Treba nam više pronicljivosti i vizionarstva

Nedopušteno je na početku 21. stoljeća devastirati, ishitrenim ili promišljenim projektom, jedan od najvrednijih hrvatskih, i svjetskih spomenika kulture — spomenika s UNESCO-ove liste svjetske kulturne baštine koji živi na slavu i diku ciloga svita.

Grad koji je brazdu zaorao u osamnaesto stoljeće svog postojanja, zaslužuje posebnu skrb ne samo struke, već i svih Hrvata. Stoga mislim da bi projekt Splitska lukapotpuno promijenio lice grada, koje je ipak dobrim dijelom ostalo sačuvano u posljednjih sto godina i ako nažalost na štetu krajolika u bližoj okolici — Kaštelanskog zaljeva, Solina, ušća Jadra — u koji je nepromišljeno bila izmještena industrija, koja je više štetila nego koristila. Trebalo je više pronicljivosti i vizionarstva u prošlom vremenu. Danas bi nam Split i okolica to stostruko vratili. Bila bi to spomenička renta našim unucima i unucima njihovih unuka. Vjerujem da je rješenje gradske luke, a potreba postoji, u rukama Kovačićevim, Rošinovim, Kuzmanićevim, Belamarićevim i inim zaljubljenima u dušu grada, onih časnih ljudi koji znaju njegovu prošlost, poštuju njegove vrijednosti, i brinu se za njegovu budućnost s punom odgovornošću za sadašnje i buduće generacije.

Božo Biškupić,

zastupnik Skupštine Grada Zagreba, bivši ministar kulture i saborski zastupnik

AFCO NA ŽNJAN!

Upoznati smo s planovima za izgradnju lanca američkih megahotela u splitskoj luci. Međutim, ističemo potrebu izrade urbanističkih dokumenata koji bi definirali realne i ostvarive zahvate koji bi rehabilitirali taj prostor unikatne vrijednosti. Tako, sva iskustva govore, da se istočni dio luke ne bi smio programirati za isključivo jednu namjenu, makar to bila najpoželjnija turistička industrija. To je sa stajališta urbanističkih resursa razvitka naprosto naivno, ako ne i glupo. Split je ne tako davno uložio silan novac da naspe žnjanski plato. Danas je pak grad talac te investicije, pa zbog dospjelih obveza nije mogao dobiti jamstva za preuzimanje kredita kod Svjetske banke za rehabilitacijski program u Dioklecijanovoj palači. Postavlja se logično pitanje zašto program AFCO ne bi bio usmjeren na prostor Žnjana za koji, također, dosad nije bilo suvisla urbanističkog plana. Žnjan bi mogao Splitu biti ono što je Lido Veneciji, a desetljećima zapuštena povijesna jezgra mogla bi biti djelomično socijalno i gospodarski prekvalificirana s uređenjem manjih hotelskih sklopova dimenzioniranih po njezinu mjerilu kako bi se čuvale njezine vrijednosti. Naprotiv, postojeći hotelski fond u Splitu prepušten je propadanju, do te mjere da je, recimo, nekoć čuveni Hotel Bellevue na Prokurativama zatvoren.

Danas se u svijetu kritički govori o gradovima bez kvalitete. Ne želimo Splitu takvu sudbinu. Osim potrebe da se u stručnoj i znanstvenoj raspravi ocijeni konzervatorska i urbanistička praksa posljednjih desetljeća u Splitu i u nas, općenito, trebalo bi predvidjeti i nove izazove. No, jedno je sigurno, Split i njegova povijesna jezgra zahtijevaju socijalno mnogo zreliji i gospodarski djelotvorniji model urbanističkoga prekvalificiranja od ponuđenoga.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske