Kakva serija!

Kakva serija!

Vjerodostojnost otkrića potvrđuje se iz rimske nacionalne Calcografije odakle snimka matrice koja na tom mjestu otkriva abraziju, dokazujući autentičnost zagrebačkog otiska s prvog stanja ploče svrstavajući zagrebački slučaj Piranese na istaknuto mjesto njegova oeuvre kataloga

U Muzeju za umjetnost i obrt do 13. svibnja traje izložba koja je apostrofirana središnjim ovogodišnjim projektom institucije. S pravom! Izložena je serija Vasi, candelabri, cippi, sarcofagi, tripodi, lucerne ed ornamenti antichi od sto i deset grafičkih listova sa sto dvadeset i četri bakropisa Giovannia Battiste Piranesija i njegova sina Francesca, objavljena u Rimu 1778. godine. Serija pripada najstarijem knjižnom fondu muzeja, a pretpostavlja se da je kao ekskluzivni kompendij antičke dekorativne motivike bila od ključnog značenja za program obrtne škole te da je bila ciljano odabrana i namijenjena upravo muzeju. Neobjavljena u našoj literaturi i veliko ime njezina autora Giovannija Battiste Piranesija (1720-1778) odjekuju kao senzacija. Otkrića do kojih je došla Anđelka Galić, voditeljica studijske biblioteke MUO-a, o ovoj nakladničkoj emisiji, dobra očuvanost, potpunost te besprijekorno artikulirana prezentacija (izložba i katalog), ovaj projekt svrstavaju u red visokih muzeoloških i povijesno umjetničkih standarda. Projekt iniciran i vođen od ravnatelja muzeja Vladimira Malekovića, potpomognut nizom sponzora, orkestriran je i suradnjom Talijanskog kulturnog instituta u Zagrebu. Serenita Papaldo, ravnateljica Instituta Nazionale per la Grafica u Rimu — najmeritornije institucije za istraživanje Piranesija — održala je nadahnuto predavanje o tom velikom majstoru valorizirajući zagrebačku zbirku kao prosvjetljujući i vrijedan segment u sustavu vrlo složene sveukupne kataloške sistematizacije grafičkog opusa koji se na više od tisuću ploča čuva kao osnivački nukleus nekadašnje dvorske Calcografie (danas dijela Nacionalnog instituta za grafiku.).

Rim kao inspiracija

Jedinstvena i kompleksna Piranesijeva umjetnička osobnost i danas u bogatom grafičkom opusu predstavlja zapletenu umjetničku enigmu koja ne prestaje inicirati nove interpretacijske diskurse. U sviti venecijanskog ambasadora Francesca Veniera u jesen 1740, Piranesi je stigao u Rim opremljen vještinama arhitekta, kazališnog scenografa i bakropisca. Njegova edukacijska provenijencija izrasla je na humusu lagunarnih settecentesknih festa i festeggiamenata, vedutističkih grafičkih rastera M. Marieschia Canaletta i Tiepola, između krajoličarskog i ruinističkog pastoralnog capriccia Canalettovske vedute esatte i rakursnih hirova vedutizma i kvadraturizma visokog baroka, koji ostaju prepoznatljivo sačuvani u duktusnoj vibraciji rukopisa, u fluidu atmosfere i ekspresivnosti perspektivnih manipulacija. Piranesijeva fascinacija Rimom bila je istinska i duboka. Intelektualna europska aristokracija koja se je slijevala u Rim, elita arheologa, amateura, kolekcionara, antikvara, literata, mecena koji su arbitrirali nad tonućim spomenicima imperija, bio je, po svemu sudeći, poticaj njegovoj inicijaciji i fascinaciji. Piranesi se brzo uključuje u lukrativnu grafičku produkciju rimskih izdavača, ali i vrlo brzo izmiče pedanteriji i suhoći tadanjih rimskih grafičara-topografa stvarajući, kroz gotovo četiri desetljeća, najdramatičniji, najgušći i najambivalentniji korpus spomeničkih veduta i pseudoegzaktnih kompilacija najnevjerojatnijega mimetičkog iluzionizma. Epitet koji mu se pridaje i koji ga mjeri, primjerice, s Rembrandtom, svrstava ga u vrh umjetničke hijerarije, ali ne govori mnogo o toj blizini i srodnosti. Jer korijeni se bakropisne poetike traže u Stefani della Belli, Jacqueu Callotu i venecijancima, ali i to samo istovjetna ishodišna klica genija i njegova manipulaciju izražajnošću medija. Kada se pak govori o njemu kao o jednom od oslonaca klasicizma, tada se govori o njegovu motivskom repertoriju, o teorijskom diskursu, o antikvarnom i arheloškom nagnuću. Podcrtavanje romantičarskog senzibiliteta nedvojbeno je u dišućoj herojskoj naravi njegovih monumenata i prizorišta, u emocionalnoj empatiji i konačno u duhovnom egzorcizmu ciklusa Carceri koji ostaje zaseban i osoban, konfesionalan i manifestan u dosezima njegova opusa.

