Vijenac 214

Film

Katarina Marić

Mia Kirshner

Sposobnost dočaravanja mračnoga često ju je vodila i do uloga loših žena teške prošlosti

Glumci iz sjene

Mia Kirshner

Sposobnost dočaravanja mračnoga često ju je vodila i do uloga loših žena teške prošlosti

Sitna ljepotica svijetlih očiju i mjesečinasta, blijeda lica okružena tamnom kosom a la Jean Simmons — Kanađanka Mia Kirshner rođena je u Torontu 25. siječnja 1976. godine od oca reportera i majke učiteljice. Glumiti je počela već u školi, gdje je odmah proglašena čudakinjom, što opravdava i njezina prva TV-uloga — ona povampirene Sophie u serijalu Dracula Allana Kroekera. Naime, već je kao četrnaestogodišnjakinja Kirshner pokazala izrazitu sklonost gotičkom, tamnom, pomaknutom, a slične je uloge u karijeri i nadalje rado birala. Naime ona tamu pronalazi mnogo zanimljivijom od svjetla koje sve otkriva; misli da u tami ima mnogo više teksture.

Da je likovi s mračnim u sebi fasciniraju, najbolje je dokazala odglumivši nježnu ranjivu Sarah u Vrani 2: Grad anđela, lik s kojim se mlada glumica najčešće i najradije poistovjećuje. Saru ona prezentira poput Hamletove Ofelije ili Orfejeve družice iz mračnih hadskih sjena — nujnu, tugaljivu, čeznutljivu; duše poput mračna bezdana. Lik je to nalik izgubljenu anđelu, zapravo zaljubljen u ideju smrti, koji smrt rezignirano pa čak i s dozom neke bizarne radosti — očekuje.

Sposobnost dočaravanja mračnoga često ju je vodila i do uloga loših žena teške prošlosti, a njezino kanadsko podrijetlo u njima uvijek ostavljalo ponešto od one distancirane senzibilnosti dalekoga hladnog sjevera; čemu pridonosi i njezina vlastita osobnost — kombinacija seksualnog i dobrohotnog. Osobito se to odnosi na čuvenu Egzotiku Atoma Egoyana, kojom Mia Kirshner postiže trenutačnu popularnost kao egzotična plesačica Christina. Tada sedamnaestogodišnja glumica svojim karakterom evocira nevinost i zrelost istodobno. Iza nje je već bila uspješnica Love and Human Remains Denysa Arcanda, za koju je kao mlada vidovnjakinja zaradila i priznanje u obliku nominacije za Genie Awards.

U Americi je prvi put zaigrala uz Kevina Bacona i Garyja Oldmana u zatvorskom trileru Murder in the First, a kao jednu od najdražih rola izdvaja i onu beskrupulozne novinarke u Poludjelom gradu Coste Gavrasa. Posve drukčija uloga ideala savršenstva, mlade Tolstojeve junakinje Kitty u remakeu Ane Karenjine Bernarda Rosea iz 1997. također joj je sjela solidno, izvukavši iz glumice svu toplinu, nježnost i mladenačku začuđenost.

Mia Kirshner i inače je ljubiteljica ruske literature, a osim što obožava Spielbergove Ralje i Montgomeryja Cliffa, te bi željela surađivati s Angom Leejem i Agnieszkom Holland, i sama je režirala kratki film — Victor, o narkokraljici i njezinoj potrazi za ljubavlju u hladnom, okrutnom svijetu. A to što je možemo vidjeti i u Ovo nije glupi film za mlade samo svjedoči o njezinu jogunastu, drsku, dječačkom karakteru, koji još vreba negdje iz prikrajka i ne dopušta da ga se ukalupi.

Katarina Marić

Vijenac 214

214 - 16. svibnja 2002. | Arhiva

Klikni za povratak