Grad za velike promjene

Prije pet godina uspostavio sam kontakt s grupom arhitekata našega podrijetla koji su htjeli studirati splitsku gradsku luku. Radili su i živjeli u Francuskoj. Gotovo u isto vrijeme povezao sam se s arhitektima iz Kanade, koji su također htjeli studirati gradsku luku. Jednima i drugima poslao sam sve materijale koje smo imali i razmišljanja koja su u nas bila poznata. Grupa iz Francuske nije se više nikada javila, a s onima iz Amerike bili smo u stalnom kontaktu. Nakon gotovo tri godine oni su se povezali s firmom AFCO i izradili ponudu za razvojni program gradske luke. Uzgred, Grad u svojoj praksi nikada nije napravio ni jednu ponudu za uporabu svojih resursa, jer nije ni znao što s njima učiniti. U ovom slučaju, dakle, stranci daju ponudu za uporabu naših resursa. Tu smo ponudu mogli odbiti ili prihvatiti. Oni su je izrazili na svoj način, koji se nama nije svidio, ali to je bio dio njihove ponude. Javnost je reagirala i usprotivila se toj vrsti ponude

Gradska luka — povijesne dileme

U prapovijesti ovuda je prolazio jantarski put koji je povezivao Srednju Europu s ranim mediteranskim civilizacijama. U 4. stoljeću Grci iz Sirakuze na ovim prostorima prave prva pomorska uporišta: Salonu, Tragurion, Epetion, Aspalathos. U vrijeme rimske vladavine gradi se Salona i njezina luka. Spominje se da je Salona u to vrijeme bila ishodište sedam rimskih magistralnih putova. Povjesničari kažu da je Split u 13. i 14. stoljeću bio najbogatiji grad na našoj obali zahvaljujući luci i trgovini. U doba Bajamontijeve uprave inženjer Locatti izradio je prvi regulacijski plan Splita, koji prvi put valorizira šire gradske i regionalne prostore i naglašava funkciju i značenje luke (1862). U vrijeme Primorske banovine splitska luka postaje najveća državna putnička i trgovačka luka. Nagli zamah širenja Splita zahtijevao je novi regulacijski plan. Godine 1924. arhitekt Shürmann izrađuje novi urbanistički plan Splita. Godine 1951. dovršena je direktivna osnova Splita. Otvara se sjeverna luka, a gradska luka postaje isključivo putnička luka.

Prva dilema oko gradske luke je dovršena; naime, do tada su dileme bile da li u gradskoj luci imati industriju i luku za teretni promet na zapadnoj obali.

U prvoj polovici 20. stoljeća splitski arhitekt Kaliterna projektira na zapadnoj obali od Banovine do Ambasadora, niz hotela u secesijskom stilu. Sve do kraja stoljeća vrijeme je u kojemu bujaju ideje i stvaraju se dileme — kako i na koji način definirati prostor oko gradske luke. Dok je zapadna obala u mislima ostala kao prostor za poslovne objekte bez jasne definicije, dotle se istočna obala uvijek definira kao prostor za ukupni promet: pomorski, automobilski i željeznički. Temeljna dilema bila je oko funkcije tog prometa, njegovih gabarita i sadržaja koji bi se vezivali uz promet na tom dijelu. Dilema je bila velika i dugotrajna, ali pomaka nije bilo. Misli su bile usredotočene na splitsku gradsku luku i nije bilo hrabrosti prijeći i na drugu obalu poluotoka i osmisliti grad i luku u širem prostoru. Bio je to tipičan urbani egocentrizam na razini jedne jedine urbano uređene cjeline, odnosno stare povijesne jezgre. Sjetimo se samo dilema oko marine ACI, te oko objekata Mediteranskih igara. Sve su to bili prekretnički projekti, a Split je bio u dilemama i podijeljen.

