DVD - Mračni sjaj

Mračni sjaj

Isijavanje/The Shining, red. Stanley Kubrick, 1980.

Paklena naranča na početku se sedamdesetih pokazala proročanskim filmom u širem socijalnom smislu, što se od Stanleyja Kubricka, redatelja Strangelovea i 2001, pomalo i očekivalo. Stoga je prilično neobično da se ni jedan njegov kasniji film nije pozabavio spekulacijama o tadašnjosti i tada bliskoj budućnosti. Od samo četiri rada koja je stigao dovršiti, dva su se — Barry Lyndon i Full Metal Jacket — bavila nekim prošlim ratovima, a druga dva — Isijavanje i Širom zatvorene oči — zadrla su u psihu protagonista, tjerajući iz nje demone požude i uništenja. Nažalost, solipsizam posljednjega ne pomaže naročito pri iščitavanju prethodnoga. Ipak, u slučaju Isijavanja, sâmo DVD-izdanje pružit će zanimljive uvide, prvi i jedini put u Kolekciji Stanleyja Kubricka.

Naspram ostalih diskova u setu, koji nisu (zahvaljujući Kubrickovoj tezi da filmovi moraju govoriti sami za sebe) imali dodatnih sadržaja povrh foršpana, Isijavanje je obogaćeno dosad teško dostupnim polusatnim dokumentarcem Kubrickove kćeri Vivian. Sniman u vérite stilu, 16mm kamerom na samome setu, te obogaćen komentarom redateljice, ovaj dokumentarni film vrednije je svjedočanstvo od većine dodataka na današnjim DVD-ima. Vivian Kubrick u to je vrijeme bila tek tinejdžerka, pa joj je, kako kaže, otac povjerio taj posao kako bi je držao na oku. Ona je zauzvrat držala i njega na oku, tako da ovdje prvi i jedini put imamo priliku vidjeti Kubricka na djelu, dok raspravlja o predočavanju manijakalnoga ponašanja s Jackom Nicholsonom ili dok kori Shelley Duvall jer je upropastila repeticiju. Kubrick u filmu djeluje kao pedantan i vrlo usredotočen redatelj, nimalo nalik tiraninu iz popularnog mita.

Strava visokog koncepta

Foršpan filma sastavljen je od jednog jedinog kadra i sročen na intrigiranje konceptom, a ne prepričavanjem radnje (što je danas, nažalost, izumro koncept u filmskom marketingu); on ujedno zatvara zbirku dodataka na disku. Isijavanje koje nam DVD donosi ona je verzija filma koju je Kubrick nakon premijere skratio za dvadesetak minuta: izvorna, dulja, iz neobjašnjiva je razloga dostupna na svim američkim video i DVD-izdanjima. Nužno je napomenuti kako su svi rezovi Kubrickovi, unijeti iz autorskih, a ne cenzorskih poriva, što se, uostalom, dogodilo i s nekim drugim redateljevim naslovima nakon premijere. Ipak, kako sva dostupna američka literatura analizira dulju verziju filma, imam dojam da su mnoge stvari u njoj zavrijedile da budu viđene, što će, jasno, morati pričekati neku drugu prigodu. (Slici i remiksanom zvuku filma zaista se ne mogu uputiti nikakve primjedbe: nakon dva desetljeća gledanja na izlizanim kopijama, Isijavanje na DVD-u pravo je otkriće.)

