Tri sestre na putu

Tri sestre na putu

Zürich Čehovljeve Tri sestre u režiji Stefana Puchera u Schauspielhaus de Zürich započinju ansamblom poredanim na prosceniju, odjevenim poput grupe turista spremnih za turističko putovanje. U Moskvu Maše Irine i Olge ovdje je poklič koji se čuje češće i boli jače, a predstava je izazvala veliko zanimanje javnosti i zaslužila odlične kritike. Pucher (1965) prije nego što je ušao u kazalište bio je poznat kao DJ i performer, u Zürich ga je doveo direktor kazališta, poznati Christoph Marthaler, a Tri sestre predstavljat će poznato švicarsko kazalište početkom svibnja na Theatertreffen u Berlinu, koji okuplja najbolje produkcije njemačkoga govornog područja.

Ravenhill u Srbiji

Beograd Ravenhillov Shopping&Fucking, jedan od najvažnijih komada nove europske drame i najveći europski hit devedesetih, na svom pohodu na svjetske scene preskočio je Hrvatsku i nakon Sarajeva doživio premijeru i u Beogradu. U Jugoslavenskom dramskom pozorištu režirala ga je mlada Iva Milošević (1977), kao svoju diplomsku predstavu. »Postavili smo je ne kao hit, ne kao bizarnost, nego kao svjedočanstvo u težnji za ljepotom, emocijom pa i čistoćom, koju nije nimalo lako naći u suvremenom svijetu«, zapisao je u programu predstave Jovan Ćirilov. Predstava koja govori o životu britanske mladeži s margine i puna je nasilja šokirala je svjetske scene i izazvala brojne reakcije publike, kako pozitivne tako i negativne, u Beogradu je dobila odlične kritike i naišla na veliki interes publike. »Samouništenje (ovih junaka) ne sliči samosvjesnoj desadeovskoj destrukciji, već je u ovoj predstavi prikazano na način koji odgovara šetnji manekena po modnim pistama, pa i šepurenje pozera lišenih autentične tragičke dimenzije koju su, međutim, imali njihovi prethodnici«, zapisala je kritika. Svoga prvog Marka Ravenhilla ili Saru Kane na vlastitim scenama Hrvatska još čeka.

Hipnotička moć Nekrošiusa

Rim Nova režija velikoga litavskog redatelja Eimuntasa Nekrošiusa u Italiji, ovaj put u rimskom kazalištu Argentina, i opet je posegnula za Čehovom. Rimskog je Ivanova kritika ocijenila kao kazališnu feštu bogatu dojmljivim trenucima, naglasivši hipnotičku moć glazbe Andriusa Mamontovasa i njezinu važnu ulogu u gradnji predstave. Unutarnji ritam i glazbeni tempo predstave dišu zajedno u fascinantnom kazališnom događaju, tvrde kritike. Francesco Biscione i Maša Musy predvode odličnu glumačku ekipu, a Nekrošius bi nakon novoga talijanskog uspjeha s Čehovom uskoro opet mogao na apeninske scene.

Jadni stari Shakespeare

London Jadni stari Shakespeare, zakukala je javnost nad novom produkcijom u kazalištu Roundhouse (sceni Royal Shakespeare Company), Zimskom bajkom u režiji Matthewa Warchusa. »Iza ovog nema nikakve misli, ovo je isključivo parada skupe odjeće, lijepa ideja za komad, ali to nema veze sa Shakespeareom, glumci su drveni i nerazgovijetno govore, a akustika renoviranog kazališta užasna«, sve to napisali su kritičari, potrošivši sve što su loše mogli reći o nekoj produkciji. Jadni stari Warchus, jer nakon ovakve recepcije svoje intervencije u Shakespearea stvari će za njega biti bitno teže. Što mu još kritika pa i publika zamjeraju? Doslovan geografski i vremenski smještaj Zimske bajke — jednoga dijela u današnje vrijeme, drugog u pedesete, što pridonosi nebulozi. Kad Trevor Nunn smješta Mletačkog trgovca u vrijeme nastanka fašizma, onda to postaje metafora, dok je u Warchusa lokalizacija nespretna, netočna, potpuno besmislena i bez ikakva značenja — presudili su kritičari.

Jasen Boko