Danas se osjeća idejna atrofija; ostali smo bez hrabrosti i regionalnih pogleda. Zato je razumljivo što svakoga dana proždiremo te preskupe gradske prostore u ime jedino danas profitabilne stambene izgradnje; to je razlog što ne znamo što bismo s teretnom lukom i mi je prodajemo; to je ono zašto mirno promatramo kako nam brodogradilište propada u državnim dilemama i slično.

Aktualni planovi, gradska luka i političari

Nesporno je da je u 20. stoljeću Split bio uvijek pokriven određenom urbanističkom dokumentacijom. Ona je bila vrlo otvorena i omogućavala je dosta slobodno tumačenje izgradnje. No sve to vrijeme nije bilo jakih i određenih razvojnih programa na osnovi kojih se bez dilema taj prostor mogao osmisliti. Zapadna obala bila je namijenjena poslovnim objektima. Ono što je tamo izgrađeno jesu poslovni objekti, ali nisu u funkciji razvoja. Banovina je izgrađena za vojnu administraciju ili samo za administraciju. Pored te zgrade izgrađena je zgrada Socijalnog osiguranja. Sve samo neproduktivne funkcije. U nastavku se trebala graditi vojna bolnica, ali zaslugom arhitekta Pervana to se, na sreću, nije dogodilo. Sagrađen je Hotel Marjan s mnoštvom dilema u doba projektiranja. Eto kako se gradi kada nema razvojnoga programa.

Prostor gradske luke najstariji je i daleko najskuplji prostor grada u koji su uložene velike investicije. Zato je od iskona bio predodređen za poslovne aktivnosti, koje mogu opravdati tako velike investicije, ali ne samo zato nego ponajviše stoga što je to mjesto kojemu ekonomska aktivnost, kao dio urbane ekonomije, pripada.

Političari su veoma mnogo intervenirali u oblikovanje obalnoga prostora gradske luke, uzimajući razvoj onako kako su se javljale potrebe, bez selektivnosti i koncepta. Istočna obala ostala je relativno sačuvana zahvaljujući željeznici. Danas, čini se, upravo taj sindrom prometnoga grča otvara velike i nove dileme.

Studije gradske luke

Urbanističke i ekonomske studije uređenja gradske luke svoje su nalaze usmjerile najviše prema istočnom dijelu tog prostora. Urbanisti su ponudili nekoliko različitih rješenja, ali izvan poznate strukture nije bilo većih razlika. Možda bi se moglo reći da su neki više uvažavali suvremene potrebe prometa, a drugi suvremene potrebe pratećih funkcija. Globalno, sve te urbanističke studije rješavale su ono što im se zadalo, a to je da je istočna obala jaka urbana refrakcijska točka u kojoj se sastaje brodski promet s autobusnim i željezničkim te s avioprometom i poštom. To je trebalo uspješno riješiti sa zadovoljavajućom tehnologijom prijelaza putnika za razna odredišta. Nadalje, to je bilo mjesto za (uporno) rješavanje parkirališta za grad i za poneke funkcije.

Ekonomska studija je, pak, istraživala aktivitet, usmjerenost aktivnosti na nešto što se vezuje uz taj prostor, pa time i dovođenje svih aktivnosti u stanje sposobnosti opstojanja na tom skupom prostoru. Porazno je da više od 70 posto aktivnosti koje su danas u luci nema nikakve veze s lučkim aktivnostima; čak su indiferentne na te sadržaje. Stupanj iskoristivosti tog prostora veoma je nizak, prostori su veoma loše uređeni i nisu reprezentativni. Budući da su urbanističke studije, pa tako i ekonomska studija, bile unaprijed omeđene istraživanjem prema kojemu istočna obala treba biti iskorištena ponajprije za promet, to su se one uglavnom držale tog određenja. S tog polazišta, ekonomska studija ukazala je na velike mogućnosti aktivne uporabe prostora i potrebu čišćenja tog prostora od postojećih aktivnosti. Ekonomska je studija napose ukazala na bonitete toga prostora za razvoj i njezino značenje za ukupnu novu gradsku ekonomiju. U svim tim analizama polazište su bili vrijedni povijesni urbani sklopovi i zaštićena područja, tako da je u valorizaciji izgradnje bio maksimalno uvažavan respekt prema tim objektima i njihovo uključivanje u ekonomiju grada.