Spomenute izbačene scene najvećim su dijelom posvećene ključnom strukturnom predlošku filma: podvajanju. Premda su Lolita i 2001. već prije utemeljili motiv Doppelgängera kao jedan od ključnih u Kubricka, Isijavanje nastoji upotrijebiti takvu strukturnu formu ondje gdje se zaista nije mogla očekivati: u filmu strave, zasnovanu na romanu Stephena Kinga. Gotovo cijela radnja smještena je u planinski hotel Overlook u Coloradu, koji u zimskom razdoblju čuva tročlana obitelj Torrance. Otac Jack (Nicholson) liječeni je alkoholičar, koji je u napadu bijesa svojedobno ozlijedio sinčića Dannyja (Danny Lloyd); majka Wendy (Duvall) labilna je osoba u jakoj sjeni Jackova ega. Hotel će uskoro biti zameten, a psihe obitelji Lloyd stupit će u dodir s njegovom krvavom prošlošću — odnosno s vlastitim idom. Kubrick će to isijavanje iz naslova, vidovitost koja protagonistima omogućava uvid u demone iz vlastite psihe i iz kolektivnih uspomena hotela, držati dvojbenim najvećim dijelom trajanja filma. Gledatelju će biti ostavljeno da sâm prosudi nije li riječ samo o psihičkim poremećajima kreativno zakočena patrijarha, koji osamu lokaliteta rabi kako bi, navodno, napisao knjigu — za koju se, u jednom od klasičnih prizora filma, ispostavlja da je ekvivalent Goyina cappriccija o snu razuma. Jasnoća takva koncepta filma omogućava Kubricku da vrlo efektno primijeni svoje strukturne paradigme: oslobodivši se velikog dijela žanrovskog zapleta, ostajući usredotočen na psihu protagonista, Kubrick će simboličkih strategija snimiti film visokog naboja. Glavnina je sadržana u mahnitoj Nicholsonovoj ulozi, koja tek u opreci s nesigurnošću lika Wendy — koju Duvall dočarava s nelagodnim verizmom — dobiti grotesknu uvjerljivost. Stvarna strava Isijavanja nije u trenucima koji će vas natjerati da poskočite ili se naježite, ni u duhovima, pa ni u litrama krvi koje Danny i Jack vide dok isijavaju: ona leži u užasu koji vam mogu nanijeti vaši najmiliji.

Potiranje prostora

Simbolička podvojenost likova moguća je kao osnovni sadržajni element samo ukoliko se izvanjski prostor i protok vremena svedu na apstrakcije. Mećava ostvaruje prvi cilj, dokidajući širinu helikopterskih kadrova iz uvodnog dijela: prostor će postati omeđen zidovima hotela Overlook, izolirana labirinta u kojem će se snalaziti jedino Kubrickov Steadicam (ovo je, znamo, prvi film koji se kreativno poslužio tom danas nužnom napravom). Kubrickova montaža dokida drugi cilj, razdvajajući film u sve kraće vremenske odsječke (podnaslovi isprva navode mjesece, zatim dane, da bi završili na satima), te završava na potpunoj nepomičnosti. Postavši time labirint izvan vremena i prostora, Overlook smjesta počinje nuditi zrcalne dvojnike obitelji Torrance. Jack saznaje za bivšega nadstojnika, Charlesa Gradyja, koji je poklao obitelj, i upoznaje duha jednog još ranijeg nadstojnika, Delberta Gradyja, koji ga nagovara da pokolje vlastitu obitelj. Danny, koji je nakon očeva nasilja stekao apstraktnog prijatelja Tonyja (što saznajemo samo iz dulje verzije filma), uskoro upoznaje duhove dviju blizanki, koje bi trebale odgovarati Gradyjevim ubijenim kćerima (ali ove, izričito se navodi, nisu blizanke). Samo Wendy ne isijava do samoga kraja. Njezina je uloga druge naravi: ma koliko slaba bila, ona mora držati obitelj na okupu. I ona i Jack u izmještenu će okolišu Overlooka brzo biti lišeni svojih civilizacijskih opni: on će se doslovce pretvoriti u zlog vuka, a ona u bespomoćno janje. Obitelj duhova pretvorit će se u presnažno iskušenje za Jacka, tjerajući ga da uništi svoju stvarnu obitelj. Čitava će situacija kulminirati u stvarnom labirintu hotela — koji nije postojao u Kingovu romanu, ali je integralan dio Kubrickove strategije — iz koje će moći izaći samo oni koji nisu izgubili sve prostorne i vremenske repere i odali se tamnoj strani vlastite psihe.

Posve dosljedan u provedbi strategije razlaganja psihopatoloških stanja putem eksteriorizacije, Kubrickov film nije ostavio onakva traga u povijesti strave kakav su imali njegovi prinosi drugim žanrovima — baš naprotiv: horor je u proteklih dvadeset godina postao sinonim za klanje tinejdžera. Ali utjecaj Isijavanja daleko je vidljiviji u drugom kontestu, onom filmskog simbolizma. Rijetki će Kubricka svrstati između Bunuela i Lyncha, znam, ali nadam se da sam u ovih nekoliko natuknica dao razloge zbog kojih se Kubrickove priče najbolje mogu iščitati iz perspektive strategija narativne apstrakcije.

Vladimir C. Sever