Kaj su orguljali naši stari

CD Pastorella — orguljska baština Hrvatskog zagorja, Ljerka Očić, orgulje, Stanko Arnold, truba, Cantus d. o. o. — Društvo za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, 2001, 988 984 9463 2.

CD Pastorella donosi dvadeset i tri skladbe nepoznatih autora zabilježene u dvije orguljske knjižice iz 18. stoljeća pohranjene u arhivu Franjevačkoga samostana u Klanjcu, mjestu na zapadnom rubu Hrvatskog zagorja. Snimke su realizirali Ljerka Očić, orguljašica, profesorica na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i predsjednica Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, te Stanko Arnold, ugledni slovenski trubač, profesor na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Grazu i Akademiji za glasbo u Ljubljani.

Glavninu izdanja čini sedamnaest jednostavačnih dvodijelnih sonata, a tome su dodane dvije arije, menuet i tri pastorale. Sve su skladbe izvorno pisane za orgulje, a osam ih je Ljerka Očić preradila za trubu i orgulje; u popratnom tekstu, nažalost, nije objasnila način na koji je skladbe obrađivala, iako su obradbe učinjene s ukusom i mjerom.

Osim u izboru skladbi, posebnost CD-a jest i u instrumentima na kojima su skladbe odsvirane. Riječ je o orguljama Josefa Smollea iz 1863. (Župna crkva sv. Marije Snježne — Belec), Antoniusa Römera iz 1763. (Crkva Majke Božje Jeruzalemske — Trški Vrh/Krapina) te nepoznatoga graditelja iz druge polovice 18. stoljeća (Kapela Majke Božje Gorske — Lobor). Sva tri instrumenta u drugoj je polovici devedesetih godina restaurirala Tvrtka Heferer, koja se od 1970. posvetila restauriranju povijesnih orgulja, a u suradnji s Koncertnom direkcijom Zagreb organizira i koncertnu sezonu u kojoj najugledniji domaći orguljaši sviraju na instrumentima izgrađenima ili restauriranima u njezinu okrilju, od Lepoglave do Županje i od Svetoga Petra u Šumi do Komiže.

Skladbe na albumu poredane su u kontrasnom rasporedu s obzirom na tempo i tonalitete te na zvučne mogućnosti i registre glazbala, a originali se izmjenjuju s obradbama. Raspored CD-a ne upućuje na obradbe, kao što ne donosi ni podatke o tome koja skladba pripada kojoj orguljskoj knjižici. S obzirom na povijesnu i kulturološku vrijednost samih izvora, ovakvo bi izdanje moralo uključiti znanstveni aparat koji bi detaljnije pojasnio njihovu narav, kao i širi društveni i politički kontekst vremena i prostora u kojemu su se pojavili. Da su k tome dvije (loše reproducirane) fotografije orgulja, fotografija oltara (umjesto fotografije orgulja), (neuporabljiva) fotografija vanjskoga izgleda crkve i mnoštvo po stranicama načičkanih žutih suncokreta zamijenjeni cjelovitim fotomaterijalom, tekstovima o crkvama i Hrvatskom zagorju 18. stoljeća te zemljovidom po kojemu bi uz zvukove zagorske orguljske baštine kulturno osviješteni putnik doputovao do Belca, Trškoga Vrha, Klanjca ili Lobora, ovaj bi CD bio i više od običnoga izdanja.

Iako on to nije, valja ga imati i samo zbog glazbe; koja se što zbog nadahnute svirke dvoje glazbenika, a što zbog uzorno odrađena posla producenta (B. Magdić) i snimatelja (B. Molnar i Z. Hügl) otkriva u svoj svojoj svježini, šarmu i jedinstvenoj neposrednosti. S ovim albumom pojam franjevačkoga baroka prestaje biti tek puka muzikološka pretpostavka, a postaje prava živa glazba!

Borko Špoljarić