Vijenac 214

Likovnost

Izložba suvremenog nizozemskog crteža, MSU, Heerlen (Nizozemska), ožujak–svibanj 2002.

Trenutačni i intimni potez

Jednu je stvar izložba Lijn=vorm=content učinila jasnom: uporabu papira kao nosioca i podloge umjetničkog djela, koja čak i kad su rađena slikarskim materijalima još egzistiraju kao crtačka produkcija

Izložba suvremenog nizozemskog crteža, MSU, Heerlen (Nizozemska), ožujak–svibanj 2002.

Trenutačni i intimni potez

Jednu je stvar izložba Lijn=vorm=content učinila jasnom: uporabu papira kao nosioca i podloge umjetničkog djela, koja čak i kad su rađena slikarskim materijalima još egzistiraju kao crtačka produkcija

Nizozemski povjesničar umjetnosti Marcel Vos napomenuo je jednom u art-magazinu kako svijet ne bi funkcionirao i opstojao na način koji danas poznajemo bez crteža. »Bezbrojne su funkcije crtanja«, napisao je. Brzopotezna črčkarija na poleđini podmetača za pivo samo je naznaka puta, a tehnička vještina crtanja može biti početak aviona, automobila, mosta...

Prema Vosu nema mnogo razlike između čistoga funkcionalnog i umjetničkog crteža, gdje je drugi subjektivan i izražava emocije. Obje vrste crteža svedive su na prijeku potrebu: »potrebu čovjeka za preslikavanjem i prikazivanjem svijeta oko sebe«.

U galeriji Muzeja suvremene umjetnosti u Heerlenu, na jugu Nizozemske blizu Maastrichta, možemo vidjeti kako izgleda crtežom oblikovan svijet. Kustosica Patricia van der Lugt postavila je tematsku izložbu Lijn=vorm-inhoud (Linija=oblik=sadržaj), na kojoj jedanaestero nizozemskih umjetnika doživljava crtež i crtanje kao autonomni umjetnički medij. Njihovi crteži, naime, nisu samo skice i pripreme za pravo slikano umjetničko djelo.

Pitajte bilo kojeg umjetnika zašto crta i on će vam odgovoriti: zato što su crtanje i crtež izravni, trenutačni i intimni. Zato jer je crtež čin kojim se precizno i brzo prenose misli na papir. Po riječima nizozemske umjetnice Claudije de Cleen, crtež »otkriva način na koji ona izgleda«. Imajući to u vidu, izložba u Heerlenu zaista je posebna, jer izloženi crteži znače oblikovanje ljudskog tijela u svim svojim različitostima pojavnosti i varijacijama oblikâ.

Umjetnica Mariëtte Linders vidi tijelo kao mnoštvo oblika stopljenih u jednom. Na velikim formatima papira crta ljudske figure koje su sagnute, izvijene i ponovno uzdignute, pune života ili naborane i stare. Tijelo je crtano različitim kombiniranim tehnikama (tinta, olovka, voštana kreda, tempera, pastel, kreda) i može se očitovati poput rendgenske snimke s jasno vidljivim nijansama. No, s druge strane, tijelo se na crtežima često zatvara u sebe, pokazujući samo plašt vanjske kože.

Emancipacija crteža

slikaDugo je vremena tijelo pripadalo umjetnosti slikanja. Sloj boje na platnu i platno samo za sebe bili su koža; raskošno meso bilo je prikazivano i predstavljano tankim slojevima boje u nijansama mesa, kao u djelima Luciana Freuda ili Jenny Saville. Golo je postalo još više ogoljeno.

Danas je slikarstvo otkrilo tijelo u potpunosti. U kolažu Mutant umjetnik Michael Tedja sastavio je shemu ljudskog lica kombinirajući dijelove lica svoje sestre i sebe. Ispod tog je lica još jedno: naborano lice starca čiji obrazi vise od smežuranosti poput gume.

Pogađa nas što je svijet zastupljen u crtežima blizak noćnoj mori u kojoj je naglašena fizikalna komponenta tijela. Tijelo trpi torturu, mijenja boju i ono što ga definira i tvori; ekstremno je dlakavo, prošarano venama ili bolesno. Seksualni su organi ili široko otvoreni ili stoje ponosno uzdignuti. Umjetnice Dieuwke Spaans, Marijn Akkermans i Natasja Kensmil posebno se naglašeno upuštaju u crtanje crteža koji su prepuni borbe za seksualnu moć.

Izložba također ima svoju tišu i umjereniju stranu. Ali, snovita djela mašte Marca Volgera i Woutera van Riessena kao da se ne uklapaju među ostale crteže. Doduše, shvatljivo je da ih je kustosica odabrala — naposljetku: izložba je obećavala pregled i presjek suvremenoga nizozemskog crteža. Ali, grubi, opori karakter izložbe mogao je biti umekšan i izbalansiran s figurama Matthewa Monahana u ljudskoj veličini koje se odražavaju u zrcalu (Amerikanac koji živi u Nizozemskoj od 1996) ili s erotskim djelima Charlotte Scleiffert, umjetnice koja radi iznimno ekspresivnim, izravnim stilom.

Jednu je stvar izložba Lijn=vorm=content učinila jasnom: uporabu papira kao nosioca i podloge umjetničkog djela, koja čak i kad su rađena slikarskim materijalima još egzistiraju kao crtačka produkcija. I bez obzira kako veliko, sveprostirajuće i monumentalno, takvo djelo po formatu i ambiciji može biti, ono će uvijek biti crtež. Jer, linija je oblik i sadržaj — to je zaista tako jednostavno!

Iz Amsterdama Merel Bem

Prevela Iva Körbler

Vijenac 214

214 - 16. svibnja 2002. | Arhiva

Klikni za povratak