Razgolićivanje maski

Razgolićivanje maski

Kazalište Mala scena kupilo je tekst, prevelo ga (pitki prijevod Ivana Matkovića) shvatilo da ga ne može igrati na svojoj maloj pozornici i ušlo u koprodukciju s Pulskim kazalištem i zagrebačkom Komedijom. Eto i tako u nas nastaje predstava, konkretno ovdje je riječ o komediji Što sve činimo zbog ljubavi poznatog Britanca Alana Ayckbourna, vestendovskog hit-mejkera poznatog po dobro krojenim komedijama karaktera i međuljudskih odnosa ispod kojih se često kriju nimalo šaljivi pa i brutalni odnosi muškaraca i žena i sućutan pogled na emocionalnu pustoš likova i njihovih malih praznih života unutar lijepo uređenih zidova. Zanimljiv pogled na te suvremene robote dao je i u svojoj najnovijoj komediji Comical potencial, smještenoj u neku budućnost u koji su zvijezde soap-opera zamijenjene glumcima robotima. Kad u taj svijet upadne ljudsko biće, nastaju problemi jer tamo gdje je emocija, uvijek su neprilike. Sličnim stajalištem Ayckbourn barata i u ovoj komediji Što sve činimo zbog ljubavi, u kojoj se neprilike također počinju razvijati kad buknu dobro skriveni osjećaji. U kuću četrdesetogodišnje stare cure, čiji život pamti tek jedan seks u mladosti i priležnički odnos sa svojim oženjenim šefom, dolazi prijateljica iz mladosti, priglupa guskica koja je iz svojih veza s muškarcima uglavnom izlazila sa šljivom na oku. Ona dolazi sa svojim novim zaručnikom, naizgled u nju beskrajno zaljubljenim i netrpeljivim prema njezinoj prijateljici, a tu je i neobični podstanar podrumskoga stana za kojeg se otkriva da je čudnovato opsjednut svojom stanodavkom, čiji goli akt mjesecima slika na stropu i odijeva njezine, haljine koje mu ona daje za Caritas.

Neprekidna akcija

Vodviljskim mehanizmom Ayckbourn će likove posložiti u neočekivane odnose i razgoliti njihove maske. Redatelj Ivica Kunčević maksimalno se usredotočio na piščev mehanizam, koji vodi neprekidna akcija, precizna koordinacija scena ulazaka, izlazaka i paralelnih radnji (odlična scenografija razvedene kuće na tri razine Dinke Jeričević) na duhovite i efektne razrade scena te na rad s glumcima, i postigavši ravnotežu smjese realistično-burlesknoga načina igre suvremenog vodvilja. Glumica Vitomira Lončar vlasnica kazališta Mala scena, koja se nakon deset godina izbivanja sa scene odlučila vratiti na nju baš tom ulogom i koja je komad kupila, kako sama kaže, baš zbog sebe i te uloge stare cure što živi u zacementiranoj slici svijeta sve dok je emocija ne izbaci iz kolosijeka — pokazala je da je imala dobar nos. Njezin lik davao je prigodu da preraste tip i ona je to znala iskoristiti. Između realističkoga načina igre i farsičnih pomaka njezina Barbara postala je lice prepoznatljive psihologije onih bezbrojnika koji su odlučili živjeti sami u strahu od bliskosti, no koje prve emocije mogu izbaciti iz kolosijeka, njihov život pretvoriti u kaos u kojem pristaju čak i na ljubavnu brutalnost.

Strastveni preljubnik

Njezinoj igri preobrazbe znao je parirati Zlatko Ožbolt (Krešo), od zaljubljena zaručnika netrpeljiva prema staroj curi do strašću obuzeta preljubnika. Sjajna Vanja Lumezi (Nikki) od tipske uloge guskice napravila je šarmantnu rolu kojoj se istodobno smijemo, ali je i žalimo kao i Željko Duvnjak (Jurica), koji se simpatično blagim karikaturalnim pomakom kakav i traži uloga zaigrao s likom podstanara i pomalo perverznoga ljubavnog gubitnika. Jedan je kritičar o Ayckbournu zapisao da je on jedini koji može spojiti raskalašen humor sa Senekinom okrutnošću. Sa Senekom je malo pretjerao, ali činjenica je da ispod šaljivih situacija Ayckbourn doista ukazuje i na brutalnost (pa i tjelesnu) koja se često razotkriva u muško-ženskim odnosima, kao i u ovoj predstavi gdje tučnjava zaljubljenika završava seksom. Ayckbourn sve to lijepo zaodjene u komično, ali ipak...

Gordana Ostović