Vijenac 213

AFCO

Božo Majstorović

Projekt AFCO nije Bingo

Projekt AFCO nije Bingo

Stotine milijuna dolara koje ulaže investitor (koji očigledno zna što hoće) sitnica su prema onome što ulaže Split (svoju budućnost). Lotomanija i procvat svih mogućih igara na sreću znak su krize društva i pojedinca u njemu, koji se prepustio sudbini i izlaz vidi samo u sretnom susretu s Kairosom. Projekt AFCO nije Bingo. Možemo dobiti lijekove kojima je istekao rok trajanja, ali novce sigurno nećemo

O projektu »Gradska luka« već se tri godine vodi živa rasprava. U nju su se na razne načine uključili mnogi — od političara, urbanista i arhitekata do konzervatora, novinara pa i najšire javnosti. Takvo zanimanje ne čudi budući su na stolu ne samo pusti dolari već i budućnost grada. Pored toga, riječ je o carskom gradu, odnosno baštiniku velike geste, čija je samosvijest i samodopadnost poslovična. Gard superiornosti nije nestao ni tijekom devedesetih, koje su započele ratom i izolacijom, a nastavljene pljačkom, siromaštvom i totalnom apatijom. Iako sa gaćama na štapu ustrajno se ponavljalo pitanje: Tko to može platiti?

Čini mi se da je uputnije govoriti o konkretnom slučaju kao simptomu nego kao projektu. Kod projekta su naime temeljito definirana i elaborirana polazišta, ciljevi i načini kako te ciljeve ostvariti. Simultano raditi na programu i voditi delikatne pregovore s potencijalnim investitorom nije dobra pozicija. Stotine milijuna dolara koje ulaže investitor (koji očigledno zna što hoće) sitnica su prema onome što ulaže Split (svoju budućnost). Lotomanija i procvat svih mogućih igara na sreću znak su krize društva i pojedinca u njemu, koji se prepustio sudbini i izlaz vidi samo u sretnom susretu s Kairosom. Projekt AFCO nije Bingo. Možemo dobiti lijekove kojima je istekao rok trajanja, ali novce sigurno nećemo. Radi se o istom onom interesu koji gradi tvornice automobila u Poljskoj i Mađarskoj i sportske opreme istočno azijskim državama. Naravno, interes je legitimna i poželjna stvar. Pitanje je kako kvalitetno smo mi naš interes definirali. Kako zamišljamo Split za deset ili dvadeset godina? Na čemu će se temeljiti gospodarstvo, koja je projekcija visokog školstva ili turizma? Kako najbolje iskoristiti prirodne resurse otoka, obale ili zaleđa?

Infrastrukturni zahvati i gradnja hotelskih sadržaja predviđeni projektom Gradska luka nisu novost. Oni su predviđeni i starim, još uvijek važećim GUP-om. Dakle, detaljno razrađeni projekt trebao je postojati odavno i kao takav ponuđen potencijalnim investitorima. Budući da to nije učinjeno, sada valja analizirati situaciju vezanu za AFCO i iz nje izvući određene pouke. Prvi je korak da se suočimo s istinom da većinu problema generiramo i ne rješavamo mi, a ne surovi interes stranog kapitala. S pravom se pribojavamo da filozofija profita neće previše brinuti o tradiciji ili spomenicima. Dižemo glas u ime zaštite Dioklecijanove palače u strahu da nam je neki tamo bešćutni AFCO ne degradira. Još bi se moglo govoriti o primjeru građanske inicijative i hrabrosti da nema onog trpkog osjećaja licemjerja. Naime, teško možemo bilo koga sa strane optužiti za bespravnu gradnju, skandalozan odnos prema vlastitoj baštini, ili za bezočno ranjavanje prirode. Slika Splita je slika njegovih građana i političara, urbanista i arhitekata, zaštitara i inspekcija, zakona i sudstva, investitora i poduzetnika... Pa mi nismo u stanju zaštiti Marjan od sebe samih. Ako imamo grad kakav zaslužujemo, onda su valjda takvi i investitori. Ako ne shvatimo da problemi leže u nama i ne počnemo ih smjesta rješavati onda ćemo stvarno postati pribježište za klijentelu koje se drugi žele liberati.

Splitu i Hrvatskoj neophodan je strani kapital i veliki projekti da se izvuče iz teške gospodarske krize. Od parola i ideoloških floskula se ne živi. Za početak osigurajmo temeljne preduvjete: uspostavimo pravnu sigurnost, suzbijmo korumpiranost, poštujmo proceduru, inaugurirajmo kompetentnost... Bez toga i kvalitetnih projekata na cimer možemo već sada napisati Sve po 8. Doduše, naša je privatizacija pokazala da se može i za osam puta manje. A na pitanje tko će platiti razliku odgovor je poznat: porezni obveznici.

Božo Majstorović

ravnatelj Galerije umjetnina

član Gradskog vijeća zadužen za kulturu

Vijenac 213

213 - 2. veljače 2002. | Arhiva

Klikni za povratak