Mi smo AFCO, mi gradimo hangare!

Prema pouzdanim izvorima, nova gradska vlast nastoji pročešljati sve što je dosad potpisano i vidjeti mogu li se izvući bez da plaćaju odštetu AFCO-u, čiji predstavnici traže 2,5 milijuna dolara ukoliko se Grad povuče iz ovog »posla stoljeća«.

Što je i kad potpisivano s AFCO-om zna vrlo malo ljudi. Po nekim spekulacijama, ukoliko su se predstavnici grada pismeno obvezali da neće tražiti druge partnere, to bi mogao biti temelj na osnovi kojeg bi AFCO mogao potraživati alimentaciju.

Naši političari trebali bi poticati vizije razvoja, dakle, vizije ZA bolju budućnost. A, kako Dino veli da se ne smije reći »ništa kontra Splita«, tako i vizije političara o gradu kojim upravljaju ne mogu biti kontra-vizije, nego samo pro-vizije. Jesu li »pro AFCO!« vizije nekih splitskih političara bile inspirirane provizijama? Teško je decidirano odgovoriti. No, njihovi postupci oko ovog projekta ne služe im na čast i zacijelo nisu primjeri dobrog gospodarenja gradom.

S obzirom na to da oko AFCO projekta postoji dosta dvojbi ovo što slijedi bit će provjerljive činjenice uz, dakako, povremene komentare.

Prva slutnja da se planira nešto neobično s gradskom lukom bila je potaknuta intervjuom tadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća Ive Šimunovića »Nedjeljnoj Dalmaciji« u listopadu 1999. Uz teze kako je Splitu uz gradonačelnika potreban i city manager (riječ je o američkom modelu upravljanja gradovima s kojim se Šimunović, valjda, upoznao za svog boravka u Baltimoreu), Šimunović prvi put spominje kako postoje inozemni partneri koji su zainteresirani za gradnju hotela u gradskoj luci. Osobito je bila istaknuta gradnja u istočnom dijelu luke, radi čega bi trebalo štandove Pazara »preseliti na TTTS« (u pregrađe).

Ono što je posebno bitno jest da Šimunović u tom razgovoru doslovce kazuje kako su mu inozemni partneri rekli da ne kontaktira s drugim partnerima i da cijelu stvar drži u tajnosti godinu dana. Jednostavnom računicom čitatelj intervjua mogao je doći do nedvojbenog zaključka kako Šimunovićev razgovor za »Nedjeljnu« nije slučajno objavljen u listopadu — naime, upravo se tada navršavala godišnjica »splitske šutnje« o postojanju tajanstvenih investitora za Gradsku luku.

Drugim riječima, razgovor je bio tempiran s ciljem da se krene u reklamnu kampanju projekta koji će postati poznat po četiri velika tiskana slova što će iduće dvije godine odzvanjati glavama Splićana — AFCO. Činjenice da je predsjednik Gradskog vijeća, ničim izazvan, priznao da je, mimo znanja tog istog Vijeća godinu dana šutio o tako važnoj investiciji i da u razgovoru za »Nedjeljnu« zapravo lobira za investitore, svjedočile su o njegovoj uvjerenosti kako će svi biti toliko zatravljeni velebnošću čudotvornog projekta da im neće pasti na um postavljati »suvišna« pitanja.

No, nije baš tako išlo, pa je bahatost brzo isplivala na površinu ne ostavljajući dvojbe da se iza brda valja nešto neobično. Naime, predstavljajući projekt prvi put na Gradskom vijeću, razbiješnjen zapitkivanjima vijećnika o famoznom projektu za kojeg doznaju iz novina, Šimunović je ispalio povijesnu rečenicu: »Ne nervirajte projekt!« — i iznerviran napustio sjednicu.

Uskoro se oglasila i druga spona lobističke poluge kojom se AFCO htjelo katapultirati u najsjajniju poduzetničku zvijezdu na nebu nad Marjanom. Javnost je iz pisanja udruge Vila Velebita doznala za nekakav govor gradonačelnika Ivice Škarića u kojem je ovaj rekao kako se na zapadnoj obali Gradske luke planiraju graditi nekakvi hoteli. Udruga je, naime, bila zainteresirana za to da u Hotel Ambasador koji je godinama izvan funkcije bude prebačen Pomorski muzej u kojem bi bio i riblji restoran. Dakako, udruga je ubrzo dobila odbijenicu, a na novinske primjedbe kako javnost na kapaljku doznaje informacije da se nešto planira s Gradskom lukom čelnici odgovaraju kako tako nešto nije istina. I prvi put u Hrvatsku dovode američke predstavnike, prvo 27. studenog Mesiću i Graniću, a uskoro i u Split.

