Ne pitajmo za podrijetlo ideja

Ne pitajmo za podrijetlo ideja

U samim počecima bavljenja fotografijom može se djelovanje Zvonka Jovanovića svrstati u red događanja primjerenih vremenu i generaciji koju je svojim dolaskom u Zagreb i Fotoklub Zagreb zatekao. Puna dva desetljeća izlagat će radove na gotovo svim skupnim izložbama, da bi se godine 1981. prvi put samostalno predstavio javnosti. Bila je to izložba Forme održana u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u Zagrebu. Sve ono što je prethodilo toj izložbi obilježeno je htijenjem stanovitoga broja autora, kojima je i sâm pripadao, da se pomaknu korak dalje od life-fotografije, a izlaz su pronašli u fotografici. Dugo je vremena njegovao fotografiku kao svoj osnovni izraz, da bi ga upravo ta izložba predstavila u novom svjetlu. Poznajući njegov opus, nemalo me iznenadilo izloženo. I danas mislim kako je ta izložba bitna prekretnica u Jovanovićevu stvaralaštvu. Forme koje nam je ponudio, gledano s današnjih pozicija, samo su logičan put razvoja i autorova sazrijevanja prema pravoj fotografskoj umjetnosti.

Kao nekad, tako i danas, Zvonko Jovanović ustrajava u otkrivanju onoga svijeta koji često nazivamo manje poznatim, eksperimentira i pronalazi načine kako da nam predmete naše svakodnevice predstavi kao nešto što ovako oblikovano još nismo doživjeli. Njegovo djelo, a u kontekstu ukupnoga stanja naše fotografije, ima posebno značenje. Izrastajući iz logičnih formi prepoznatljivoga, prerasta njegova kompozicija u nešto što je najmanje opterećeno značenjem. Promatraču se prepušta da joj da osobnu interpretaciju.

Sve ono što bih još trebao izreći manje je zanimljivo i dopadljivo od kreativnosti Zvonka Jovanovića, pa stoga ne pitajmo za podrijetlo njegovih ideja, nego pokušajmo i sami istraživati — učinit će nam se kako sudjelujemo u činu stvaranja, što i jest autorova želja.

Zdenko Kuzmić

Zvonko Jovanović rođen je godine 1933. u Šurmanima kod Čapljine. Po profesiji je fotograf, a fotografijom se bavi od svoje mladosti. Godine 1958. pristupa Fotoklubu Zagreb, kada započinje njegova izložbena aktivnost. Od godine 1964. stalni je član ULUPUH-a, kao profesionalni fotograf.

Zvonko Jovanović sudjeluje na oko 190 izložbi fotografije, u zemlji i inozemstvu, gdje osvaja oko 45 različitih nagrada i priznanja. Za njegove izložbene uspjehe godine 1963. Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu zvanje kandidata majstora fotografije, a FIAP, međunarodna federacija fotografske umjetnosti, dodjeljuje mu godine 1967. zvanje AFIAP, a godine 1971. i zvanje EFIAP.

Dobitnik je nagrade »Tošo Dabac« za godinu 1988. Održao je i nekoliko samostalnih izložbi fotografije: Zagreb (1981), Čapljina (1982), Zagreb (1983), Poreč (1985), Bol na Braču (1996). Danas živi kao umirovljenik u Zagrebu.

Vladko Lozić