Ma dajte, molim vas: Never more

U našem slučaju strani je ulagač pokazao, ne samo agresivnost, već krajnju bahatost i primitivizam stavom da se kapitalom može kupiti ama baš sve, pa čak izgraditi ljepši i stariji Split, no što je to tamo nekakva poluraspadnuta palača od prije Turaka.

Projekt AFCO možemo promatrati na nekoliko razina. Prvi i temeljni je dolazak i opći interes za ulaganje stranog kapitala. Naravno nitko zdravog razuma i u sveopćoj besparici u kojoj živimo nije protiv stranog ulaganja. No, ključno je pitanje kako i pod kojim uvjetima. U našem slučaju strani je ulagač pokazao, ne samo agresivnost, već krajnju bahatost i primitivizam stavom da se kapitalom može kupiti ama baš sve, pa čak izgraditi ljepši i stariji Split, no što je to tamo nekakva poluraspadnuta palača od prije Turaka. Da, bili su u pravu, ali samo djelomice. Iskoristivši beskrajnu pohlepu hrvatskih političara, kupili su političku potporu, a ta je u političkom, a ne civilnom društvu kakvo je naše, ključna pokretačka snaga svega, ne samo kada je riječ o puštanju iz zatvora notornih ubojica, lopova i mafijaša, već i onih stvari vezanih uz banalnu životnu svakodnevnicu, njihovih financijera, nas građana i poreznih obveznika.

Treći problem s kojim se susrećemo govoreći o AFCO-u jesu mediji, odnosno njihovo ciljano manipuliranje javnošću. Pojasnimo to na konkretnom primjeru. Prvi koji je razotkrio i upozorio na problem AFCO-a je novinar Sandi Vidulić u nekoliko tekstova što ih je objavila »Slobodna Dalmacija« tijekom 2000. i 2001. »Ako se Splićanima dogodi projekt grupe AFCO«, pisati će Vidulić, »onako kako je prezentiran u novinama, bit će to urbanistička katastrofa od koje će biti vraški teško pobjeći. Kićaste naslage hotelskih građevina kakve nam se predlažu kao spasonosno rješenje djeluju kao da su ih kreirali najzadrtiji amerikanofobi, uvjereni da su Ameri ljudski šljam koji će od nas stvoriti jeftinu radnu snagu (konobare, sobarice?) a našu baštinu pretvoriti u Disneyland«. Ako danas u svom internet pretraživaču upišete ime dotičnog novinara, odnosno pokušate pronaći na internet stranicama »Slobodne Dalmacije« neki od njegovih naslova vezanih uz AFCO nećete ih više naći. No, zato ćete pronaći čitav niz panegirika tom projektu u kronološkom slijedu od prosinca 1999. do 2002, pa čak i napad stanovite tajnice projekta »Gradska luka« za odnos s javnošću koja maestralnog novinara Sandija Vidulića podučava (o tempora o mores) čak i novinarskoj profesiji.

Trenutno jedini mogući prihvatljiv stav prema projektu AFCO je stav struke, odnosno Društva arhitekata Splita. U Stavu upućenom Poglavarstvu grada Splita, Društvo arhitekata upozorava: »Ukoliko je strategija Gradskih vlasti da nakon desetljeća urbane i mentalne destrukcije strukture Grada konačno Splitu zada konačni udarac onda je to svakako usvajanje ovog nestrateškog koncepta pretvaranja gradske luke u uvalu izgrađenu lancem hotela«.

No koga je danas uopće briga što struka misli. Možda stanovitog »AFCO doctora« Yambrusica koji svehrvatskom blitvanenu u jednom dnevnom listu mesijanski proriče: »Da, Projekt AFCO će promijeniti okoliš, ali na bolje«. Ma, dajte, molim vas. Never more!

Krešimir Galović

povjesničar umjetnosti