Poetska i ostale pravde

Poetska i ostale pravde

Karlo Nikolić (Zagreb, 1975) poznatiji je kao suradnik raznih kulturnih stranica i motor benda »Skaramuži« negoli kao pjesnik. Nedavno se kao slam pjesnik okušao i na natjecanju u Močvari, ali unatoč dobrim reakcijama publike nije došao do finala.

Njegova poezija neposredno i gotovo neobavezno govori o običnim gradskim iskustvima i ambijentima. Perspektiva mu je sklonjena prema margini, subjekt govori o svom nesocijaliziranom iskustvu, o stanovitom otuđenju od ljudi, o komunikaciji koja se lakše odvija s kućnim ljubimcem negoli s barskom klijentelom, premda je očito da se ono bitno događa u, nažalost nerealiziranim, međuljudskim odnosima. Preziran pogled na moć detektira subjekt kao socijalno osviješten i osjetljiv, recimo na nasilje ili državu, usput pomalo generacijski razočaran. On je looser kojemu nije do luzerstva, ali niti do socijalnog proboja. Pred takvim svijetom brani se autoironijom, ironijom, cinizmom i duhovitošću. Formalno je blizak prozi prelomljenoj u stihove, učvršćene opkoračenjima i prebacivanjem. Ponekad strofične pjesme ne zaziru od poente, govore izravno, gotovo privatno, kao u povjerenju, tišim glasom koji se pojačava kada je iritacija ili nepravda jača ili sveobuhvatnija.

Kruno Lokotar

Originalni origano

Originalni japanski origano

sam jeo neki dan u

malenom ali uglednom

restoranu

i mogu vam reći

da mi je prijao

Ima okus po šunki, šampinjonima, siru

i paradajz umaku na tijestu

pečenom na ovalnom pladnju

u krušnoj peći.

Stvarno originalno.

Umjesto pozdrava

Najobičnije sunčano poslijepodne

Izišli smo u šetnju parkom

Moj žuti prgavi pas i ja

Postojalo je vrijeme kad mi je on

bio sve

Lutali smo savskim nasipom, visili s

grana i

Planski zastrašivali vlasnice pudli

Zahvaljujući i pretjeranom razumijevanju moga oca

Imao sam priliku ostvariti svoj davnašnji san

O vlastitom psu

I posjedovao sam ga

Taj moj žuti prgavi pas spavao

Je u predsoblju i

Smatrao je posve normalnim da me

od svoga ležaja otjera zlokobnim režanjem

Nekoliko puta pokušao je ugristi moga oca

nezahvalni stvor živio je sa mnom i starim u jednosobnom stanu

U kojem je bilo tako lako mrziti se

U ono vrijeme

zapravo nisam imao

prijatelja među ljudima

Taj mi je pas značio sve

I zato jer sam ga posjedovao

Gledao sam

Kako ga tog sunčanog poslijepodneva odvoze

U maslinastozelenom kombiju

S oznakama Hrvatske vojske

Umjesto pozdrava

Muklo je zarežao.

Ako ne priznamo krizu nikada iz nje nećemo izaći (odgovor uglednom ekonomistu)

U davno bezbrižno vrijeme

Kad je sve još izgledalo moguće

Kada sam bio bucmasti dječak, djedov miljenik koji je

jurcao uokolo s plastičnom igračkom mitraljeza, i

ljuljao se na svom konjiću

u pionirskoj odori

U vrijeme kad se pio Kraš ekspres i kad smo bezuspješno pokušavali

uhvatiti bar jednog šišmiša na igrališu pred bakinom kućom

U vrijeme kad sam zavidio Reneu Bitorajcu što

Vodi novogodišnju zabavu u Lisinskom

Redukcije struje bile su svakodnevna pojava

I pred trgovinama se u duuugim redovima čekala kava, mlijeko ili deterdžent.

U to smo, dakle vrijeme živjeli u krizi

U nešto manje davno vrijeme kad sam bio

golobradi mladić s velikim snovima

I malo iskustva

U vrijeme kada sam se zaljubljivao u starije djevojke

I dane provodio u dugim šetnjama

Kad sam gledao Top listu nadrealista

I pio svoja prva piva

U doba, dakle, kad sam otkrivao svijet muzike

I riječi prosječna je plaća iznosila tri stotine pokojnih maraka

U gradu u kojem sam živio na podrumskim su prozorima ležale vreće s pijeskom

Ljudi su s plastičnim vrećicama u rukama napuštali domove

A s te ve ekrana mrgodna sovolika prilika

Uvjeravala nas je u svoje vizionarske sposobnosti

U to smo vrijeme, znači, također živjeli u krizi

U vrijeme sadašnje kad sam još uvijek mladić,

Premda ne više golobrad

Kad pomalo pišem i na moje iznenađenje

Pjevam,

Kad nimalo ne zavidim Reneu Bitorajcu dok

Vodi novogodišnji program HTV-a

kad poznajem mnoge zagrebačke kafiće

I kazališta kad slušam Waitsa i sve češće

Se zaljubljujem u mlađe djevojke

U vrijeme kad ručam s ocem, s bratom dijelim

Fascinaciju Orwelom

Kad se mogu pohvaliti

Poznanstvom s pokojim kulturnjakom i kreativcem

Od ugleda

Moji vršnjaci sanjaju tuđinu jer ovdje

Ne vide svoju budućnost

Moji roditelji koperfildovskim

Metodama smažu novac za režije i hranu

A djed invalidninu potroši na dvije kutije cigareta

Gradom u kojem živim šeću ljudi

Koji su ubijali ljude

Prosjačenje mnogima postaje sve manje sramota

I horde nasilnika nekažnjeno provode svoju pravdu.

Dok nas uvjeravaju kako je bruto nacionalni dohodak u porastu,

eto, priznajem, kriza je.

Pavle Vujsić živi

Sjedim u stanu svoga oca

pred kompjutorom

i čekam da nam dođe struja

Naime, prošli je tjedan trafostanica

eksplodirala dovevši i život moga roditelja

u pitanje

Šljakeri su me odmjerili krvničkim

pogledima kad sam upitao

Dokle će trajati kvar

a onda se vratili živom razgovoru svom

Jedan s ožiljkom iznad obrve kaže:

Si gledal onaj film s Pavlom Vujsićem jučer

Ćelavi odgovara: Jesam, dobro ih udesi

naš Pavel

Jes jebo mu ja majku brunda glas iz trafostanice

ko da nije mrtav već dvajs godina

Pavle Vujsić živi

Plati pa mlati

S obzirom na nedavne događaje po metropoli

Na pamet mi pada ideja

Naime, očito je da zbog niza sociopolitičkih

Uvjetovanosti u Zagrebu postoji nezanemariv broj ljudi

Koji osjećaju snažan poriv za nasiljem

Bilo da se radi o nekakvoj formi odmazde za njima počinjene nepravde ili naprosto o urođenoj inklinaciji takvu ponašanju

Svako ljudsko biće ima pravo na zadovoljenje svojih potreba

i grehota je s druge strane to zadovoljenje ne naplatiti

Dakle, čovjek ako je željan čokoladnih bombona otići će u dućan i kupiti nekoliko paketića, onaj koji je željan seksa a nema stalnu družbenicu to će (premda nelegalno) obaviti s profesionalkom. No ne badava.

Zašto bi nasilju skloni bili zakinuti.

Oni možda iz fizioloških razloga nisu u stanju suvišak energije izbaciti

radom ili seksom

I treba ih razumjeti

Za to što oni to čine po disko klubovima ili ulicama velegrada nisu sami krivi

Društvo njihovo postojanje potpuno zanemaruje i jednostavno nemaju drugog izlaza

Zato predlažem otvorenje lanca restorana, klubova ili tako nešto u kojima bi gnjevni sadisti mogli upoznati revne mazohiste i po pristupačnim cijenama ih izbubetati pod ovim ili onim izgovorm. Ali ne džabe.

Tu bi bili odjeljci za Židove, Crnce, Srbe, Musliće, Šipce, Hrvate, ustaše, četnike, domobrane, bjelogardejce, ljevičare, desničare, žene, djecu (dobro možda ne djecu), siromašne, bogate, penziće, studente i uopće sve društvene slojeve, spolne i dobne skupine (okej osim djece)

Bila bi to makljaža bez diskriminacije. Ali ne mukte.