Jedna od fatalnih povijesnih grešaka Splita jest ta što je sve što se događalo u njegovoj okolici provlačio kroz začahureni trbuh gradskoga središta. Ako netko želi ići na otok, mora proći preko Rive, ako želi ići u Zagoru, mora proći preko Rive, i tako dalje, pa su sve prometnice svih vrsta centripetalno postavljene kao jedino moguće. Nismo nikada uspjeli realizirati regionalnu shemu grada, s mnoštvom izravnih spona koje se tiču ili ne tiču urbanoga središta Splita.

Gordijski čvor

Split ima dvije obale, ali jednoj trajno okreće leđa. Zato je ona u sjeni, zapuštena i ružna, a zapravo je predivna. Taj sindrom rive i pusti me stat zapravo je zgrčeni mentalitet ovoga grada, koji treba opuštanje i širinu pogleda. Split je središte na cijelom poluotoku trebala bi biti ideja i okvir novoga razmišljanja. Zato se promet uređuje ne samo u jednoj točci nego na više mjesta. Kada presiječemo taj prometni gordijski čvor istočne obale i promet razmjestimo na više mjesta u gradu, otvorit će nam se neslućene mogućnosti. Kopilica prestaje biti predgrađe, a sjeverna luka postaje luka za velike trajekte; autobusni kolodvor odjednom postaje mjesto najvećih susreta, kao i željeznički kolodvor u Kopilici. Ako se uspješno oslobodimo naslijeđenih stega i otvorimo Split u svoj njegovoj širini, on će s lakoćom moći nositi na svojim leđima urbanu-regionalnu populaciju od četiristo tisuća stanovnika i biti uspješan nosač razvoja za sve.

Neka moderna razmišljanja i javno mnijenje

Ideja da se u gradskoj luci sagradi marina dočekana je na nož. Ona je po generalnom urbanističkom planu bila predviđena upravo tamo gdje je izgrađena. Kada se samo sjetim vremena i tekstova u tisku, s kakvim, navodno, znanstvenim mišljenjima se pobijala, mnogi bi se danas trebali postidjeti barem načina na koji su osporavali tu izvrsnu turističku ideju. Danas se ponovno javlja ideja, također po urbanističkom planu, da se izgradi marina na mjestu ispred Hotela Marjan. Dakako, sada nema velikih suprotstavljanja, jer je jedan već uspješan i progresivan korak razlogom prihvaćanja nove marine.

Na području grada u doba Mediteranskih igara po užem je programu trebalo sagraditi samo sportske objekte. No, opet zahvaljujući ljudima koji su znali što je razvoj, program se dvostruko povećao u korist objekata u funkciji grada: tunel Marjan, proboj željezničke pruge, kanalizacija, željeznička mreža, terminali na rivi, hoteli, ulična mreža, kazalište, bolnica. Sve samo veliki i vrijedni objekti bez kojih Split ne bi bio grad. I sve te blagodati bile su predmet odbijanja, osuđivanja, osporavanja i svega što je nazadno i neprogresivno. Oni koji su gradili bili su u raljama onih istih ignoranata kao i u slučaju marine ACI. To je samo dokaz da se veliki potezi ne izvode lako i da za njih treba imati hrabre i sposobne ljude. Ne treba osuđivati one koji to ne razumiju, već treba hrabriti one koji to razumiju i hoće.

Zahvaljujući iznimnoj pronicavosti i hrabrosti grad je stekao osnovicu za miran i uspješan dvadesetogodišnji razvitak, i još više. Treba nam hrabrosti, šanse su uvijek uz nas.

