam upravo ti predragocjeni kulturni i prirodni resursi bivaju sve dragocjeniji te, dosljedno, i sve drastičnije ugroženi agresivnošću svjetskoga kapitala. (S njim vjerojatno treba surađivati, ali ne treba biti naivan!)

Nažalost, pored nedvojbeno vjerodostojnih, kvalitetnih i mjerodavnih ocjena iznesenih u tom prilogu, neki tekstovi, unatoč ispravnosti globalnog doživljaja, svjedoče o nedostatku potpunijega poznavanja, odnosno vještine, ispravna čitanja i poimanja čovjekova odnosa prema prostoru. Smatram da je doista vrijeme da sustav odgoja i obrazovanja (ali i kultura slobodnoga vremena građana, a pogotovo mladih ljudi!) počinje osposobljavati čovjeka za život i za život u zajednici, pa i potpuniji i svjesniji život sa svojim gradom, tj. kako biti nezaobilazni dio njega. To se ne postiže gomilanjem faktografije sterilnih znanja ili pak mudrošću subverzivnog šokiranja i provociranja. Na poseban nas način na to prisiljava i, u više tekstova spomenuta, ispravna činjenica da su izneseni problemi prostornog uređivanja karakteristični ne samo za Split nego i za dobar dio Hrvatske.

Josip Vrančin, povjesničar umjetnosti, sveuč. prof., Zadar