Kontrastni stilski kodovi

U Muzeju za umjetnost i obrt izložena serija Vaze, kandelabri... nastajala je od 1768. do 1778. godine, kada nakon emitiranja pojedinačnih listova — od kojih svaki nosi posvetu značajnim onovremenim ličnostima rimskoga kulturnog i aristokratskoga klasicističkog milleaua — biva datirano prvo uvezano izdanje. Riječ je o produkciji koja je imala svoje ekonomske motive i to neposredno vezane uz Piranesijevu radionicu (utemeljenu 1761) kojoj je kao stjecištu amateura, umjetnika, istraživača, sabirača bio pridružen antikvarijat arheoloških artefakata i museum. Posve izvan vedutističkih spomeničkih grafičkih serija, Vaze i kandelabri... monumentalan su primjer in folio muzealizacije, koja u eri klasicizma slijedi primjere velikih renesansnih mecena i sakupljača starina koji su, zapošljavajući gravere i naručujući reproduciranje svojih antičkih zbirki stvarali u tom umnožljivom obliku prve virtualne muzeje kojih je serijalna difuzija bila neizmjerljivo utjecajna u razvoju novovjekovne umjetnosti.

Piranesijeva optika u Vaze i kandelabri... nije idealizacijske obrisne naravi koja čini estetki credo renesansnog gravera. Ta je optika iščahurena iz barokne plastičke gustoće, iz emocionalne empatije neoantiknog senzibiliteta i ostrašćenosti prema strukturi, tektonici, jasnoći, naturalizmu i haptičnosti plastičkog ornamenta i oblika imperijalnih umjetnina. I onda kada je u službi analitičkih nagona, njegova optika posjeduje njemu svojstvenu dramatičnu retoriku. U Vazama i kandelabrima... ta Piranesijeva optika nije dopadljiva i nije gracilna, virilna je i smrtno ozbiljna. Pri tome, uvijek je prisutan sediment capriccia, ali on nije duhovita komponenta, već gotovo svojevrstan agens nelagode i ambivalencije. Uz to, izgubljena je i posve ohlađena barokna osjetilna senzacija materije i atmosfere. Mramor, bazalt, glina, bronca, željezo odražavaju svjetlost kao jednolična materija koja umrežena u nevjerovatno preciznoj modulaciji bakropisnog rastera pulsira moćnom plastičnošću svojih oblika. Pri tome svaki je list napučen onostranom senzacijom života mrtvih stvari.

Invencija i erudicija

Bio predmet portretiran kao spomenik i kao jedini motiv na listu ili u komponiranom prizorištu s više predmeta Piranesijeva je optika uvijek u kreativnom pomaku i u dosluhu s manirističkom dvosmislenošću izvrtanja veličina, preklapanja, podešavanja i umnožavanja rakursa, pomicanja izvora svjetlosti. Od lista do lista, od klinički čistih analitičkih prikaza na neocrtanim pozadinama do gustog komponiranja žanrovski podešenih prizora koji dokumentiraju pojedine arheološke nalaze, Piranesi uvijek svojom invencijom i erudicijom, obiljem, kontrastima dovršenošću i dorečenošću neumorno zasićuje »sliku«. Opremljeni posvetama i legendama (kao sastavnim dijelom grafičkog koncepta) Vasi i kandelabri... nude onu drugu čitalačku razinu — razinu koju Anđelka Galić sustavno i analitički koristi kao izvor za istraživanje i interpretaciju. Iz posveta iščitava elitni milje zlatnog doba klasicističkog Grand Toura, iz natpisa fortunu koju o predmetima ispisuje Piranesi — njihovo podrijetlo i njihovu lokaciju — registrira čitavu mrežu zbirki u jednu sabiračku topografiju koja se putevima Grand Toura rastire od Rima do Engleske. U natpisima zagrebačke serije, u signaturama i broju listova nalazi i argumente za njezinu izuzetnost i status najranijeg i još u literaturi neobjavljenog i nepoznatog izdanja. Čitanjem i kompariranjem detektira »slučaj« restaurirane antičke bazaltne vaze »pronađene u više komada« i njezinih ručki koje se u ovakvoj varijanti nalaze otisnute samo u Zagrebačkoj seriji. Vjerodostojnost otkrića potvrđuje se iz rimske nacionalne Calcografije odakle snimka matrice koja na tom mjestu otkriva abraziju, dokazujući autentičnost zagrebačkog otiska s prvog stanja ploče svrstavajući zagrebački slučaj Piranesi na istaknuto mjesto njegova oeuvre kataloga.

Margarita Sveštarov Šimat