Dueti u četiri varijacije

Dueti u četiri varijacije

Nastupila su četiri para (autori su iz Kostarike, Rusije, Litve i Hrvatske) s četiri vrlo raznolika dueta

I ove godine Platforma mladih koreografa priredila je Večer stranih koreografa. Osim što je vrlo zanimljivo vidjeti još nepoznate mlade plesače iz različitih zemalja u traženju vlastitih putova, program koji se održao 26. travnja u Trešnji ispao je dodatno zanimljiv: nastupila su četiri para (autori su iz Kostarike, Rusije, Litve i Hrvatske) s četiri vrlo raznolika dueta. Tako smo istu izabranu formu: plesnu minijaturu za dvoje plesača vidjeli u četiri varijacije.

Veneras kostarikanske autorice — trenutno na studiju Folkwag u Essenu, Andree Catania plijeni snažnim mirom ponavljajućih velikih pokreta. U njemu ima nešto starinsko, obredno. Catania, domorodačkoga južnoameričkog izgleda, i njezin snažni, visoki, bradati raščupani partner Felix Bürkle, u istrošenoj odjeći, stoički, uspravno — folklorno naglašene vertikale tijela pri plesanju i uz čvrsti ritam plešu zajedništvo kao sudbinu. Svaki individualni otklon u pokretu jasni je dio zajedničke čvrsto utemeljene sekvence.

Daria Buzovkina i Taras Burnashev došli su iz Moskve. U koreografiji Consisting of them oni vidljivo i sigurno koriste suvremenu plesnu tehniku i kontaktni ples. Njihov duet možda je najplesniji u smislu mekoće prodiranja u prostor, no s druge strane ta lakoća kretanja i mijena s vremenom postaju monotoni i pomalo blijedi.

Sol i voda

Litavski umjetnici Andrius Pulkauninkas i Loreta Juodkaite izveli su Fading. Uz živu glazbu izvođenu na velikoj, visećoj tabli lima — iza koje je autor zvukova sakriven, oni izvode složenu priču odnosa dvoje ljudi koji su mučno zabavljeni sobom, svojom osamljenošću kraj onog drugog. Gorčina međusobna distanciranja, poput soli: koju ona nosi u dlanovima u stiliziranoj žurbi pravilna prelaženja prostora, koju on bljuje na scenu, koja curi kroz prste. (Sol je neuništiva okusa, stoga može značiti gostoprimstvo i zaštitu, sol mudrosti nužan je začin duhovnoj hrani; ali — slana zemlja neplodna je zemlja.) Pokret raste od stiliziranosti preko unutarnjih grčenja do furioznog bacakanja u zajedničkom klupku tijela da bi kraj bio sjajno riješen pravim hladnim tušem! Naime muzičar koji ih je do tada pratio na limu izgubi strpljenje i zalije ih kantom vode. Pravi šok i za bijesna uskipjela tijela na sceni i za publiku. No voda znači — život!?

Nastup Igora Barberića, mladoga zagrebačkog plesača i koreografa koji već dulje vrijeme djeluje u Njemačkoj, nedavno smo, u malom razgovoru, najavili u »Vijencu«. Tako da s jedne strane nije bilo iznenađenja, no s druge, kako se on bavi žanrom potpuno nepoznatim u Zagrebu (ne računam rijetke dobre filmove) — ipak ga je bilo. Igor ne samo da pleše u vrhunskim svjetskim mjuziklima poput Cats, Chorus Line, Les Miserables itd. on jednostavno i razmišlja na taj način. Mjuzikl je definitivno njegov medij. Ostaje pitanje što vi mislite o mjuziklima, za razliku od buta ili plesnog teatra Pine Bausch? Glamurozni, kičasti, pretenciozna sadržaja, a naivna i patetična izraza? Ili: narativni zabavni žanr vrlo jasnih zakonitosti, vrhunske tehnike izvođenja, besprijekornih glazbenoplesnih brojeva? Igor je sjajan plesač, dugačak i mekan, mačkastih kretnji tijela koje titra u svakom živcu i koje konkretizira svaku misao i emociju u izravnom obliku. Tako će se on u koreografiji Još uvijek sa svojom partnericom Annom Montanaro svezati konkretnom gumenom trakom koja omogućava rastezljivost odnosa, stavit će prave, dokumentarne slike onoga što se još uvijek dešava, ali na što smo zapravo već potpuno navikli kroz razne oblike medijskih crnih kronika. Ono što ga se dojmilo podcrtat će, naglasiti, emociju će potencirano objasniti, proživjeti kroz — ipak je to tehnika mjuzikla — vrlo skladnu plesnu sekvencu. Nema zabune u onome što je pisac htio reći. I nema sumnje da bi, s vremenom, kazališta poput Komedije imala o čemu s Igorom popričati.

Maja Đurinović