Pojava američkog investitora

Prije pet godina uspostavio sam kontakt s grupom arhitekata našega podrijetla koji su htjeli studirati splitsku gradsku luku. Radili su i živjeli u Francuskoj. Gotovo u isto vrijeme povezao sam se s arhitektima iz Kanade, koji su također htjeli studirati gradsku luku. Jednima i drugima poslao sam sve materijale koje smo imali i razmišljanja koja su u nas bila poznata. Grupa iz Francuske nije se više nikada javila, a s onima iz Amerike bili smo u stalnom kontaktu. Nakon gotovo tri godine oni su se povezali s firmom AFCO i izradili ponudu za razvojni program gradske luke. Uzgred, Grad u svojoj praksi nikada nije napravio ni jednu ponudu za uporabu svojih resursa, jer nije ni znao što s njima učiniti. U ovom slučaju, dakle, stranci daju ponudu za uporabu naših resursa. Tu smo ponudu mogli odbiti ili prihvatiti. Oni su je izrazili na svoj način, koji se nama nije svidio, ali to je bio dio njihove ponude. Javnost je reagirala i usprotivila se toj vrsti ponude. Gradsko vijeće i Gradsko poglavarstvo nedugo su nakon toga javno iznijeli svoju verziju programa gradske luke. U njoj je, pored ostalog, navedeno da će urbanizam luke kao i arhitekturu objekata izrađivati grad Split, da će građevinari Splita i regije biti angažirani na izgradnji i da će, izuzev menedžmenta, biti u potpunosti zaposleni ljudi iz Splita i regije. Uz to su tijela gradske uprave odredila da u gradskoj luci ostaje promet za putnike trajektima, željeznicom i autobusima, s tim da kolodvori sele u Kopilicu. Također su gradska tijela odredila da će broj objekata za turizam biti određen urbanističkom studijom. Gradska uprava izradila je feasibility-studiju, kojom se moglo dokazati razumnost i korisnost te investicije za grad Split i za investitore.

Što je ponuda sadržavala? — Izgradnju hotela na zapadnoj obali, rekonstrukciju Prokurativa u hotel i gradske sadržaje, izgradnju kongresnog centra i hotela na istočnoj obali. U Kopilici bi sagradili kolodvor s autobusnim i željezničkim čvorom i mnoštvom drugih prometnih i gradskih sadržaja. U sjevernoj luci sagradili bi pristanište za domaće i strane trajekte koji prevoze teretne automobile. Taj projekt zasniva se na izgradnji profitnih centara i goleme infrastrukture u funkciji tih profitnih centara i grada u cjelini. Ponuda je program cjeline u kojemu ima objekata koji daju korist i objekata koji samo koštaju. S toga gledišta američka je ponuda cjelovita i ne može se komadati. Grad je napravio reviziju te ponude, smanjio broj kreveta u gradskoj luci, definirao promet, željeznicu i autobus, kako njihov položaj u gradskoj luci tako i u odnosu na zajednički kolodvor. Grad je odredio čvrsta pravila u odnosu na socijalni prostor grada, na šetnice i urbane prodore od Rive prema unutrašnjosti grada te odnos prema povijesnim vrijednostima grada.

To je samo šturi kostur programa gradske luke. Njegova je šira eksplikacija sadržana u brojnim drugim objašnjenjima s gledišta ekonomije, razvoja grada, urbanizma grada i drugih implikacija na kojima je zasnovana cjelina urbanističke definicije tog prostora.

Razmišljanja i strahovi

Program se događa u srcu grada i zato su razumljive reakcije stručnjaka i građana. Kada ne bi bilo reakcije, trebalo bi se zapitati što se to zbiva sa splitskom dušom. Možda u nas i nema grada koji s toliko strasti doživljava razvitak. I onda kada postoje pozitivna mišljenja, ona se izriču negativno. Jednom me zaustavio jedan od fetivih i rekao: »Ostavite, šjor, Amerikance na miru, pustite me da ovdje na Matejuški mirno lovim ciple«.

