Poetska i ostale pravde
Karlo Nikolić (Zagreb, 1975) poznatiji je kao suradnik raznih kulturnih stranica i motor benda »Skaramuži« negoli kao pjesnik. Nedavno se kao slam pjesnik okušao i na natjecanju u Močvari, ali unatoč dobrim reakcijama publike nije došao do finala.
Njegova poezija neposredno i gotovo neobavezno govori o običnim gradskim iskustvima i ambijentima. Perspektiva mu je sklonjena prema margini, subjekt govori o svom nesocijaliziranom iskustvu, o stanovitom otuđenju od ljudi, o komunikaciji koja se lakše odvija s kućnim ljubimcem negoli s barskom klijentelom, premda je očito da se ono bitno događa u, nažalost nerealiziranim, međuljudskim odnosima. Preziran pogled na moć detektira subjekt kao socijalno osviješten i osjetljiv, recimo na nasilje ili državu, usput pomalo generacijski razočaran. On je looser kojemu nije do luzerstva, ali niti do socijalnog proboja. Pred takvim svijetom brani se autoironijom, ironijom, cinizmom i duhovitošću. Formalno je blizak prozi prelomljenoj u stihove, učvršćene opkoračenjima i prebacivanjem. Ponekad strofične pjesme ne zaziru od poente, govore izravno, gotovo privatno, kao u povjerenju, tišim glasom koji se pojačava kada je iritacija ili nepravda jača ili sveobuhvatnija.
Kruno Lokotar
Originalni origano
Originalni japanski origano
sam jeo neki dan u
malenom ali uglednom
restoranu
i mogu vam reći
da mi je prijao
Ima okus po šunki, šampinjonima, siru
i paradajz umaku na tijestu
pečenom na ovalnom pladnju
u krušnoj peći.
Stvarno originalno.
Umjesto pozdrava
Najobičnije sunčano poslijepodne
Izišli smo u šetnju parkom
Moj žuti prgavi pas i ja
Postojalo je vrijeme kad mi je on
bio sve
Lutali smo savskim nasipom, visili s
grana i
Planski zastrašivali vlasnice pudli
Zahvaljujući i pretjeranom razumijevanju moga oca
Imao sam priliku ostvariti svoj davnašnji san
O vlastitom psu
I posjedovao sam ga
Taj moj žuti prgavi pas spavao
Je u predsoblju i
Smatrao je posve normalnim da me
od svoga ležaja otjera zlokobnim režanjem
Nekoliko puta pokušao je ugristi moga oca
nezahvalni stvor živio je sa mnom i starim u jednosobnom stanu
U kojem je bilo tako lako mrziti se
U ono vrijeme
zapravo nisam imao
prijatelja među ljudima
Taj mi je pas značio sve
I zato jer sam ga posjedovao
Gledao sam
Kako ga tog sunčanog poslijepodneva odvoze
U maslinastozelenom kombiju
S oznakama Hrvatske vojske
Umjesto pozdrava
Muklo je zarežao.
Ako ne priznamo krizu nikada iz nje nećemo izaći (odgovor uglednom ekonomistu)
U davno bezbrižno vrijeme
Kad je sve još izgledalo moguće
Kada sam bio bucmasti dječak, djedov miljenik koji je
jurcao uokolo s plastičnom igračkom mitraljeza, i
ljuljao se na svom konjiću
u pionirskoj odori
U vrijeme kad se pio Kraš ekspres i kad smo bezuspješno pokušavali
uhvatiti bar jednog šišmiša na igrališu pred bakinom kućom
U vrijeme kad sam zavidio Reneu Bitorajcu što
Vodi novogodišnju zabavu u Lisinskom
Redukcije struje bile su svakodnevna pojava
I pred trgovinama se u duuugim redovima čekala kava, mlijeko ili deterdžent.
