Kapital prekraja gradska središta

Kapital prekraja gradska središta

Iblerov trg u Zagrebu ilustracija je loše osmišljena okvira aktualnih svjetskih gibanja. Potpuno promašena koncepcija usisava pješačke tokove ostavljajući praznim okolne pločnike i svodeći Smičiklasovu ulicu na puki prometni koridor. Trg je to još samo imenom

U posljednjih desetak godina sve agresivniji financijski kapital preinačuje karte europskih gradova. Zaposjeda nekretnine što donose brze i obilne kamate. Uzduž nevidljivo iscrtanih novčarskih linija u sprezi s tehničkim i znanstvenim izvorima prekraja strukture gradskih središta.

Ne mari za lokalne potrebe, nego samo za dobit i olakšice.

Potporu nalazi i kod samih gradskih tijela, koja zbog osiromašenih deindustrijaliziranih gradova traže nove porezne obveznike za punjenje proračuna.

Znaju to i strani poduzetnici, pa pritišću uprave za što veće ustupke pri spekulacijskom i trgovačkom mešetarenju.

Zato pretvaraju gradska središta u trgovačke i zabavne zone za bogatije stanovnike. Jer idealni je potrošač pun novca i odlučan trošiti ga, a gašenjem tradicijskih zanimanja nada se polaže u industriju zabave — spoj trgovine i spektakla.

Granice između trgovanja i slobodnog vremena nestaju, a čovjeka zamjenjuje potrošač.

Kako se teško može umaknuti toj napasti, preostaje jedino dobro artikuliranje potreba i sadržaja na preostalim parcelama i prostorima u neposrednom gradskom središtu. Odnosno, prepoznavanje kulturnog i prostornog identiteta.

Razlozi nužnog opreza moraju zaustaviti slijepu opčinjenost bještavilom i stalnom zamjenom zbilje iluzijama.

Jer izostanak dobro definirane javne politike otvara prostor trgovcima jeftine robe.

Nema tu osjećaja

Iblerov trg u Zagrebu ilustracija je loše osmišljena okvira aktualnih svjetskih gibanja. Potpuno promašena koncepcija usisava pješačke tokove ostavljajući praznim okolne pločnike i svodeći Smičiklasovu ulicu na puki prometni koridor. Trg je to još samo imenom, a trebao je ostati prostorom trga. Onako kako ga je još 1963. zamislio arhitekt Ante Glunčić. Praznina koja je otvarala vizure prema Šalati donoseći zelenilo u gradske blokove.

A dobili smo jeftino ulickanu besmislicu s nedostatkom osjećaja za gradaciju, kompoziciju i tektoniku.

Nesklad konstrukcije i opne prisutan je u svakom detalju. Stakleni valjak na južnom pročelju pridržavaju dva hiperdimenzionirana stupa, koji pak nose silan teret u obliku prepusta od dvadesetak centimetara. Ili sjeverozapadni ugao s grotesknom izraslinom napuhanog erkera. I tako unedogled.

Autistična gromada bez ikakva odnosa prema kontekstu.

Ima tu i dobrih rješenja!

Da je postojala promišljenija koncepcija, a ona još nije izgubljena, govori rješenje arhitekta Milana Šosteriča u neposrednom susjedstvu.

Prijedlog poslovno-trgovačkog zdanja u liku prozračnog hiperboloida što se iz dubine parcele nadvija nad postojeće katnice sjeverne strane Vlaške ulice uvjerljiva je koncepcija stvaranja atraktivne i kvalitetne arhitekture.

Suvereno baratanje prostorom očituje se u internoj tlocrtnoj logici, relativno neutralnim strukturama i kompaktnom volumenu.

Projekt uspostavlja odnos prema rubnoj višoj zgradi niza, a istodobno respektira i zadržava postojeću izgradnju. Zanimljivim sustavom prolaza, rampi i dizala animira zapuštena dvorišta povezujući Vlašku i Rubetićevu ulicu.

Da je u traženju prave koncepcije moguće i sadržajima koje nose gospodarska dinamika i suvremeni život dati prepoznatljivu konfiguraciju, ovaj je projekt najbolji putokaz. Njime smo mogli zadovoljiti potrebu za realizacijom poslovno trgovačog kompleksa, a istodobno zadržati veliku plohu Iblerova trga.

Arhitektura je odraz društvenih procesa, a imperativ gospodarskoga razvitka ne bi smio postati alibi za donošenje ishitrenih prostornih i oblikovnih odluka.

Toni Bešlić