Strahovi vezani uz program veliki su i opravdani, što samo znači da mu treba pristupiti s mnogo vještine i znanja i s mnogo različitih studijskih pogleda. No, izraženi su i mnogi strahovi socijalne naravi, s gledišta dolaska velike mase turista. Ta se bojazan odnosi na negativan sociološki utjecaj, na invaziju špijuna i marinaca, i mnoštvo drugih intrigantnih imena. Kako bi na te primjedbe odgovorili Mallorca i La Valetta, također mediteranski gradovi, i drugi gradovi u kojima boravi dva puta više turista od broja stanovnika?

Koliki bi to, zapravo, bio turizam u Splitu? Kad bismo zbrojili sve turiste u svim sadašnjim i budućim hotelima u gradu i na gradskim plažama, bilo bi ih, prema dosadašnjim planovima, oko dvadeset tisuća, kada tome dodamo dnevne goste od cruisinga — imali bismo još pet tisuća gostiju; dodamo li tome još i prolaznike, imali bismo dodatnih trideset tisuća, ili zajedno pedeset i pet tisuća gostiju u jednom trenutku, odnosno četvrtinu veličine Splita. Je li to turistička masa koje se bojimo? Ja bih uskliknuo: »Daj nam, Bože, barem pet puta više gostiju!«

Okviri razumnog

Plediram da se ovaj program dogodi u Splitu, i to baš sada kad smo na prekretnici: povratak na industrijalizaciju tipa koju smo imali ili okretanje turizmu i pomorstvu, što nam je baština prirode i povijesti. U vrijeme kada u Splitu imamo veliku nezaposlenost, kada omladina nema perspektive, kada zbog bijede haraju lešinari i poroci, kada smo potpuno zamijenili teze te se još lakše priključujemo političkim mitinzima nego razvoju i rješavanju sudbine sviju nas, ovo što nam se nudi veliki je zalogaj koji teži milijardu dolara. Iza te investicije stoji američki kapital, i to udružen onaj privatni i onaj iz državne kase. U toj je masi i veliki udio naše imovine, koja bi konačno postala aktivna. Zaposlila bi se velika masa mladih ljudi srednje i visoke stručne spreme. Pored velikog broja zaposlenih neposredno u programu, aktivirale bi se mnoge prateće aktivnosti, poput prometa, agencija, turističkih djelatnosti, poljodjelstva, sportskih manifestacija, brojčano približno broju izravno zaposlenih u programu. Novac koji bi se unio u Grad oplođivao bi se u trgovini, u novim aktivnostima, u novim pratećim investicijama i slično, što bi u ukupnoj masi značilo multiplikaciju od gotovo četiri puta.

Što bi, pak, to značilo za regiju? Regija bi konačno dobila turističko središte koje bi povelo svekoliku igru u razvoju regionalnog turizma. Srednjojadranski prostor postao bi najatraktivnije razvojno područje u Hrvatskoj. U vrijeme kada se u svijetu događaju velike rekonstrukcije gradskih luka Split bi se pojavio kao velika urbanistička atrakcija, što je već najavljeno interesom nekih velikih svjetskih arhitekata. Sjetimo se rekonstrukcije luke Baltimorea, San Francisca, Buenos Airesa, i drugih. Istina je da su neke tradicionalne baštine toliko u nama snažne da svaki radikalan zaokret izaziva sumnjičavost i strah od iznenađenja.

Ipak, ovaj se projekt kreće u okvirima razumnoga; na tragu smo nove paradigme gospodarskoga razvoja; unosi se snaga povećane komunikativnosti; uvlači se u igru grad i njegova regija; podrazumijeva se nova logistika, organiziranost i, napose, veliki intelektualni napor.

Razvojna paradigma grada i regije

Split više nije Matejuška. Mjerila su se promijenila. Split postaje metropolitanski grad koji danas ima oko četiristo tisuća stanovnika. Vrijeme paraindustrijalizacije je za nama. Potrebna nam je nova paradigma gospodarskoga razvitka. Vrijeme je da na moderan način obnovimo povijest, da grad Split postane, kao nekada, grad posredništva između kontinenta i svijeta. Želimo industrijske dimnjake zamijeniti jarbolima. Neka temelji budućeg razvoja Splita budu brod i pomorstvo, te turizam i sve ono što se na njega naslanja. To je mnogo, konceptualno je jasno i pripadajuće ovom mediteranskom podneblju.

