Svetkovina ruža

Svetkovina ruža

Uz originalnu (uživo izvođenu) glazbu svoga stalnog suradnika, skladatelja i filmskog autora Thierryjka De Meya, te uz glavni citat oko kojega se predstava gradi, Svadbe Igora Stravinskog, koreografkinja Anne Teresa de Keersmaeker plesom komunicira i s ulomcima skladbi Griseyja, Xenakisa, Mozarta (Figarov pir), Feldmana, kao i popularnom talijanskom i indijskom glazbom

Predstava je to o ljubavi. A Rosas pleše balet. Tako piše na webu jedne od najslavnijih plesnih grupa uopće — belgijskih Rosas. Da. Svjetska premijera predstave April me bila je 3. travnja 2002. u matičnom kazalištu Anne Terese de Keersmaeker u Théâtre Royal de la Monnaie u Bruxellesu.

U godini u kojoj se slavi dvadeseta obljetnica blistavih plesnih kreacija grupe Rosas jedna od kraljica među koreografkinjama suvremenog plesa, po vlastitu priznanju, postavila je svoj prvi balet.

Uz originalnu (uživo izvođenu) glazbu svoga stalnog suradnika, skladatelja i filmskog autora Thierryjka De Meya, te uz glavni citat oko kojega se predstava gradi, Svadbe Igora Stravinskog, koreografkinja Anne Teresa de Keersmaeker plesom komunicira i s ulomcima skladbi Griseyja, Xenakisa, Mozarta (Figarov pir), Feldmana, kao i popularnom talijanskom i indijskom glazbom.

Balet traži timski rad

Predstava se zove April me, citirajući stihove E. E. Cummingsa (but if a look should) April me, ali dozivajući i odjek onih iz Puste zemlje T. S. Eliota: ’April is the cruellest month, breeding / Lilacs out of the dead land, mixing / Memory and desire, stirring / Dull roots with spring rain.’

Između šest perkusionista ansambla Ictus i trinaest plesača/plesačica Rosasa koreografkinja stvara interakciju na temu jedne prošle, ali stalno uzbuđujuće priče. O kojoj svjedoči videozapis rekonstrukcije koreografije: mladoženja i mladenka žrtvovani su u interesu zajednice, dok bučno veselje želi stišati strahovitu tugu svadbenoga para. Svadbu Igora Stravinskog izveli su prvi put Les Ballets Russes Sergeja Djagiljeva 1923, u koreografiji Bronislave Nižinske (i scenografiji i kostimima Natalije Gončarove, ruske slikarice). Od tada je ta koreografija često plesana i nanovo postavljana i reinterpretirana. Jer Nižinska je anticipirala činjenicu da, što su apstraktnije i čišće, to više plesne forme odišu ekspresivnom snagom onih prvih, primitivnih.

Anne Teresa de Keersmaeker kaže da obožava taj osjećaj Nižinske za esencijalno.

Pronalazim vezu: sinkretizam gotovo apstraktna pokreta i emocionalno dramske snage Nižinske, nešto je što svih ovih dvadeset godina karakterizira kreaciju i Anne Terese de Keersmaeker, koja o novoj predstavi govori:

»Balet traži timski rad, ali ostaje za mene zbroj individualnosti, suprotstavljenih pogleda koji moraju biti usklađeni. Svadba me također podsjeća na određenu vrstu emocionalnog kazališta, kazalište karaktera. Ovo je moj prvi balet i željela bih ga doživjeti kao točku odlaska iz čistog formalizma na način da evoluira u teatarsko.«

Scenografija nad plesom

U »Le Mondu«, od 22. travnja, kritičarka Dominique Frétard opisuje predstavu April me kao iznenađujuću i bogatu, ali kao onu u kojoj su vrlo složeni pokreti scenografije (i jedna perilica za rublje kao dar mladencima, na kojoj oni na kraju predstave i završavaju), dominirali nad onim plesnim. I piše kako je Anne Teresa de Keersmaeker, zapovijedajući konfrontaciju svog plesa s množinom glazbenih elemenata, na tom putu izgubila ljubav i nostalgiju za ljubavlju. Da se ljubav nije osjetila u izvedbi mladosti obnaženih pupaka, da je umjesto skladatelja mogla angažirati D. J.-a ili umjesto Svadbe radije (jer bi bilo primjerenije) Posvećenje proljeća.

Ne znam.

Željela bih što prije vidjeti April me, tu točku odlaska iz čistog formalizma prema kazališnom, kao i sve one točke poslije u stvaranju Anne Terese de Keersmaeker.

Podatak koji me osobito dirnuo je taj da u novoj predstavi pleše i plesačica iz prve postave Rosas, crnokosa, kosooka, zanosna Fumiyo Ikeda.

Za nju i za Anne Teresu, rekla bih, pridružujući E. E. Cummingsu i T. S. Eliotu još jednog velikog pjesnika, Tina Ujevića:

Neka pljušte ruže sa stropa, danas, u svetkovini!

Ruže sa krova, ruže s nebesa, ruže iz bašta.

Nek pljušte ko kiša, ko vjetar, ko gnjev u prašini

ruže iz istine, ruže sa zvijezda, ruže iz mašta.

Katja Šimunić