U to smo, dakle vrijeme živjeli u krizi
U nešto manje davno vrijeme kad sam bio
golobradi mladić s velikim snovima
I malo iskustva
U vrijeme kada sam se zaljubljivao u starije djevojke
I dane provodio u dugim šetnjama
Kad sam gledao Top listu nadrealista
I pio svoja prva piva
U doba, dakle, kad sam otkrivao svijet muzike
I riječi prosječna je plaća iznosila tri stotine pokojnih maraka
U gradu u kojem sam živio na podrumskim su prozorima ležale vreće s pijeskom
Ljudi su s plastičnim vrećicama u rukama napuštali domove
A s te ve ekrana mrgodna sovolika prilika
Uvjeravala nas je u svoje vizionarske sposobnosti
U to smo vrijeme, znači, također živjeli u krizi
U vrijeme sadašnje kad sam još uvijek mladić,
Premda ne više golobrad
Kad pomalo pišem i na moje iznenađenje
Pjevam,
Kad nimalo ne zavidim Reneu Bitorajcu dok
Vodi novogodišnji program HTV-a
kad poznajem mnoge zagrebačke kafiće
I kazališta kad slušam Waitsa i sve češće
Se zaljubljujem u mlađe djevojke
U vrijeme kad ručam s ocem, s bratom dijelim
Fascinaciju Orwelom
Kad se mogu pohvaliti
Poznanstvom s pokojim kulturnjakom i kreativcem
Od ugleda
Moji vršnjaci sanjaju tuđinu jer ovdje
Ne vide svoju budućnost
Moji roditelji koperfildovskim
Metodama smažu novac za režije i hranu
A djed invalidninu potroši na dvije kutije cigareta
Gradom u kojem živim šeću ljudi
Koji su ubijali ljude
Prosjačenje mnogima postaje sve manje sramota
I horde nasilnika nekažnjeno provode svoju pravdu.
Dok nas uvjeravaju kako je bruto nacionalni dohodak u porastu,
eto, priznajem, kriza je.
Pavle Vujsić živi
Sjedim u stanu svoga oca
pred kompjutorom
i čekam da nam dođe struja
Naime, prošli je tjedan trafostanica
eksplodirala dovevši i život moga roditelja
u pitanje
Šljakeri su me odmjerili krvničkim
pogledima kad sam upitao
Dokle će trajati kvar
a onda se vratili živom razgovoru svom
Jedan s ožiljkom iznad obrve kaže:
Si gledal onaj film s Pavlom Vujsićem jučer
Ćelavi odgovara: Jesam, dobro ih udesi
naš Pavel
Jes jebo mu ja majku brunda glas iz trafostanice
ko da nije mrtav već dvajs godina
Pavle Vujsić živi
Plati pa mlati
S obzirom na nedavne događaje po metropoli
Na pamet mi pada ideja
Naime, očito je da zbog niza sociopolitičkih
Uvjetovanosti u Zagrebu postoji nezanemariv broj ljudi
Koji osjećaju snažan poriv za nasiljem
Bilo da se radi o nekakvoj formi odmazde za njima počinjene nepravde ili naprosto o urođenoj inklinaciji takvu ponašanju
Svako ljudsko biće ima pravo na zadovoljenje svojih potreba
i grehota je s druge strane to zadovoljenje ne naplatiti
Dakle, čovjek ako je željan čokoladnih bombona otići će u dućan i kupiti nekoliko paketića, onaj koji je željan seksa a nema stalnu družbenicu to će (premda nelegalno) obaviti s profesionalkom. No ne badava.
Zašto bi nasilju skloni bili zakinuti.
Oni možda iz fizioloških razloga nisu u stanju suvišak energije izbaciti
radom ili seksom
I treba ih razumjeti
Za to što oni to čine po disko klubovima ili ulicama velegrada nisu sami krivi
Društvo njihovo postojanje potpuno zanemaruje i jednostavno nemaju drugog izlaza
Zato predlažem otvorenje lanca restorana, klubova ili tako nešto u kojima bi gnjevni sadisti mogli upoznati revne mazohiste i po pristupačnim cijenama ih izbubetati pod ovim ili onim izgovorm. Ali ne džabe.
Tu bi bili odjeljci za Židove, Crnce, Srbe, Musliće, Šipce, Hrvate, ustaše, četnike, domobrane, bjelogardejce, ljevičare, desničare, žene, djecu (dobro možda ne djecu), siromašne, bogate, penziće, studente i uopće sve društvene slojeve, spolne i dobne skupine (okej osim djece)
Bila bi to makljaža bez diskriminacije. Ali ne mukte.