Svatko tko želi da ga mlate ili voli mlatiti tu bi našao svoje zadovoljenje

Ako je voljan platiti.

Nisam znao ni koji je bio dan

Nisam znao ni koji je bio dan

Nakon ulupanog poslijepodneva

Nazvao sam prijatelja neuspjelog glumca

Ali (barem po njegovim pričama) sasvim solidnog

Osnovnoškolskog profesora

I otpizdio u sedmicu

Tamo je on naletio na svoju kolegicu s posla i večer se uskoro pretvorila

U lamentiranje o pokemonima i stručnim ispitima

Žena je trubila sad o ljetovanju, sad o svojoj jadnoj mami, sad o lotu

I to na način na koji zagrebačke gospođe

Pričaju u hrvatskim filmovima

Sa svim onim izafektiranim kajevima i kužišima

I značajnim dakle na početku svake druge rečenice

Moj od mene nekoliko godina stariji frend strastveno je pričao o

Pripremama za školsku predstavu School without the rule,

naglas razmišljao o duljini zimskih praznika, i kleo se u vlastiti nihilizam Vidjelo se da je puno sretniji otkad u džepu ima više od deset kuna

Gospođa se silno trudila biti zanimljiva

Ja se nisam

Bio sam nesiguran

Dok sam pokušavao odglumiti gard boema i zamišljenog mudraca,

ustvari strepeći pred količinom samouvjerenosti koja me okruživala,

Moji su pokreti bili drhtavi a glas tanašan

Jer, ovaj je grad pun mangi

Svi su tako prokleto sigurni u sebe

U svoje kredite, putovanja, članske iskaznice,

nacionalnu pripadnost, vjeru, korijenje, tradiciju,

ljubavničke sposobnosti, političke stavove, dosjetke, sitna mešetarenja

i pročitane knjige

Nitko od tih ljudi neće reći

Znate ja nisam zadovoljan sobom

Ili jučer sam htio jebat ali je prva linija otkazala poslušnost

Ili ja mislim, možda, ne mogu argumentirati ali...

Ne, tu padaju kategoričke tvrdnje

Čvrsto se staje staje iza svetih

Uvjerenja da se penzićima treba dizati u tramvaju

I da je Keny zaslužio da umre

I da je Brezovac genijalac a Magelli seronja

I obrnuto

A tek kreativnost

Na primjer, onoj ženi puna su usta kreativnosti

Kreativnost ovo kreativnost ono

Kao da se radi o fant dodatku jelima

Pa sad šta god da radio

Ako tome dodaš prefiks kreativno

Ušao si u panteon probranih individualaca

Mislim si kako bi bilo kad bih sad rekao gospođo

Jeste li vi oduvijek ovakva samodopadna kvočka

Ili ste za to morali proći posebnu obuku

Iz takvih snatrenja budi me

Moj frend koji se odjednom počinje pjeniti na penzionere

A meni pada na pamet kako je žalosno čovjeka

Kad dođe u određenu životnu dob svesti na samo jednu odrednicu

Svesti cijeli jedan životni vijek sa svim željama, nadama, ljubavima

S mahnitim pijančevanjima, hrpom svirki,

Podvodnim ronjenjem i bezbrojem kartaških partija

Na samo jednu činjenicu da se radi o čovjeku

Koji je čitav život, je li radio a onda nakon četrdeset godina

Dobio svoj zasluženi odmor

Pokušavam naći bolju riječ za to ali

Na pamet mi pada jedino sranje, sveto nebesko sranje

Uglavnom, da ne krmeljim previše

Nakon sat vremena pokemona, southparka

I nastavnog plana i programa

Izmuljao sam nekakav izgovor kako moram požuriti na tramvaj

I otklipsao do Ilice

Iza mene su ostali veliki umovi dvadesetog stoljeća

Zbuksani u 40 kvadrata kafića sedmica

U Kačićevoj ulici.

Sve u svemu

kako si, pitaš me

sve u svemu dobro, kažem

a inače?

Inače sam u kurcu