U Splitu je u prosincu ’99. u Hotelu Marjan održana prezentacija AFCO projekta i bomba je pukla. Oni koji su bili prisutni mogli su uočiti dvije pojedinosti koje su kasnije bile zasjenjene bukom oko oblikovnosti AFCO hotela. Kao prvo, Hilary Ilijaš (arhitekt podrijetlom iz Hrvatske prekršten u Americi bez znatnijih referencija i ugleda u dijaspori), rekao je nedvosmisleno kako se ne samo teretni, već i putnički promet seli iz Gradske luke u Sjevernu luku koja se nalazi iza Marjana.

Nakon toga usljedilo je otvoreno pismo umirovljenog direktora Urbanističkog zavoda Splita Draška Bižace Ivi Šimunoviću u kojem je Bračanin Bižaca optužio Bračanina Šimunovića da pristaje na nepovoljnu rutu koja će produžiti vožnju do Brača najmanje četrdeset minuta zbog obilaska Marjana. Dokazujući da će se Split na taj način još više odvojiti od svog otočnog okružja Bižaca je optužio sveučilišnog profesora Šimunovića da je izdao načela struke, odnosno, postulate iz svog doktorata o sintezi grada i regije po kojima je bio poznat. Šimunović na to odgovara da je žalosno što Bižaca laže, a tek nakon burnih prosvjeda arhitekata zbog kičasto oblikovanih hotela kaže se kako je to samo neobvezujuća vizualizacija zamisli inozemnih partnera.

Međutim, kao što je na prezentaciji u Hotelu Marjan bilo jasno da se želi izmjestiti putnički promet, tako tom prilikom nije bilo spomena da je riječ tek o neobvezujućim vizulanim provjerama mogućnosti gradnje hotelskih sadržaja. O strahu od javnosti govori i podatak da novinari nisu dobili nikakav press materijal. Zanimljivost je i da su sve fotografije AFCO hotela u splitskoj luci, što su godinama objavljivane po novinama, nastale tog dana tako što su fotografi snimili panoe na prezentaciji u Hotelu Marjan.

Javnost nikad nije u medijima vidjela ni tlocrte gradnje u luci koje je Ilijaš pokazivao, a koji su nedvojbeno svjedočili da nije u pitanju bila samo neobvezujuća vizualizacija, već da su američki partneri zapravo imali vrlo jasne ideje kako i što graditi u gradskoj luci. Na tim tlocrtima vide se i označene rute za putnički brodski promet u Sjevernoj luci.

Nakon toga postalo je jasno da neki ljudi koji vode grad ne govore istinu o namjerama svojih partnera. Štoviše, može se reći da su ti ljudi tajili važne podatke građanima o investiciji koja je trebala bitno promijeniti lice njihova grada. Dovoljno je reći da su mediji podatke o AFCO-u saznavali preko Interneta. Škarić je arhitekte koji su inzistirali na javnim najtečajima za projekte i gradnju u Gradskoj luci nazvao smutljivcima i lijenčinama.

Tako je priča o AFCO-u ujedno i priča o nečuvenoj bahatosti tadašnjih gradskih čelnika. No, AFCO priča je i priča o ustrajnosti nekih drugih ljudi. Kompromitirajuću i uznemirujuću dokumentaciju o ovom projektu mediji su dobijali prvenstveno zahvaljujući građanskoj hrabrosti ljudi iz pozadine koji su na ovaj ili onaj način bili uključeni u AFCO projekt.

Napomenimo i to da su gradski čelnici izradili dokument koji se zvao Politička podloga za projekt Gradske luke i da su gradskim urbanistima rekli kako po tom dokumentu imaju raditi na AFCO projektu. Onima koji se s takvim metodama ne slažu preporučeno je da svrate u Banovinu po radnu knjižicu.

Podsjetimo da je tada na vlasti, kao i danas, bila koalicija SDP, HSLS, ASH, HNS i LS. Zašto opozicija nije tukla po AFCO-u? Ono što je bilo udarno kod AFCO-a i što dugo vremena nisu mogli načeti prigovori bile su dvije stvari. Argument zapuštenosti glasio je kako je Gradska luka (osim Rive) skroz zapušteno područje, osobito njezin istočni dio s ofucanim željezničkim, trajektnim i krajnje neprimjerenim autobusnim kolodvorom. Dakle, bilo kakva intervencija prihvatljivija je od postojeće ružnoće. No, nitko nije ni branio sadašnje stanje u Gradskoj luci, nego su kritičari AFCO-a govorili o tome kako je moguće osmisliti kvalitetnije programe od onog kojeg nude Amerikanci.

Drugi, mnogo važniji, argument zbog kojeg se politička opozicija koju su tada tvorili HDZ, HSS i HSP (s izuzetkom Zorana Kastropila) nije usudila kritizirati AFCO projekt bila je činjenica da je AFCO predstavljan kao krupna investicija od 500 milijuna dolara (Škarić je jednom iznerviran kritikama rekao kako je u pitanju projekt od milijardu dolara), koja će otvoriti 7000 radnih mjesta. To su stvari koje se ni jedna stranka neće usuditi napadati, ako nema nedvojben dokaz da je u pitanju laž.

Jer, tek tada bi se pružila Škariću prilika da se uzdigne do neba kao izbavitelj posrnulog grada koji kritizere iz političke branše može zakucati samo s dva pitanja: »Vama, dakle, projekt koji bankrotiranom gradu donosi 500 milijuna dolara, a vojsci od 20 tisuća nezaposlenih donosi 7000 radnih mjesta, nije dobar? Zar je vaš Kutle bolje rješenje za Split?«

SDP, HSLS, ASH, HNS, LS zajedno sa »seljacima« danas čine vladajuću koaliciju u Splitu koja, kako se može čuti iz pouzdanih izvora, želi raskinuti »zaruke« s AFCO-om. No, nitko se, počev od sadašnjeg gradonačelnika Slobodana Beroša, ne usuđuje javno reći da je AFCO-ov zaručnički prsten zapravo omča oko vrata, iz razloga što bi u međuvremenu još nezaposlenijim Splićanima morao objasniti zašto projekt za kojeg se toliko pisalo da će donijeti silne milijune i da će otvoriti tisuće radnih mjesta nije dobar za Split. Strah je sadašnje čelnike da im se ne kaže: »A što ste vi ponudili, osim novih otkaza i stečajeva?«

I tako, dok se priča o AFCO-u trenutno nalazi u pat poziciji, zbrojimo još jednom sve zbog čega bi ovaj projekt trebalo prekrižiti:

1. Prema AFCO projektu podozriva je struka. Društvo arhitekata Splita (DAS), Udruga Hrvatskih arhitekata (UHA), Društvo inženjera i tehničara (DIT), Udruga građevinskih inženjera Splita (UGIS) te inženjeri Hrvatskih željeznica javno su kritizirali megalomanski projekt koji bi važan resurs grada jednodimenzionalno razvijao kao kičastu scenografiju isključivo namijenjenu turističkoj djelatnosti. Struka je također insistirala da se najprije donese demokratski usvojen program razvoja Gradske luke, a da se potom razgovara s investitorima.

2. Prema projektu AFCO podozriva je Vlada. S obzirom na to da je Hrvatska država većinski vlasnik terena u Gradskoj luci, Ivica Račan je rekao će Vlada razmotriti svoj angažman u tom projektu tek ukoliko strani partneri pruže jamstva da će imati popunjene hotele osam mjeseci u godini, kako su obećavali. Također, budući da su partneri iz AFCA u tom poslu zapravo developeri a ne investitori (dakle, ne ulažu vlastiti novac), traženo je da dostave pisma namjere hotelskih lanaca navodno zainteresiranih da imaju hotele u splitskoj luci.

Premda je prošlo oko godinu dana strani partneri nisu udovoljili ni jednom zahtjevu. Negativan stav Vlade prema AFCO-vom projektu mogao se vidjeti i iz Račanove šale da će, ukoliko Vlada prihvati taj projekt, na njegovo čelo staviti Alojza Tušeka, koji je izjavio da je rušen s ministarskog mjesta jer nije htio udovoljiti Škarićevim zahtjevima da državnu imovinu u Luci prepiše na Grad.

3. Neke stavke iz projekta AFCO-u same po sebi upućuju na podozrivost. Osobito one iznesene u »Strategic paper on developing process«, koji je zadnji dokument od strane AFCO-a (studeni 2001) upućen Gradu. Iz njega se lijepo vidi da AFCO ne da nije uvažio primjedbe Grada da se dio od 3500 planiranih ležajeva premjesti iz Luke u neke druge prostore, već su njihovi zahtjevi narasli do odnosa kojeg bi se prije moglo zvati kolonijalnim negoli partnerskim.

a) Hoteli u Gradskoj luci, što se lijepo vidi iz tlocrta, bili bi zelenim, biljnim, »paravanima« neprihvatljivo izolirani od ostatka grada, čime Luka postaje gotovo eksteritorijalna zona odvojena od gradskog ritma.

b) AFCO je nametljivo zainteresiran za vizualni identitet splitske povijesne jezgre. Zajedno s Gradom, Službom za povijesnu jezgru i konzervatorima određivali bi kriterije »za gradsku jezgru i Palaču, kao i oznake za imena ulica, signalizaciju i komercijalno poduzetništvo, nazive dućana, reklame, osvjetljenje, izgled izloga te kanti za smeće«.

c) No, najbizarniji dio »Strategic papera« odnosi se na neviđeni interes za zdravstvenim sadržajima. Osim što bi se Prokurative pretvorile u zdravstvani centar ispod čijeg trga bi se nalazile terme, AFCO traži da se na području grada planira mjesto za novu »Američku bolnicu za turiste«. No, to nije sve, »već sad treba planirati mjesto za proširenje bolnice, kako bi s vremenom taj objekt nadopunio postojeću bolnicu u Wiesbadenu. Također, nova prva pomoć u američkom stilu treba biti izgrađena u/ili nedaleko od povijesne luke«.

No, nije to sve. AFCO-a zanima gdje su »mrtvačnica, služba za balzamiranje, krematorij i služba za prevoženje posmrtnih ostataka«. To je svakako najjeziviji i najmanje razumljiv dio AFCO-va turističkog projekta. Kakvi su to turisti kojima treba toliko medicinske njege. Zar su u takvom stanju da se američki partneri zanimaju za sve vrste pogrebnih usluga u Splitu?

Ukucate li na Internet pretraživaču »American tourist hospital Wiesbaden«, nećete naći ništa o bolnici za američke turiste. No, dobit ćete neke druge podatke iz kojih je razvidno da je umjesto bolnice za američke turiste Wiesbaden poznat po velikoj vojnoj bolnici za američku vojsku. Štoviše, ta bolnica je postala svjetski poznata u nekoliko navrata po tome što su u njoj prije povratka u Ameriku hospitalizirani šokirani američki građani koji su kao taoci bili zatočeni od bliskoistočnih režima ili terorista.

d) AFCO nije zainteresiran za plaćanje građevinskih pristojbi. Po njima »plaćanje dozvola za gradnju treba biti minimalizirano, odgođeno ili poništeno, kako bi se stimulirala izgradnja. Ako postoje legitimni troškovi, tada će aranžman biti raspoređen za vrijeme kad predloženi projekt počne stvarati novac«.

Skandalozniji od »Strategic papera« je jedino podatak da ga osobe zadužene za razvoj grada nisu analizirale. Koordinatori izrade novog Generalnog urbanističkog plana, Gojko Berlengi i Robert Plejić, tvrde da nisu konzultirali »Strategic paper«, niti je o njemu bila riječ na sastancima kojima je prisustvovao voditelj Projekta gradske luke Srđan Kovačić. Niti je išta suvislo o tom dokumentu medijima znao reći novi gradonačelnik Slobodan Beroš.

Dobro obaviješteni krugovi sumnjaju na dvije stvari. Ili je šef gradske Službe za urbanizam Robert Plejić, koji je o ovom dokumentu bio izravno upoznat od samog Hilaryja Ilijaša, zatajio taj dokument, ili se o njemu raspravljalo, pa je on do te mjere ocijenjen nepovoljnim da je odlučeno kako je bolje praviti se blesavim negoli objašnjavati za koga u Splitu treba graditi bolnicu koja bi upotpunila (»supplement«) postojeću u Wiesbadenu.

Znači li to da je AFCO-ov projekt u Gradskoj luci vojni projekt? Da li se kroz civilnu »priču« htjelo ugurati odmaralište s kockarnicama za buduću bazu Šeste flote? O tome je teško dati decidiran sud, ali postoje nezgodne indicije:

1) Čemu »nadopunjavanje postojeće bolnice u Wiesbadenu?« Zdravstvo Splita i ovog njemačkog grada ništa ne vezuje, ponajmanje turističke veze.

2) Čelni čovjek AFCO-a je Francois X Chambers, bivši pukovnik američke vojske, koji je i kao visoki oficir bio odgovoran za »vođenje tisuća vojnih i civilnih zaposlenika te za menadžment stotine objekata i održavanje brojne opreme«.

