Stoljetno ogledalo

Stoljetno ogledalo

Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima (1901-2001), Zbornik u prigodi Stoljetnice, Rim 2001, priredio J. Bogdan

»...Sveti Jeronim je nešto tipično hrvatsko: Toga nema u drugim narodima da imate kroz stoljeća činjenicu, stanje, da nismo u domovini sjedinjeni (...) a da smo se svi Hrvati našli (zajedno) u Svetom Jeronimu. To je jedan fenomen. Mi nemamo ni jednu drugu sličnu instituciju«. (Iz govora Đ . Kokše 1992, u prigodi predstavljanja Zbornika u čast I. Goluba.)

I valja se složiti s Golubom kada tvrdi da je Đ uro Kokša treći utemeljitelj ustanova sv. Jeronima u Rimu: prvi je bio papa Siksto V., dovršivši crkvu i utemeljivši Kaptol sv. Jeronima (1589), koji je ukinut 1901; drugi je Juraj Magjerec, gradnjom (1939) novoga zdanja Zavoda sv. Jeronima; treći je Đ . Kokša, očuvanjem Zavoda sv. Jeronima kao kolegija i zadobivanjem imena Zavoda »Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima«.

Korijeni Zavoda sežu čak do 15. stoljeća. Godine 1453. papa Nikola V. dao je udruzi naših Hrvata u Rimu ruševine jedne crkvice i zemljište uz nju, gdje su oni sagradili gostinjac i bolnicu. Udruga-bratovština temeljito je obnovila crkvicu i posvetila ju sv. Jeronimu. Raznoliko su se kroz stoljeća razvijali načini opstojanja i rada, kako u obliku crkve, gostinjca ili bolnice, tako i kongregacije ili bratovštine, kaptola i zavoda.

Papa za hrvatski narod

A što se imena tiče, posegnuti nam je za znamenitim breveom »Slavorum gentem« iz 1901, kojim je papa Lav XIII. dokinuo gostinjac, bratovštinu i kaptol i utemeljio crkveni zavod za višu izobrazbu klera. U tom breveu papa je prvotno Zavod bio namijenio hrvatskom narodu, ali je zbog pritisaka i intervencija (ne samo talijanskih!) hrvatski promijenio u ilirski; tek će odredbom pape Pavla VI. godine 1971, na poticaje rektora Kokše i velikom zaslugom kardinala Šepera, Zavod ponovno zadobiti u atributu hrvatsko ime (na latinskom: Pontificium Collegium Chroaticum Sancti Hieronymi — na hrvatskom: Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima). Od 1901. do danas u Zavod je primljeno 311 svećenika studenata, među njima 26 ih je postalo (nad)biskupima, istaknutim istraživačima, profesorima, odgojiteljima itd. (svakoga od njih kratkim, preciznim podacima predstavlja J. Bogdan u studiji »Pokrovitelji, poglavari i pitomci Zavoda sv. Jeronima«).

Velik dio našeg Zbornika, oko jednu trećinu stranica, obuhvaća I. njegov dio, u 6 studija, prikazujući povijest Zavoda, od prvih pokušaja uspostave i organiziranja do konačnog utemeljenja i djelovanja do danas. Pisci su: S. Kovačić, S. Razum, G. Grbešić, F. Veraja i M. Simčić, R. Perić. U II. dijelu izdvajamo studije o rektorima J. Mađercu (napisao D. Bobovec), Đ . Kokši (I. Golub), A. Benvinu (A. Tamarut) i studiju I. Fučeka o zavodskim duhovnicima i duhovnom životu. III. dio, pod skupnim naslovom »Strukture, osobe, događanja«, donosi studije, npr., o Arhivu Zavoda (A. Lukinović), o knjižnici (T. Mrkonjić), o blaženom Alojziju Stepincu i Zavodu (J. Batelja), o Bratovštini svetog Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama (A. Lukinović), o Krunoslavu Draganoviću (M. Simčić). IV. dio (»Prilozi«), uz gore spomenute Bogdanove »Pokrovitelje...«, sadržava i studiju Lj. Maračića »Hrvatski redovnici i redovnice doktori i magistri u Rimu (od 1900. do 2001. godine)«. Među »Dokumentima« u V. dijelu knjige ističem papin breve »Slavorum gentem« iz 1901. u latinskom izvorniku i hrvatskom prijevodu (već ga je 1953. bio preveo na hrvatski tadašnji rektor J. Magjerec).

Prepuno podacima i dragocjeno

Iz pera Ratka Perića, zaslužnoga rektora Zavoda 1980-1992 (danas biskupa mostarsko-duvanjskoga), i Jure Bogdana, današnjega rektora, potječe opsežna i impresivna »Bibliografija o ustanovama svetog Jeronima u Rimu«, koja teče od godine 1565, s ukupno 1858 jedinica različita sadržaja, opsega i karaktera, na desetak jezika. Pisani se dio Zbornika završava detaljnim »Kazalom imena osoba« (izradili ga D. Volk i S. Razum), s više od 3000 imena, u kojima se očituje višestruka i plodna isprepletenost života Zavoda sv. Jeronima, kako u njegovoj unutarnjoj opstojnosti, tako i pogotovu u tijesnoj povezanosti s vjerskim, kulturnim i političkim životom hrvatskim. Na 105 stranica umjetničkog papira dodan je na kraju knjige izbor »Tabla i ilustracija« iz bogate arhivske zavodske građe.

Knjiga je prepuna zanimljivih osoba i dragocjenih podataka, obilno i vrlo temeljito dokumentiranih. Neki članci (npr. o Kokši, o Stepincu, o Bratovštini sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama, o K. Draganoviću) ostavljaju upravo dramatičan dojam.

Malo je u Hrvata institucija ravnih po značajnosti Sv. Jeronimu, koji je zračio utjecajem u Rimu i Italiji i u domovini Hrvatskoj. I nedvojbena je Šidakova misao: hrvatska se povijest ne može pisati bez povijesti ustanova sv. Jeronima u Rimu.

Moramo čestitati uredniku, mons. Bogdanu, što je uz toliko samozatajnog truda okupio tako brižne suradnike i priredio nam djelo, koje odiše ozbiljnošću i nadahnutošću, ne znam da li više u kulturnom i znanstvenom ili u vjerskom, nacionalnom i političkom pogledu.

Zlatna stoljetnica Hrvatskog zavoda sv. Jeronima našla je u ovom Zborniku dolično ogledalo.

Vladimir Vratović