Sve savršenija čudovišta

Sve savršenija čudovišta

Pixar je jedna od najuzbudljivijih i najvažnijih tvrtki za proizvodnju animiranih filmova u povijesti žanra

U protekloj fiskalnoj animiranofilmskoj godini, a fiskalno bi označavalo razdoblje između Oscara i Oscara, četiri su animirana filma žarila i palila u globalnoj javnosti toga žanra.

Istina, riječ je o visokobudžetskim filmovima potpomognutim fantastičnim marketingom motiviranim afirmacijom sve savršenije, takozvane 3D računalne animacije, no kao nikada do sada jednoglasno možemo reći da se doista radi o iznimnim ostvarenjima.

Jedan od iznenađujućih pobjednika filmskog festivala u Berlinu, japanski cjelovečernji animirani film Spirited Away redatelja Hayao Miazakija, nisam nažalost još imao prigodu vidjeti.

Ostala tri filma stižu nam s krajnjega zapada Amerike. To su filmovi:

For the Birds, kratki animirani film redatelja Ralpha Egglestona, film nastao u produkciji Pixar, a distribuiran od Walt Disney Picturesa. Drugi je film iz istoga inkubatora. To je cjelovečernji Monsters Inc., redatelja Petera Doctera i Davida Silvermana. Treći film također je cjelovečernji Shrek, koji su režirali Andrew Adamson i Vicky Jenson, a proizveo DreamWorks.

For the Birds je kao što znamo, dobio Oscara u kategoriji kratkoga animiranoga filma, a Shrek u novoustanovljenoj kategoriji cjelovečernjeg animiranog filma.

For the Birds i Monsters Inc.

Pixar je jedna od najuzbudljivijih i najvažnijih tvrtki za proizvodnju animiranih filmova u povijesti žanra. Nastala je osamdesetih godina, gotovo sramežljivo pokazujući nam skromni prvenac Johna Lassitera o maloj lampi, filmić koji se doimao poput studentske vježbe za tek skromno najavljenu 3D računalnu animaciju.

Ta lampica ostala je i u dizajnu loga kompanije koja je smještena u malome mjestu Emeryvill u Kaliforniji. U međuvremenu je postigla fantastične tehnološke i kreativne rezultate, potičući mnoge umjetnike i tehnički radoznale osobe na stalno usavršavanje novoga žanra.

Sjetimo se samo nekih njihovih blistavih ostvarenja: Knick Knack, Red’s Dream i Toy Story istoga autora, pa Geri’s Game Jana Pinkave...

Premda njihove filmove redovito prodaje Disney, oni su donedavno bili i jedina konkurencija Disneyevu studiju. Čini se da tu konkurenciju veliki i stari Studio zapravo podupire jer se Pixar specijalizirao za 3D-animaciju, dok Disney ovaj tehnološki žanr primjenjuje uglavnom u animaciji pozadina, dok se u animaciji karaktera još drži klasične, 2D-animacije.

Spomenuta ova dva filma dramatično nam pokazuju kako krupnim koracima ta animacija korača u savladavanju onoga što se donedavno činilo nesavladivim: u afirmaciji autentične, računalne likovnosti.

For the Birds doista je likovni bombončić, film sastavljen od prekrasnih ptičjih spadala koja se ne razmeću svojim karakterima, nego ih nude diskretno, u jatu, dajući filmu nevjerojatan šarm i toplinu. Za svaki slučaj, autori se k’o vrag tamjana još plaše da tehnički napor ne bi privlačio svu moguću pozornost, pa je film u detaljima i sitnim dramaturškim rješenjima impregniran nevjerojatnom količinom inteligentna humora.

Film je doista ohrabrenje tisućama (mladih) autora koji još tragaju za svojevrsnim računalnim identitetom i afirmacijom.

Monsters Inc. (u nas igra kao Čudovišta iz ormara) doista je autentično remek-djelo. Makar sam veliki poštovalac Johna Lassitera, sa strahom sam čekao ovaj film bojeći se još jedne plejade, sada čupavih, igračaka. No, film je nadmašio sva moja očekivanja.

Prvo, dugo nisam vidio tako sajno realiziran primjeren scenarij. Ideja o tvrtki za plašenje male djece iz sobnih ormara izvanredna je. Pogotovo je neodoljiv način kako oni to tehnički izvode služeći se računalnim sredstvima dviju strana vrata ormara: jednih u tvrtki, i drugih iza koje je dječja soba. No, ono što je u filmu posebno i iznimno upravo je to da film uopće ne gubi vrijeme na plašenje djece, nego se bavi događajima s ove strane vrata, pogotovo kad se dogodi senzacionalan presedan kada u suprotnome smjeru rampu prijeđe mala djevojčica.

Antologijski su prizori jurnjave glavnih junaka među tisućama vrata i njihovo traženje onih koja vode u djevojčičinu sobu. Nova moda davanja glasova poznatih glumaca u crtanim filmovima i ovdje je afirmirana, pa čujemo Johna Goodmana, Billyja Crystala i Jamesa Coburna.

Film je izvanredno režiran, sjajno dizajniran i, po svoj prilici, neke male finese konjunkture ostavile su ga bez Oscara.

Shrek

Američka akademija priklonila se ovome filmu, i premda mislim da je u nijansi pogriješila, nije daleko od punoga pogotka. Film je producirao glasoviti Jeff Katzemberg, tvorac novoga Disneyeva čuda potkraj osamdesetih, a onda disident koji je s matičnom kompanijom u milijardskim parničnim zavrzlamama.

DreamWorks uistinu postaje jedina konkurencija Disneyju i ovaj film u potpunosti afirmira tu činjenicu.

O Shreku je u nas već podosta pisano, možete ga uz dodatke pogledati i na DVD-u, no u ovom tekstu o fiskalnoj animiranofilmskoj godini stavljam ga u kontekst ostalih ostvarenja.

Moram priznati, u drugom dijelu filma scenaristi su se priklonili nešto tanušnijim rješenjima. Rasplet miriše na ocvali stereotip, no ono što snažno imponira uvjerljivost su karaktera, prekrasna dizajnerska rješenja, posebno eksterijera, i na trenutke doista neočekivano otkvačena duhovitost, zasnovana na neobuzdanoj parodiji.

I u ovome filmu prepoznajemo glasove koje daju igranofilmske zvijezde Mike Myers, Eddie Murphy, Cameron Diaz i John Lithcow.

Kao i u zlatnome dobu igranoga filma, čini se da smo i ovdje svjedoci nadmetanja između vodećih kompanija za proizvodnju i distribuciju animacije u afirmaciji sustava zvijezda, ali ovoga puta sve maštovitije smišljenih spadala, čudaka i čudovišta.

Joško Marušić