Svatko tko želi da ga mlate ili voli mlatiti tu bi našao svoje zadovoljenje
Ako je voljan platiti.
Nisam znao ni koji je bio dan
Nisam znao ni koji je bio dan
Nakon ulupanog poslijepodneva
Nazvao sam prijatelja neuspjelog glumca
Ali (barem po njegovim pričama) sasvim solidnog
Osnovnoškolskog profesora
I otpizdio u sedmicu
Tamo je on naletio na svoju kolegicu s posla i večer se uskoro pretvorila
U lamentiranje o pokemonima i stručnim ispitima
Žena je trubila sad o ljetovanju, sad o svojoj jadnoj mami, sad o lotu
I to na način na koji zagrebačke gospođe
Pričaju u hrvatskim filmovima
Sa svim onim izafektiranim kajevima i kužišima
I značajnim dakle na početku svake druge rečenice
Moj od mene nekoliko godina stariji frend strastveno je pričao o
Pripremama za školsku predstavu School without the rule,
naglas razmišljao o duljini zimskih praznika, i kleo se u vlastiti nihilizam Vidjelo se da je puno sretniji otkad u džepu ima više od deset kuna
Gospođa se silno trudila biti zanimljiva
Ja se nisam
Bio sam nesiguran
Dok sam pokušavao odglumiti gard boema i zamišljenog mudraca,
ustvari strepeći pred količinom samouvjerenosti koja me okruživala,
Moji su pokreti bili drhtavi a glas tanašan
Jer, ovaj je grad pun mangi
Svi su tako prokleto sigurni u sebe
U svoje kredite, putovanja, članske iskaznice,
nacionalnu pripadnost, vjeru, korijenje, tradiciju,
ljubavničke sposobnosti, političke stavove, dosjetke, sitna mešetarenja
i pročitane knjige
Nitko od tih ljudi neće reći
Znate ja nisam zadovoljan sobom
Ili jučer sam htio jebat ali je prva linija otkazala poslušnost
Ili ja mislim, možda, ne mogu argumentirati ali...
Ne, tu padaju kategoričke tvrdnje
Čvrsto se staje staje iza svetih
Uvjerenja da se penzićima treba dizati u tramvaju
I da je Keny zaslužio da umre
I da je Brezovac genijalac a Magelli seronja
I obrnuto
A tek kreativnost
Na primjer, onoj ženi puna su usta kreativnosti
Kreativnost ovo kreativnost ono
Kao da se radi o fant dodatku jelima
Pa sad šta god da radio
Ako tome dodaš prefiks kreativno
Ušao si u panteon probranih individualaca
Mislim si kako bi bilo kad bih sad rekao gospođo
Jeste li vi oduvijek ovakva samodopadna kvočka
Ili ste za to morali proći posebnu obuku
Iz takvih snatrenja budi me
Moj frend koji se odjednom počinje pjeniti na penzionere
A meni pada na pamet kako je žalosno čovjeka
Kad dođe u određenu životnu dob svesti na samo jednu odrednicu
Svesti cijeli jedan životni vijek sa svim željama, nadama, ljubavima
S mahnitim pijančevanjima, hrpom svirki,
Podvodnim ronjenjem i bezbrojem kartaških partija
Na samo jednu činjenicu da se radi o čovjeku
Koji je čitav život, je li radio a onda nakon četrdeset godina
Dobio svoj zasluženi odmor
Pokušavam naći bolju riječ za to ali
Na pamet mi pada jedino sranje, sveto nebesko sranje
Uglavnom, da ne krmeljim previše
Nakon sat vremena pokemona, southparka
I nastavnog plana i programa
Izmuljao sam nekakav izgovor kako moram požuriti na tramvaj
I otklipsao do Ilice
Iza mene su ostali veliki umovi dvadesetog stoljeća
Zbuksani u 40 kvadrata kafića sedmica
U Kačićevoj ulici.
Sve u svemu
kako si, pitaš me
sve u svemu dobro, kažem
a inače?
Inače sam u kurcu
Klikni za povratak