Za temeljito istraživanje

Za temeljito istraživanje

Povodom seminara za mlade pjevače

Na poziv Pjevačkog odjela Muzičke akademije Zagreb, ugledni bas Giorgio Surjan održao je sredinom prošloga mjeseca (12. i 13. travnja) uspješan seminar za mlade pjevače, koji je izazvao veliku pozornost. Giorgio Surjan rođen 1954. u Rijeci, ostvario je zavidnu svjetsku karijeru, koja je počela debijem u ulozi Sulejmana u Zajčevu Nikoli Šubiću Zrinjskom na sceni Riječke opere. Ulazak u finale natjecanja Voci Verdiane u Verdijevu rodnom gradu Bussetu otvorio mu je vrata Opernog studija milanske Scale, gdje se uskoro afirmirao kao tumač belkantističkog repertoara u velikim basovskim ulogama Verdija, Rossinija, Bellinija i Donizettija. Nastupao je potom na najvećim svjetskim opernim pozornicama od Scale do Covent Gardena, a nekoliko je puta s velikim uspjehom pjevao i u Hrvatskoj, osobito u sklopu Varaždinskih baroknih večeri. Sada se prvi put dokazao i kao vrstan pedagog, što je i bio povod našem razgovoru.

Drago nam je da ste ponovno došli u našu sredinu, i to u nešto drukčijoj ulozi, ulozi pedagoga. Kako je došlo do toga?

— Prije svega želio bih zahvaliti pozivu maestra Karla Krausa i Muzičkoj akademiji iz Zagreba. Drago mi je da sam uspio održati obećanje unatoč tome što sam dosta zauzet i stalno na putu. To je praktički moj prvi nastup u ulozi pedagoga, nazovimo to tako, jer do sada sam imao samo jedan poluseminar prije godinu-dvije u Rovinju, ali to je bilo samo informativno, čak i za mene. No ovdje je to ozbiljno, s velikim odazivom studenata. Preslušao sam ih tridesetak i ugodno sam iznenađen što u našoj zemlji ima prekrasnih glasova koji su dobro impostirani i talenata koje nisam očekivao u tolikom broju, jer trenutno vlada kriza pjevača u svijetu. Zato bi mi bilo drago da iz Hrvatske dođe nekoliko dobrih glasova, pa da se vidi da i naša zemlja ima prave ljude na opernom polju.

Kako ste radili sa studentima?

— Mladi su vrlo lijepo prihvatili moje iskustvo, koje se ponajprije odnosi na muške glasove. Nisam se mnogo miješao u tehniku jer ovdje ima dobrih profesora, ali sam mogao pokazati kako ja pjevam. Primjerice, odabrao sam nekoliko stilski različitih autora, Verdija, Mozarta i Rossinija, u tri različita faha i s dva muška glasa, kako bih pokazao da je osnova svega dobra tehnika. Pjevač mora biti svjestan onoga što pjeva, mora to razumjeti, a na temelju toga onda može prihvatiti bilo koji repertoar, koji odgovara njegovu fahu. Možda i nije sve idealno za svakoga, ali tu ima više elemenata koji se moraju uzeti u obzir, a to je interpretacija, muzički doživljaj, scenski doživljaj, boja glasa, tehnika. Prema tome, pjevač mora imati solidnu tehničku bazu, ali se pri tome mora i dobro pripremiti. A onaj tko nakon završetka studija misli da više nema što naučiti, taj sam sebi kopa grob, koji će doći za godinu, dvije ili deset, ali neizbježno, jer se kvaliteta gubi. Naša je tajna šifra dakle uvijek učiti i temeljito istraživati do kraja.

Sve je to zanimljivo i korisno s pjevačke i pedagoške strane, ali kako mladom pjevaču pomoći da to što je naučio pokaže i u praksi?

— Upravo sam danas svojim seminaristima na kraju posla skrenuo pozornost na to da se često dogodi da pjevači unatoč pripremi i talentu nemaju uspjeha, ne mogu se probiti. Nije uvijek krivnja na nama, nego u okolnostima. To mogu usporediti s jelom koje nije dobro posoljeno, a taj trunak soli to je malo sreće. Zato treba u svakom trenutku biti spreman, jer se agenti najčešće boje rizika s mladima. A bez agenata je teško ući u kazalište. No ako se na nekoj audiciji pokaže solidna razina, to je već dobra karta da se može krenuti naprijed. To onda treba stalno održavati, jer konkurencija je velika i treba se boriti za kvalitetu. Ono što želim podcrtati jest da se ne može mnogo očekivati, jer nažalost u umjetnosti općenito nije nikad ništa sigurno. Sve se može interpretirati na više načina, jer svaki pjevač ima nešto svoje koje se ne mora svima sviđati.

Vi ste nekoliko puta nastupili u Varaždinu, Zagrebu i Rijeci, ali čini se premalo. Biste li željeli više nastupati u našoj sredini?

— Jedini je problem u tome što ja mnogo putujem, pa se termini ne mogu uskladiti. Više puta pregovarao sam s raznim našim kazalištima u Zagrebu, Splitu, Rijeci, ali ovdje se sezona prekasno planira, tako da ne mogu čekati prazan termin, moram ići dalje, na sigurno. U svakom slučaju, uvijek sam sa zadovoljstvom nastupao u Hrvatskoj, osobito u Varaždinu, gdje sam pjevao, mislim, pet puta i to pretežito duhovite stvari koje su se i publici sviđale. U Zagrebu sam također pjevao nekoliko uloga. No u Rijeci, znate kako je, nemo propheta in patria. Kako oni mene, tako i ja njih. U istoj smo ljubavnoj atmosferi. Čak se bolje osjećam u Zagrebu.

S Muzičkom akademijom već smo dogovorili neke druge susrete, a za HNK još ne znam, jer se sada izmijenila uprava, pa će vjerojatno biti mogućnosti da se ponovno vidimo.

Razgovarala Višnja Požgaj