Ostapi Benderi međunarodnog kapitala šetaju Splitom

Ostapi Benderi međunarodnog kapitala šetaju Splitom u tajnoj misiji. AFCO projekt kojeg nude jedan je od najvećih misterija koji su se u Splitu dogodili još tamo od nestanka Dioklecijanovih kostiju iz mauzoleja pretvorenog u katedralu. Nitko ništa ne zna, sve je obavijeno poslovnim i inim tajnama, špekulira se, prijeti i vrši pritisak na medije i javnost, a bez da je itko vidio cjelokupan projekt i saznao tko stoji iza njega

Uz to, »maše« se ogromnim novcima te razbacuje frazama o zapošljavanju tisuća ljudi koje će donijeti enormne prihode. Prosječni Splićanin nema pojma o čemu se radi niti ima odakle to saznati. Kao da je nekom u interesu da se ne sazna o čemu se radi — dok ne bude kasno. Od nekakve transparentnosti koja bi trebala pratiti ovako megalomanski projekt koji bi na vijeke vjekova promijenio gradsko lice (a vjerojatno bi svašta napravio i na obrazu grada) i koji zapada pola miljarde dolara — ni traga.

Za Splićane se fantomska tvrtka sa sjedištem u američkoj provinciji koja oprema aerodromske zgrade i bavi se menadžerstvom na području transporta (ma što to značilo) pojavila iznenada i tajno, praktično kad je dogovor s gradskim čelnicima bio gotov. Rijetki zainteresirani imali su nekoliko sati da u hotelu »Marjan« razgledaju skice i makete ogromnog hotelskog kompleksa pored kojeg bi Dioklecijanova palača izgledala kao dječja konstrukcija od lego kockica, a javne rasprave nije bilo. Za tih nekoliko sati tek su rijetki Splićani imali prigodu vidjeti o čemu se radi. Od tada, magla je obavila projekt, a gradski se oci trudili uvjeriti — na lijepe oči — svoje podanike kako je riječ o projektu milenija koji ni jedan grad ne bi propustio.

Projekt AFCO — ma kakva mu konačna sudbina bila — misteriozan je poput gradnje piramida, konkretan kao splitska izmaglica za zimskih jutara, a u njemu nešto smrdi kao Matejuška za južine. Ukratko, mutni se poslovi — u koje je umiješano previše novca, a premalo gradskih i ljudskih moralnih vertikala — valjaju iza horizonta i sve zajedno previše je nejasno da bi itko takvom ponudom u Splitu bio oduševljen. Glasovi o hotelskom kompleksu kao NATO bazi, zapravo vojnom odmaralištu koje bi grad pretvorilo u vojarnu otvorenog tipa za vesele marince nisu nimalo obradovali Splićane. Mada su možda pojasnili u kojoj bi to uslužnoj djelatnosti radilo tih sedam tisuća novozaposlenih koje gradski oci obećavaju gradu rekorderu nezaposlenosti.

Kakvi interesi su u igri znaju samo oni koji sa Splitom i u njegovo ime, a bez blagoslova sugrađana, te igre igraju. Kolike su eventualne provizije u poslu vrijednom pola miljarde dolara možemo samo nagađati. A zapne li bilo što — a izgleda da je već zapelo — splitski porezni obveznici platit će i penale, koje je za njih netko potpisao.

Pitate li me dakle što je AFCO, što hoće u Splitu, zašto je tu i o čemu se uopće radi, mogu samo — zajedno s većinom sugrađana — odgovoriti: ne znam! Ne znam jer me nitko nije pitao, a još mi je manje netko ponudio odgovore na moja pitanja.

Ostaje mi samo nada da oni koji su nas u ovaj »posao stoljeća« umiješali znaju o čemu se tu radi, što i za koga rade, a posebno se nadam da znaju kako će nas, odu li stvari po krivom, iz svega ovoga žive i zdrave izvući.

Jasen Boko

kazališni kritičar i novinar

»Slobodne Dalmacije«