Trećina dvorane za majstore

New swing quartet, we shall overcome, Velika dvorana Vatroslav Lisinski, 24. travnja 2002.

Kad sam u svojstvu umjetničkog direktora Međunarodnog jazz-festivala u Ljubljani, 1967, uz ostale sastave angažirao i legendarni američki vokalni kvartet The Golden Gate Quartet, zbog čega sam, uzgred rečeno, bio kritiziran od dijela ljubljanskoga tiska da komercijaliziram program jedne inače profilirane međunarodne manifestacije jazz-glazbe, nisam mogao ni slutiti da sam neizravno pridonio ostvarenje ideje četvorice mladih glazbenih zanesenjaka iz Šentjurja pri Celju da osnuju takav vokalni sastav koji će izvoditi crnačku duhovnu glazbu, gospel-song i negro-spiritual. Dečki su se nazvali New Swing Quartet i u ovom trenutku, nakon pune 34 godine neprekidna djelovanja, mogli smo ih ponovno pozdraviti u Zagrebu na koncertu održanu u srijedu 24. travnja pod naslovom We Shall Overcome, tijekom kojega je promoviran i njihov najnoviji istoimeni CD. To je već 39. diskografski projekt tog ansambla iznimne kvalitete, s više stotina koncerata održanih u gotovo svim zemljama svijeta, od kojih pamtimo i neke zagrebačke. Posljednji ćemo pamtiti kao jedan od najboljih, ako ne i najbolji do sada.

Dinamika

Mnoge su godine zajedničkoga djelovanja i ustrajna rada dovele do iznimnih iskustava i savršene međusobne komunikacije prvog tenora Dare Heringa, drugog tenora Ota Pestnera, baritona Tome Kozlevčara i basa Marijana Petana. Prirodna muzikalnost i evidentan afinitet prema crnačkoj duhovnoj pjesmi religijskog i svjetovnog značenja, velike mogućnosti vokalne interpretacije zamjetnog harmonijskog odmaka ili klišeja, na koje smo navikli kod autentičnih američkih sastava tog tipa neka su od obilježja tog sastava. Ogleda se to i u sofisticiranim, za višeglasno pjevanje priređenim aranžmanima za koje se ponajprije brinu Oto Pestner i Tomo Kozlevčar. Ako svemu tome dodamo vrlo dobru dinamiku, zapaženu napose u a capella-izvedbama, primjerice u glasovitom negro-spiritualu Nobody Knows the Trouble I’ve Seen, izrađen scenski nastup i atraktivan bas Marijana Petana, slika još nije potpuna, budući da joj valja dodati i vrlo mudro i profesionalno sastavljen program. U prvom smo dijelu slušali tako niz poznatih pjesama, među kojima i nekoliko onih najpoznatijih, poput My Lord is Writing, spomenutu Nobody Knows, Go Down Moses, We Shall Overcome, Stand By Me, u izvedbi koje se Tomo Kozlevčar predstavio i kao vokalist i kao pijanist, te Travelling Shoes. U drugom, uz tradicionalnu temu Wade in The Water, New Swing Quartet se uz ostale izvedbe odlučio i za znamenitu rudarsku pjesmu Sixteen Tons, popularnu nekad i u sferi popularne glazbe. Taj je set bio ispunjen dakako i nizom koji je uključivao izvedbe Pass Me Not, Lord in My Heart, I Saw the Light i druge.

Swinging spiritual

New Swing Quartetu pripada i još jedna važna zasluga, a to je prihvaćanje i njegovanje jednog u jazzu nažalost ne tako česta, ali vrlo važna stilskog pojma, poznata kao swinging spiritual. Autentični se američki negro-spiritual i gospel-song uz pratnju harmonija ili orgulja izvode ponajprije u baptističkim i nekim drugim crkvama, odakle zapravo te pjesme i potječu. Izlaskom iz religijskih okruženja u svjetovne ambijente, a s obzirom na izrazitu ritmičnost i obilje swinga, negro-spiritual pa i gospel-song dobivaju odgovarajuće interprete i klasične džezističke ritam-sekcije s glasovirom, kontrabasom i bubnjevima. Kao eklatantne primjere, a s religijskih poimanja ne baš uvijek prihvatljive sastave, valja spomenuti vokalne kvartete Delta Rhythm Boys, i svakako najpopularniji The Golden Gate Quartet. Tako i New Swing Quartet ima uza se izvrstan instrumentalni prateći sastav bubnjara Ratka Divjaka s basistom Janijem Haceom, pijanistom Blažem Jurjevčičem i iznimnim gitaristom Primožem Grašičem. Sastav je na ovom zagrebačkom nastupu bio pojačan i sopran i tenor-saksofonistom Tadejom Tomšičem. Svi su se članovi tog sastava tijekom pojedinih izvedbi koncerta predstavili izvrsnim solističkim dionicama, što je samo još jedan dokaz o iskonskoj povezanosti negro-spirituala, gospel-songa i jazza. Odlične izvedbe raspoloženoga New Swing Quarteta, neprijepornu popularnost crnačke duhovne glazbe i obilje swinga na najbolji je način prepoznala zagrebačka publika, koja je nažalost ispunila svega trećinu dvorane, ali koja je pljeskom i pjevanjem s umjetnicima od njih iznudila sve raspoložive dodatke, Down By the River Side, Joshua Fit the Battle of Jericho, When the Saints Go Marchin’ In i Amen, dočekavši na nogama i s ovacijama kraj tog iznimnog koncerta.