Poticaji za istragu

Poticaji za istragu

Djela za ovu iznimnu izložbu stigla su iz privatnih kolekcija, zbirke Biškupić, iz Praga, Ostrave, Olomouca, Plzen´a, Pariza i drugih gradova, a umjetničin nam je opus mnogo jasniji ukoliko u sjajnom katalogu pročitamo esejističke tekstove Lenke Bydžoské i Karela Srpa, ali i biografske tekstove Annie Le Brun i Radovana Ivšića, koji, uz Biserku Razter-Plančić, nose velik dio zasluga za realizaciju izložbe

Zagrebački Klovićevi dvori imaju čast ugostiti veliku i osebujnu umjetničku osobnost. Francuska umjetnica češkoga porijekla, Marie Čerminová, rođena je u Pragu 1902. godine. Školujući se, Marie se oduševljava Francuskom revolucijom i u mladenačkoj zanesenosti prisvaja ime Toyen koje je zapravo izvedenica iz francuske riječi citoyen, građanin, onaj koji je pokrenuo revoluciju. Od tada se potpisuje samo s Toyen i njezino je ime postalo njezin zaštitni znak. Sa sedamnaest godina odlazi od kuće i završava školu primijenjene umjetnosti, pa joj tako nisu strana umjetnička strujanja u Češkoj. Godine 1920. zajedno s Jindűichom Štyrskyim napušta klasičnu slikarsku naobrazbu i počinje istraživati, kako umjetnički, tako i intelektualno. Već sljedeće godine ljetuje u Dalmaciji, odakle dolaze njezini prvi radovi, vedute i mrtve prirode, koje možemo vidjeti na zagrebačkoj izložbi.

Unakrsne inspiracijske strelice

U nekoliko navrata vraća se na našu obalu, u Dubrovnik i na Korčulu. Postaje članicom grupe DevĐtsil, grupe čeških avangardista, arhitekata, pjesnika, slikara, kazalištaraca i kritičara, s kojom izlaže u Pragu i Brnu i već 1924. ulazi u uglednu Masarykovu enciklopediju. U drugoj polovici dvadesetih, Toyen sa Štyrskyim izlaže u Parizu, a 1934. potpisuje deklaraciju o utemeljenju Grupe čeških nadrealista. Druženje s Andréom Bretonom i Paulom Éluardom, a poslije i s Maxom Ernstom, Salvadorom Dalíjem i Yvesom Tanguyjem te Manom Rayem, koji njezin portret radi u isto vrijeme kada i portret Picassa i Dore Maar, uvelike zapečaćuje njezine umjetničke težnje. Neko vrijeme nakon Bretonove smrti radi u njegovu studiju. Uz kasnije brojne izložbe i sudjelovanja u teoretskim nastojanjima nadrealista, Toyen započinje druženje s Annie Le Brun i Radovanom Ivšićem, koje će redovito završavati unakrsnim inspiracijskim strelicama. Umire u Parizu 1980. godine.

Sto dvadeset i dva djela prikazana na zagrebačkoj izložbi izrazito su raznolika. Od crteža i ulja pa do akvarela i kolaža, od drugih tehnika na papiru i kolaža pa do raznih kataloga i druge dokumentacijske građe. Širina tehnika kojima se Toyen služi samo djelomice pokazuje njezinu intuitivnu umjetničku crtu. Toyen svojim stvaralaštvom nije odjednom ušla u nadrealizam. Njezino pomno istraživanje u Pragu i Parizu osjeća se i u njezinim ranijim radovima. Tu nas podsjeća na Cézannea, Renoira, Gauguina i Lautreca, ali s uvijek osobnim i vidno različitim umjetničkim afirmacijama, dedukcijama i vlastitim pečatima. Crni raj, Dalmatinski krajolik, Kavana i Jastuk djela su iz kojih se iščitavaju jasni poticaji za istragom. Kasnije poistovjećivanje slikarstva s poezijom kao plod tijesne suradnje s pjesnikom VítĐslavom Nezvalom postat će jedna od glavnih Toyeninih preokupacija. Ilustriranje i likovna obrada literature i poezije usko je vezana uz stihove koji su joj često posvećivani. Posebnu priču u cijelom opusu čini tzv. artificijalističko slikarstvo, onakvo kakvim su ga nazvali Toyen i Štyrský jer se, kasnih dvadesetih i početkom tridesetih, nisu htjeli svrstati unutar ladica tadašnjih avangardnih strujanja.

Slobodno i energično

Toyen zanimaju odnosi između geometrijskih i organičkih oblika. To se zanimanje osjeća cijeloga njezina životnog vijeka, a najizražajnije je u ranim nadrealističkim radovima: Samoća, Ljeto, Ličinka, Močvara, Želja... Nju nadalje zanimaju i koloristička svojstva (Srodne duše, Klopka stvarnosti). Velik broj djela izrazito erotske, čak i pornografske tematike, serija crteža, krokija i slika (Tri klauna, ...) veže se i uz htijenje da slikarstvo bude slobodno i energično, poput poezije. Ono to u njezinu slučaju i jest. Toyen je izrazita crtačka osobnost. Velik broj crteža i ciklusa crteža proistječe iz njezine osobne, lirske strane s osvrtom na vlastito iskustvo rata provedena u Pragu gdje je od njemačke policije skrivala mladoga pjesnika, Židova Jindűicha Heislera, s kojim je 1947. napustila Prag ne bi li se nastanila u Parizu.

Bliska suradnja i prijateljstvo s Annie Le Brun i Radovanom Ivšićem, a to je vidljivo i na izložbi, ostavili su nam u zalog velik broj ilustriranih publikacija. Isto tako, Toyen svojim kolažima preoblikuje zbilju spajajući nespojivo, mijenjajući dimenzije i tvoreći neobične međuodnose subjekata pojedinih kolaža (kolaži za knjigu Sur-le-Champ Annie Le Brun ili jedanaest maski za Ivšićevu dramu Kralj Gordogan). Iz svega toga izviru dva fantastična simbolička portreta iz 1976, gdje, pomoću slova njihovih prezimena, Toyen minimalnim intervencijama izvlači portretistički maksimum.

Djela za ovu iznimnu izložbu stigla su iz privatnih kolekcija, zbirke Biškupić, iz Praga, Ostrave, Olomouca, Plzeza, Pariza i drugih gradova, a umjetničin nam je opus mnogo jasniji ukoliko u sjajnom katalogu pročitamo esejističke tekstove Lenke Bydžoské i Karela Srpa, ali i biografske tekstove Annie Le Brun i Radovana Ivšića, koji, uz Biserku Razter-Plančić, nose velik dio zasluga za realizaciju izložbe. Na kraju krajeva, kako piše u katalogu, ovim likovnim slavljem Galerija Klovićevi dvori obilježava dvadesetu obljetnicu rada. Od Dürera i Kineza pa do Toyen... Čestitamo!!!

Marko Kružić