Veliki skok za Borisa

Veliki skok za Borisa

Autor za sebe kaže da je konzervativni fotograf, ako razmišljamo na način da se u svojoj umjetničkoj karijeri do sada radije posvećivao crno-bijeloj fotografiji, te da fotografije sam izrađuje postupkom koji je ostao manje više isti u posljednjih više od stotinu godina

Galerija Galženica u Velikoj Gorici pripremila je još jednu izložbu u nizu predstavljanja opusa umjetnika domaće suvremene likovne scene. Tijekom travnja postavljena je izložba Borisa Cvjetanovića, fotografa kojeg ne treba posebno predstavljati. Autor za sebe kaže da je konzervativni fotograf, ako razmišljamo na način da se u svojoj umjetničkoj karijeri do sada radije posvećivao crno-bijeloj fotografiji, te da fotografije sam izrađuje postupkom koji je ostao manje više isti u posljednjih više od stotinu godina. Također, nastavlja, motivi su njegovih fotografija konkretni ljudi, životinje, biljke i predmeti. Ova izložba pak stvara pukotine u tim tvrdnjama. Naime, riječ je o mediju digitalne fotografije koja je nastala ispisom po finom papiru, te je zabilježena na kompjutorskoj čip-kartici, a ne na fotografskom negativu.

Je li to fotografija ili ne?

Od trenutka kada se pojavila digitalna fotografija kakvom je danas poznajemo, postavilo se i pitanje da li je to fotografija ili nije. Neki će reći da je to fotografska slika, a ono što nazivamo fotografijom nastaje gore navedenim postupkom, bilo da se sam proces rada odnosi na crno-bijelu ili fotografiju u boji. Tehnologija ih razdvaja, ali i jedno i drugo nazivamo fotografijom. Nije lako dati pravu definiciju, a novo digitalno i elektronsko doba donosi svoje izazove, te se pretpostavlja da će svaka od grana jednog stabla imati svoj dalji razvojni put. Pa je tako John Szarkowski, fotograf i nekadašnji kustos u Museum of Modern Art u New Yorku, izjavio u jednom svom intervjuu kako smatra da elektronika neće preuzeti fotografiju, te da ni jedan kustos ne može znati ni predvidjeti njezinu budućnost. Kod fotografske slike, ipak, pravila čitanja ostaju ista bilo da je riječ o digitalnoj ili klasičnoj fotografiji, ono što teoretičar Roland Barhtes naziva studium, tj. čitanje doslovnog sloja fotografije i punctum ili smještanje slike u društveno-kulturni kontekst.

Ostavljeni kišobran i stare gume

Serija Borisa Cvjetanovića pod naslovom Grad (2002) sastoji se od niza fotografskih slika na kojima se autor bavi fragmentima urbane svakodnevice, odnosno referiraju se na njegov dosadašnji pristup stvarnosti i fotografiji, snimanju prizora bez značaja, kojima se bavi od sredine osamdesetih. Moglo bi se reći da su prizori što ih je Cvjetanović zabilježio u šetnji svojim (zagrebačkim) kvartom, nereprezentativni i nerežirani. Rafinirano oko promatrača fokusirano je na nedramatične motive — ostavljeni kišobran, stare gume što vise na ciglenom zidu, anonimna pročelja unutrašnjih dvorišta zgrada, pomalo otuđena, razbijeni prozor kroz koji proviruje dio zabata, detalji zapuštenih izloga. Unutar svog okvira ove fotografske slike sakupljaju sumu vizualnih činjenica bez namjere ad hoc razrješenja psiholoških i društvenih konotacija koje nose u sebi. Ono što autor u ovim fotografskim slikama traži više su pokazatelji efemernosti gradske uobičajene svakodnevice, koju možda sami ne zapažamo, nego pronalaženje estetskih momenata na ulicama i u skrivenim dvorištima.

Nepretencioznost je karakteristika i kvaliteta autorova opusa/autorefleksija. Osamdesetih snima beskućnike u seriji crno-bijelih fotografija Mesnička 6, potkraj osamdesetih i početkom devedesetih bavi se prizorima bez značaja (Fotografirano), koji sami po sebi sadrže reflexiones profundas, između 1985. i 1995. radi seriju Ljetovanje (Nerežišće).

Iva Brezovečki-Biđin