Poduzetnička nezrelost i institucionalna neizgrađenost

Raspadom industrije Split se nije snašao. Deset godina proteklo je od Domovinskog rata, a još smo na razini sitnog obrta, sive ekonomije i ulične trgovine. Slom industrije duboko nas je osakatio, a duh zrelijega poduzetništva još se nije pojavio. Kapital nas mimoilazi. Duh administrativnog upravljanja još u nama podgrijava odbojnost prema poslu, nepovjerenje u iskorak i zatvorenost u papirnatu regulativu.

Ovo je vrijeme institucionalizacije. Mi smo još na razini gradske uprave i njezina mišljenja. Nema poslovnih, pravnih ni urbanističkih institucija koje stavljaju gradske resurse u pogon razvoja, spremne za tržište i velike pothvate. A da i ne spominjem kako još nema financijskih institucija koje potiču napredak. Imamo banke, ali još u cilju isisavanja novca, a ne u funkciji razvoja. Sve je to pridonijelo još većoj introvertiranosti gradskoga duha i poduzetništva.

Kako izaći iz toga? Vjerovao sam da je program gradske luke trenutak koji će izmijeniti našu situaciju. Ali nakon tri godine uporna rada da se projekt dogodi ostajem duboko razočaran da smo potpuno nespremni, da smo upali u duboki san ugodna administrativnog menedžmenta iz kojega se, kao i iz duhovne letargije, teško izlazi.

Koliko smo daleko od mogućeg?

Ako bih skupio svu svoju vjeru i snage povjerenja u nas same, rekao bih: uz uvjet nekog posebnog prosvjećenja mi smo veoma blizu cilja, ali isto tako daleko ako nastavimo ovim koracima i ovakvim razmišljanjem. Ovakva šansa i slična urbana rekonstrukcija poduprta novcem događa se jednom u tisuću godina i ima prekretničko značenje. Ako tome dodamo da se događa u doba najdublje i najveće krize grada, pitam se tko je spreman uzeti na sebe sudbinu ovoga grada.

Uz sva ta događanja država ostaje mirna i hladna kao da na jugu Hrvatske cvjetaju ruže. Nositelj promjene razvojne paradigme na cijelom priobalju mora biti Hrvatska. Ona mora poduprijeti orijentaciju na pomorstvo, brodogradnju i turizam. Umjesto toga ona hladno gleda kako se gase brodarska poduzeća, danomice otvara dileme oko brodogradnje, a turizam shvaća neozbiljno kao da je riječ o gostionici, a ne o ozbiljnu i složenu nacionalnom gospodarskom sustavu.

Na jugu Hrvatske uvijek su živjeli jaki i duhom slobodni ljudi. To su bili sinovi kolona koji su se opirali svakomu tko je gušio život na ovim prostorima. Kada nije bilo drugih mogućnosti, odlazili su u emigraciju i tamo nastavili razvijati nacionalnu kulturu i populaciju. Kako onda razumjeti da danas Hrvata iz Dalmacije ima više u svijetu nego u nas. Ovaj slobodarski svijet i radnu potenciju nitko nikada nije zaustavio, ali su, nažalost, emigrirali. Tu gorku sudbinu više ne želimo, zato poručujemo: shvatite konačno što se događa na jugu i izmijenite svoju ustajalu i nepropulzivnu politiku!

Projekt gradske luke nije američki, nego splitski, koji bismo rado povjerili Amerikancima jer imaju novac, ali i nakon svega on uvijek ostaje naš program, koji ćemo mi za prosperitet Splita u cijelosti definirati i osigurati. Upotrijebimo sve snage da nam se dogodi taj program i da osiguramo perspektivu gradu i našima mladima, koji to očekuju.

Ivo Šimunović

bivši predsjednik Gradskog vijeća Grada Splita, sveučilišni profesor