Kad sveci nastupaju

Kad sveci nastupaju

Od najranijega doba povijesti naših gradova, poglavito onih u kojima je zarana uspostavljen čvrst i za stoljeća unaprijed definiran komunalni ustroj, sveci zaštitnici imali su posebnu i često presudnu ulogu u objedinjavanju gradskih žitelja bez obzira na njihovu socijalnu moć i bogatstvo. Zaštitnik (ili zaštitnici) duhovni su branitelji grada i građana u stoljećima i godinama ratova, za haranja pogubnih pošasti, u danima nerodice, oskudice i gladi. Svecima se obraća grad kao cjelina, predstavnici gradske vlasti kao ovlašteni prijenosnici želja i potreba svih članova zajednice. Zaziv svecu svakodnevna je molitva koja se, jednakim žarom i usrdnošću, čuje i iz patricijskih palača i pučkih predgrađa. Svečevo ime molitvom se zaziva u pomoć u nevoljnim danima zle sreće i bolesti, u iščekivanju broda nestala u olujnom moru, u mjesecima kada žega ili tuča u trenu ponište svu muku i znoj ostavljene na škrtom polju, u godinama kada ratni vihori prijete zatorom svega što je činilo osobnu i zajedničku povijest ljudi i grada. Patronu se podižu crkve u gradu i diljem gradskoga teritorija, u njegovu čast naručuju se raskošni mramorni oltari i slikarska djela skupih majstora kista, a zlatom i srebrom rese se relikvijari u kojima su pohranjene predragocjene svečeve moći. Feste i fešte na svečev dan blagdan su cijelog grada u kojima, bez iznimke, sudjeluje svekoliki gradski puk. Darovati za potrebe kulta gradskog zaštitnika makar i skroman dio imovine, prisjetiti se svečeva imena pri pisanju posljednje, oporučne želje, nepisano je pravilo koje posvjedočuje odanost pojedinca vlastitom gradu i zajednici. Od Iloka do Dubrovnika, hodeći Istrom i brodeći kvarnersko-dalmatinskim priobaljem, u novom broju »Hrvatske revije« nastupaju sveci zaštitnici u višestoljetnom povijesnom hodu.

Lovorka Čoralić