Prijeti li Splitu »amerikanizacija«?

Nes(p)retna vizualizacija jedne davno izrečene želje o potrebi konačnog (ili drukčijeg) uređenja Gradske luke ponovno je podijelila splitsku javnost. Inače sama ideja nije sporna, o njoj se raspravlja već nekoliko desetljeća

Naime, projekt uređenja zapadne obale Gradske luke predviđa preuređenje i izgradnju niza objekata ugostiteljsko-turističke namjene, a sadašnja luka sa autobusnim i željezničkim kolodvorom te ukupnim prometom prema otocima, naprosto vapije da se nešto poduzme.

Također je opće poznato da Split nema adekvatne infrastrukture za razvoj kongresnog niti ikakvog turizma. Očito je da su sva ova pitanja već odavno na dnevnom redu i da odgađanja više nema.

Čemu onda opća uzbuna?

Po mom mišljenju za to postoje najmanje tri razloga.

Prvi je što se nepromišljenom vizualizacijom, od koje su autori sami kasnije odustali, nad Grad nadvila opasnost da se ovdje ne dogodi neki novi tip Miami Beacha, što je, za jedno suptilno urbano tkivo nastalo oko Dioklecijanove palače i naslonjeno na nju, nedopustivo.

Drugi je možebitni razlog strah od nove »monokulture«. Naime, autori vizualizacije pustili su u opticaj brojku o neobično velikom broju hotelskih kreveta što je bio novi znak za uzbunu.

Treći, vrlo konkretan razlog za zabrinutost je strah od američkog zakonodavstva u slučaju arbitraže i prijedlog da strani partner u ovom trenutku bude većinski vlasnik.

To bi uglavnom bila jedna strana medalje. Međutim, pravo je pitanje ima li ovome alternative?

Kako Grad nema općeprihvaćene strategije obnove i razvitka, osim Programa rada Gradskoga vijeća iz 1993. godine, ipak se u svim razgovorima i javnim istupima na tu temu prešutno supsumira da budućnost nije više u dominaciji industrije nego u gospodarstvu usluga.

Pretpostavljena nova gospodarska struktura bazirala bi se na turizmu, trgovini, prometu, brodogradnji, brodarstvu, znanosti. Izrađivači prostornih planova koji bi svoj uradak uskoro trebali pustiti na uvid javnosti, našli su se tako u funkciji planera gradskoga razvoja. Posao će im, kada je o Gradskoj luci riječ uvelike biti olakšan postojanjem predinvesticijske studije koju su za potrebe Grada izradili profesori Ekonomskog fakulteta dr. Petar Filipić i dr. Branko Grčić. Prema toj studiji bit će moguće u širem zahvatu današnje gradske luke smjestiti određene ugostiteljsko turističke sadržaje te drukčije regulirati sadašnje kaotično stanje u prometu.

Hoće li se time narušiti tradicionalna slika grada? Ako ćemo biti do kraja otvoreni valja se prisjetiti da se u Splitu manjim ili većim intenzitetom gradilo neprestano a ustaljene splitske razglednice dobile su nove i nove detalje. Radilo se uglavnom o neostilovima koji nisu oduševljavali svoje suvremenike.

Međutim, u dilemi: ne raditi ništa ili graditi s mjerom uvijek se priklanjam ovom drugom. Predinvesticijska studija respektira sve prostorne, kulturno-povijesne, prometne i infrastrukturne ograničenosti ovoga dijela grada i pretpostavljena izgradnja ne bi bitnije narušila postojeće odnose.

A što se tiče tlapnji jednog nostalgičara kako bi, ukoliko dođe do izgradnje novih sadržaja u gradskoj luci, njemu bila uskraćena mogućnost da popije kavu u Bellevueu za pet kuna, mogući bi odgovor mogao biti da nastavi li Split ovim trendom propadati neće imati ni spomenutih pet kuna.

I još nešto. Pišem ove retke pod dojmom pisma koje je gradonačelniku uputila grupa studenata Ekonomskog fakulteta.

Ukratko, oni hoće živjeti i raditi u Splitu. U projektu gradske luke vide i svoju šansu. Jesu li možda izmanipulirani, kako to često biva? Bojim se da se prije svega pokušava manipulirati nas odrasle. Zato dajem svoju potporu projektu Gradske luke kako ga vide spomenuti profesori.

Petar Krolo

predsjednik Gradskog vijeća Grada Splita i ravnatelj splitske Sveučilišne knjižnice