Lux mediterranea

Lux mediterranea

Kao što su sunce i voda nezamjenjivi za sam opstanak života, tako bi oni na razini simbolike trebali postati izazov za umornu civilizaciju, vratiti je na nov način samim izvorima smisla

Na kraju drugog i početku trećeg kršćanskog milenija naše su nesmirenosti sve veće, a naše nade sve tanje. Tako poneki razmišljaju. Doima se umornom i sumornom naša civilizacija u mnogo čemu. Izokrenut je sustav vrednota i vrijednosti: vrednote su postale vrijednosti, a vrijednosti vrednote. Važnije je imati i uživati, nego dati dublji smisao svom životu i živjeti odgovornije i smislenije, radosnije. Potrebni su nam izazovi i poticaji u traganju za humanijim i radosnijim životom, za puninom života, za duhovnim sadržajima i bogatstvom duha.

Monoteističke religije su religije Mediterana — područja voda i svjetla, simbola života, ishodište kultura i pismenosti, rađanja civilizacijskih ciklusa, područje duhovnih raskošnosti i bogatstva naroda. Nažalost i područje nemira, sukoba, ratova. Njihova je poruka u naglašavanju važnosti biti, a ne samo imati i posjedovati.

Prirodna obilježja Mediterana, voda i sunce, postala su arhetipski i univerzalni, općeljudski simboli života i smisla, duhovnih vrijednosti: voda simbol života, i svjetlo, simbol dubljeg smisla ljudskog postojanja. Bilo bi poticajno da se na razini ovih arhetipskih simbola, na lokalitetu Mediterana ostvari jedno izravno obilježavanje prelaska iz drugog u treće kršćansko tisućljeće, s jakom porukom za ponovno otkrivanje korijena vrijednosti i smisla života, kao što su sunce i voda nezamjenjivi za sam opstanak života, tako bi oni na razini simbolike trebali postati izazov za umornu civilizaciju, vratiti je na nov način samim izvorima smisla.

Sigurno da postoje povijesni lokaliteti na Mediteranu koji bi bili primjereni da se na njima pojavi taj svjetlosni stup, svjetlosni trag u igri s vodom — izvorom života. Poželjno bi bilo da to bude upravo u Splitu, gradu koji slavi 1700 godina svoga trajanja. No, Jadransko more i istočna obala sa svojim brojnim otocima, lanternama i hridima prirodno vuku da se na ovom području, vezano uz Salonu najveći i najvažniji povijesni lokalitet na istočnom dijelu Jadrana, a ujedno uz palaču cara Dioklecijana, današnji Split, realizira ideja o živom vrelu i svjetlosnom stupu, mediteranskoj lanterni.

Nedaleko od središta Splita, Dioklecijanove palače, na povijesnom i sakralnom lokalitetu kojega oplakuje rukavac Mediterana, Jadransko more, na starom splitskom groblju i uz benediktinski samostan, neposredno uz starokršćansku baziliku, na sustipanskoj hridi gdje se dodiruje kopno i more, bilo bi dobro smjestiti znak našeg identiteta koji ujedno simbolički bilježi i zajedništvo s narodima svijeta.

Ujedno kad kao hrvatski narod i građani Hrvatske želimo odati zahvalnost svim žrtvama za svoju slobodu i samostalnost, posebno u Domovinskom ratu. nije mogće bolje osmisliti žrtve za velike ideale, kao i samo otajstvo života, do kroz simboliku vode i svjetla. Iz grobova izvire voda, grob je samo rađanje novoga: Zrno, ako ne umre, ostaje samo, ako umre, donosi stostruki rod. (Biblija). Svijetlosni stup, kad padne noć, također iz grobova izlazi i poručuje: Nismo samo prah.

Cijelo područje Sustipana, posebno dio istočni od starokršćanske bazilike, kao i sjeverni prostor ispred samog Sustipana, trebalo bi biti u funkciji velikog i širokog pristupa na plato milenijskog obilježja, živog vrela i lanterne života, Svjetla Mediterana. Oko toga lokaliteta valja predvidjeti i mogućnost stjecišta i susretišta velikih kulturnih manifestacija zemalja Mediterana, gdje bi se pričala priča o životu, radosti, duhovnosti i smislu. Tu bi se vodio neprekinuti dijalog između prošlosti i sadašnjosti, naših dostignuća i iznevjerenih nada. Bila bi to kultna točka Mediterana. Lux mediteranea — lux mundi.

Ako bi zemlje Mediterana prihvatile sudjelovati u realizaciji živog vrela i lanterne života, onda bi svaku pojedinu od tih zemalja predstavljala po jedna maslina, u čijoj krošnji gori pojedinačno svjetlo, a sva svjetla skupa daju svjetlosni stup, lanternu. Paljenje pojedinačnih svjetala mogla bi pratiti glazbena kulisa, jasno kao i paljenje svjetlosnog stupa. U sinhronizaciji jednog i drugog, uz igru vode i svjetla, stvarao bi se nezaboravan doživljaj, nadamo se i poticaj, da svaki od nazočnih na tom lokalitetu postane jedno svjetlo u svojoj sredini.

Legende kao poruke mogle bi biti ispisane na raznim jezicima zemalja Mediterana, što bi posjetitelji čitali obilazeći i pristupajući živom vrelu i lanterni života. Ovako osmišljen lokalitet mogao bi postati mjestom smotre vrhunskih kulturnih i umjetničkih dostignuća zemalja Mediterana i šire. Takvi sadržaji, dobro osmišljeni, dovodili bi u Split, tijekom cijele godine putujuće grupe, družine, sastave i kazališne djelatnike. Split lanterna Mediterana i živo vrelo. Centar svita, da se malo našalimo.

Građani Hrvatske žele odati zahvalnost svim žrtvama za svoju slobodu i samostalnost, posebno u Domovinskom ratu. Nije moguće bolje osmisliti žrtve za velike ideale, kao i samo otajstvo života, do kroz simboliku vode i svijetla. Iz grobova, izvire voda, jer grob je samo rađanje novoga: »Zrno ako ne umre ostaje samo, ako umre donosi strostruk rod.« (Biblija) Svjetlosni stup, kad padne noć, također iz grobova izlazi i poručuje: Nismo za smrt rođeni, nego za život.

Don Ivan Grubišić

Napomena: Ovo je jedan od šest nacionalnih projekata Hrvatske akademske udruge Split (HAU-Split). Idejni začetnik projekta je dr. don Ivan Grubišić