Švicarski Turčin u bojama voća

Švicarski Turčin u bojama voća

Zürich »Opera Gioacchina Rossinija Il Turco in Italia zamišljena je da navede publiku na smijeh i plač«, napisao je novinar švicarskog »Le Tempsa« tvrdeći da najnovija produkcija Rossinijeve opere u Opernhaus u Zürichu upravo na taj način zabavlja publiku. Ruggiero Raimondi, bas verdijevske dubine, za ovu je prigodu racionalizirao svoju snagu, ali je svejedno izmamio ovacije. Prava zvijezda premijere, koja je održana 3. svibnja, bila je Cecilia Bartoli. Ona je upravo uživala u svom vokalnom piru, a duge je fraze držala snažno i postojano. Izvedba Rossinijeve opere Il Turco in Italia pod sigurnim vodstvom dirigenta Franza Welsera-Mösta, bila je i idealna prilika za upoznavanje švicarske mezzosopranistice Judith Schmid. Kritičar je također pohvalio rad redatelja Cesarea Lievija, koji je nastojao da se pjevači ne razmeću širokim kazališnim pokretima, a čestitke su išle i scenografu, dekorateru i crtaču Tulliju Pericoli, koji je scenu oživio zanimljivim namještajem i kostimima u bojama voća.

Don Pasquale na Divljem zapadu

San Diego Premda je publika bila oduševljena najnovijom postavom opere buffa Don Pasquale Gaetana Donizettija u San Diegu, kritičari nisu pisali pohvale. Naime, ideja da se Don Pasquale učini komičnom operom u doslovnom smislu, pa čak i na mjestima gdje to Donizetti nije htio, naišla je na oštre reakcije. Kupanje tenora Matthewa Polenzania u ulozi Ernesta na pozornici, okružena prostitutkama, svakako je izazvalo gromoglasan smijeh publike, ali je onemogućilo da se čuje slavni solo trube s početka drugoga čina. Takvih je primjera bilo bezbroj. Zapravo, produkcija je sama po sebi bila dobra, pjevači su bili odlični, posebice navedeni Matthew Polenzani kao i sopranistica Ying Huang u ulozi Norine, ali su redatelj David Gately i scenograf Tony Fanning ipak otišli predaleko. Čak se i dirigent Edoardo Mueller odlučio pridružiti sveopćoj zabavi i podcjenjivanju talijanskog belcanta, pojavivši se pred orkestrom s maskom meksičkih razbojnika. Sve u svemu, publika je bila zadovoljna i prezadovoljna, a kritičari namršteni i ljuti.

Stare vrijednosti u novim vremenima

London Nakon što je tri mjeseca ansambl Nacionalne opere iz Moldove putovao po različitim engleskim gradovima, dvadesetog je travnja sa svojom Toskom napokon sletio u londonski Albert Hall. Premda su se kritičari i publika bunili zbog preskupe programske knjižice koja nije sličila onomu na što su navikli, stara sovjetska škola zaslužila je i dobila brojne pohvale. Dapače, engleski su producenti pjevače poželjeli ukrasti, ali su ih u tome spriječili nepromjenjivi ugovori koje pjevači-gosti imaju sa svojom opernom kućom. Posebno je hvaljena japanska pjevačica Manami Hama, koja je u naslovnoj ulozi Toske grlenim messa di voce iznijela paletu najrazličitijih osjećaja. Teimuraz Gugushvili uvjerljivo je pjevao snažnog Cavaradossija, a još je uvjerljiviji bio Vladimir Dragos, »senzacionalno neugodan« u ulozi Scarpije. Pjevači su se služili tradicionalnim tehnikama, ali su likove znatno osuvremenili, što je kritičare oduševilo. Pohvaljeni su bili i orkestar i dirigent Nicolae Dohotaru, pa i organizatori Ellen Kent i Opera International koji su Londončanima omogućili da čuju ovu zanimljivu izvedbu Toske.

Krvavi mjuzikl za intelektualce

Washington John F. Kennedy Center for Performing Arts započeo je proslavu tridesete obljetnice djelovanja majstora mjuzikla Stephena Sondheima. U nizu od šest mjuzikla prvi je na repertoaru bio mjuzikl Sweeney Todd o ludom brijaču koji britvom ubija mušterije, a zatim ih daje gđi Lovett da od njih napravi mesne pite. To je tipičan Sondheimov mjuzikl gdje tradicionalni svijet mjuzikla, izopačen u svijet krvi i ubojstva, potiče gledatelje na razmišljanje i zapravo im ne pruža samo zabavu nego ih tjera da krenu mijenjati ludi svijet u kojem svi mi živimo. S druge strane, Sondheimove poluklasične partiture dugo su oduševljavale gledatelje, pa su je tako oduševile i na ponovnoj izvedbi Sweeney Todd. Publika je također uživala u izvedbama pjevača Briana Stokesa Mitchella i njegove partnerice Christine Baranski. Zanimljivo, istoga dana i s istim povodom, na Broadwayu je prikazan Sondheimov mjuzikl Into the Woods, čija je tematika također vezana uz katastrofu.

Irena Paulus