3) Voditelj pravnih poslova za ovaj projekt od strane AFCO-a Edward Slavko Yambrusic priznao je da je bio kandidat za prvog američkog veleposlanika u Hrvatskoj, radio je za Pentagon te je umirovljen u činu kapetana američke vojske.

4) Do danas nisu poznati partneri s kojima AFCO pregovara o ovom projektu. Kao jedan investitor bila je navedena američka Vlada, premda nije jasno što bi bio njezin interes u takvom vidu businessa.

5) Vrlo je nejasno zašto je AFCO inzistirao da se prebaci putnički promet iz Gradske luke. Nikad nije dan uvjerljiv odgovor, već se to nastojalao zanijekati kad je krenula lavina kritika.

6) AFCO (Aviation Facilities Company) dosad se bavio opremanjem aerodroma. AFCO Global Ports LLC. je ogranak koji je osnovan specijalno za ovaj projekt. Koliko se može vidjeti po podacima o njihovom poslovanju, AFCO nikad nije poslovao izvan SAD-a.

Dakle, firma specijalizirana za opremanje aerodroma najednom širi djelatnost s enormnim turističkim projektom. Uvjereni su da će elitni turizam upaliti u Splitu koji, nota bene, nikad nije slovio za turistički grad. Specijalno osnovana firma AFCO Global Port LLC., čiji ljudi bi se na osnovi svojih biografija mogli smatrati ljudima od povjerenja, dobiva za svoj privatni projekt, kako su sami najavili, potporu od američke Vlade. Bivši vojnici bi se bavili turizmom, no za to im trebaju bolnice, mrtvačnice, službe za balzamiranje i prijevoz posmrtnih ostataka u inozemstvo?!

Možda doista nisu u pitanju vojne stvari, već ekskurzije staračkih domova, no ono što najviše smeta u cijeloj priči jest šutnja nadležnih i njihovo ponavljanje proturječnih fraza o elitnom turizmu s tisućama gostiju, čime će se otvoriti ogroman broj radnih mjesta.

Motiv za informacijsku blokadu nalazi se u činjenici da se Grad ponaša kao poduzeće, koje sa svojim partnerima ima poslovne tajne o kojima se ne smije javno pričati. U nikad potpisanom prijedlogu ugovora (koji se držao u velikoj tajnosti), a kojeg je Grad u jednoj fazi ozbiljno namjeravao potpisati s AFCO-om, govori se doslovno o poslovnim tajnama. »Treće osobe mogu dobiti uvid u njih samo u slučaju da to bude potrebno radi izvršenja ugovora«. Novinari i javnost sigurno nisu te »treće osobe«. Dodajmo da je po tom prijedlogu ugovora AFCO trebao imati 51 posto udjela u vlasništvu projekta u Gradskoj luci.

Drugim riječima, upravljačke strukture Splita bile su spremnije na lojalnost prema »većinskom vlasniku« tog projekta, negoli prema vlastitim građanima. To je ujedno najtužniji dio cijele priče. On govori do koje mjere su spremni ići političari u lažnom mesijanstvu iza kojeg se kriju ili osobni interesi ili obična glupost. Treće mogućnosti naprosto nema.

Prema pouzdanim izvorima, nova gradska vlast nastoji pročešljati sve što je dosad potpisano i vidjeti mogu li se izvući bez da plaćaju odštetu AFCO-u, čiji predstavnici traže 2, 5 milijuna dolara ukoliko se Grad povuče iz ovog »posla stoljeća«. Što je i kad potpisivano s AFCO-om zna vrlo malo ljudi. Po nekim spekulacijama, ukoliko su se predstavnici grada pismeno obvezali da neće tražiti druge partnere, to bi mogao biti temelj na osnovi kojeg bi AFCO mogao potraživati alimentaciju.

Ukoliko se pak dokaže da su neki ljudi mimo znanja i odobrenja Gradskog vijeća potpisali štetne ugovore za grad i to prije negoli je AFCO postao medijski prisutan pod Marjanom, minimum onog što bi trebalo napraviti je pozvati ih na odgovornost da javno objasne biračima vizije kojima su se rukovodili. Kako znamo, ne smije se reći ništa kontra Splita. Ne želimo kontra-vizije. Stoga bi bilo dobro da nam odgovorni kažu nešto o svojim pro-vizijama. Na primjer, kako su ih stekli.

Sandi Vidulić

novinar »Slobodne Dalmacije«