Holleinov Muzej vulkana

Holleinov Muzej vulkana

Zahvaljujući uspješnom natječajnom radu za kolekciju Guggenheim u Salzburgu bečki je arhitekt Hans Hollein bio angažiran, uz suradnju s lokalnim timom Atelier 4, na projektu muzejskog kompleksa Vulkania, koji je nedavno otvoren u St.-Ours-les-Roches u vulkanskom krajoliku francuskog Massif Central. Najveći dio od 4700 četvornih metara izložbenog prostora, zajedno s dvjema velikim kinodvoranama, smješten je na nekoliko podzemnih etaža, a jedino artificijelni vulkanski stožac od tamnoga bazalta strši iznad zemlje. Taj izdaleka dobro uočljiv znamen, što asocira na vrh vulkana, tvore dvije vitke djelomično preklopljene polukonične školjke, visoke 37 metara, čije stijenke, obložene uglačanim ljuskama od nehrđajućeg čelika zlaćanog sjaja, u posjetitelja stvaraju dojam kao da se nalaze unutar vulkanskoga grotla, a istodobno služe za iluminaciju foajea u podnožju.

Palais de Tokyo u Parizu

Kada su 1999. pobijedili na natječaju za prenamjenu pariške Palais de Tokyo u centar suvremene kreativnosti, Anne Lacaton i Jean-Philippe Vassal opisali su svoje rješenje kao »mobilni, transformabilni, višenamjenski javni prostor prilagodljiv korisnicima, nadahnut na određeni način atmosferom trga Djema el-Fna u Marakešu, gdje štandovi uličnih prodavača i krotitelja zmija generiraju neprestano kretanje«. Konačni rezultat je 3 500 četvornih metara novouređenog prostora galerija, dvorana za sastanke, restorana, knjižare i istraživačko-edukativne jedinice. Stavljajući naglasak na manipulaciju prostorom, mladi (ali već afirmirani) arhitekti s izvorne strukture, podignute kao muzej moderne umjetnosti za Parišku međunarodnu izložbu 1937, ogulili su svu lažnu dekoraciju u svrhu postizanja efekta nedovršenosti, koji odlično pristaje karakteru kreativnog workshopa. A u istom su neformalnom duhu i: radno vrijeme centra od podneva do ponoći, paralelno odvijanje više izložaba desetaka mladih darovitih umjetnika (različita trajanja, a neke od njih i solo predstave), te mobilne arhitektonske intervencije manjeg mjerila i minimalnog utjecaja na okoliš.

Vlakovi budućnosti u Chicagu

U Čikaškom institutu umjetnosti (Art Institute of Chicago) u tijeku je izložba vlakova budućnosti pod naslovom Moderni vlakovi i veličanstveni kolodvori — arhitektura i oblikovanje za 21. stoljeće. Ambiciozni projekt ima za cilj afirmaciju željeznice u eri dominacije zračnog prometa (koji je doduše pretrpio težak udarac tragičnim događajem od 11. rujna prošle godine). Izložba uključuje najinovativnija recentna dizajnerska rješenja za suvremene vlakove te prezentira nove već izgrađene postaje i projekte, planirane za realizaciju u skoroj budućnosti, poznatih europskih, američkih i japanskih arhitekata: glavni kolodvor u Stuttgartu arhitekata Ingenhovena, Overdieka i partnera, postaju Orient (Expo) u Lisabonu Santiaga Calatrave, središnju postaju u Arnhemu Un-Studija/Van Berkel i Bos, terminal Transbay u San Franciscu arhitekata SMWM i Richarda Rogersa, postaju Kyoto Hiroshija Hare, postaju i gradski centar u japanskoj Hanawi Kuniakija Itoa i druge. O izložbi koja će potrajati do 28. srpnja moguće je više doznati na websiteu: www.artic.edu.

Suvremena portugalska arhitektura

Arqitectura Portuguesa Contemporanea 1991-2001, opsežno dvojezično izdanje (na portugalskom i engleskom) izdavačke kuće Asa editores donosi na 736 (!) stranica velikog formata svjedočanstvo o desetljeću portugalskog ekonomskog čuda što je omogućilo produkciju iznimno kvalitetne nacionalne arhitekture, čiji su mnogi daroviti protagonisti slabo poznati izvan granica domovine osim majstora Alvara Size i Alcina Soutinha te nekolicine mlađih talenata: Eduarda Souta Moura, Goncala Byrne, Manuela i Francisca Airesa Mateusa i Joaa Luisa Carrilha da Graca. U bogato ilustriranoj knjizi svaki je odabrani projekt dostojno prezentiran, a pored zanimljiva uvodnog eseja dodane su i korisne biografije arhitekata. O sjajnoj recepciji te antologije suvremene portugalske arhitekture, koja je pratila istoimenu prošlogodišnju izložbu, svjedoči podatak da je knjiga u vrlo kratku razdoblju i pored visoke cijene (stotinjak eura) doživjela već drugo izdanje.

Bečka arhitektura u Zagrebu

U Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU u Zagrebu od 11. do 28. travnja bila je postavljena izložba fotografija Waltera Zedniceka pod naslovom Arhitektura Beča oko 1900. u suradnji sa Austrijskim kulturnim forumom. Izložbom je predstavljena arhitektura austrijske metropole, uglavnom dobro poznata i bliska zagrebačkoj sredini, nastala u posljednjem desetljeću devetnaestog i prvoj dekadi dvadesetog stoljeća, kada je Beč i zadobio svoju prepoznatljivu gradsku sliku secesijskim ostvarenjima Otta Wagnera i Josefa Marije Olbricha, elegantnim vilama Josefa Hoffmanna, gradskim kućama Josefa Plečnika, Maxa Fabiania i drugih. Putujuća izložba, koju prati i bogato ilustriran trojezični katalog, pristigla je iz Letonije, a nakon Zagreba odlazi u Češku i Rumunjsku. Već 6. svibnja nastavljena je prezentacija bečke arhitekture i urbanizma u Zagrebu, ali ovaj put suvremenih tendencija, izložbom pod naslovom Beč, arhitektura, urbana zaštita i obnova. Sadašnje stanje III u organizaciji zagrebačkog Tehničkog muzeja i bečkog Odjela za gradsko planiranje.

Vinko Penezić