Drugi mentalitet

Drugi mentalitet

Jasna Čapo Žmegač, Srijemski Hrvati, Etnološka studija migracije, identifikacije i interakcije, Durieux, Zagreb, 2002.

»Širok Dunav, ravan Srem

Zbogom dušo, ja idem.«

Koliko god se činilo ironičnim započeti prikaz knjige Jasne Čapo Žmegač Srijemski Hrvati ovim stihovima narodne pjesme, oni su mi se jednostavno nametnuli kada sam je pročitao. Zašto? Zato što je u njima dan sukus cjelokupnoga djela. Sukus koji se ponajprije zasniva na razgovorima s izbjeglim Srijemcima. Ti razgovori ostavljeni su onakvima kakvi jesu. Ljudi pričaju svoje muke i teškoće koje im je nanio rat i potjerao ih u druga područja. U Hrvatsku koja jest njihova, jer su Hrvati, ali koja će tek budućim naraštajima postati pravi dom. To su obični ljudi, a kada čitate njihove ispovijedi o sučeljavanjima s drukčijim običajima (oni kažu »Faljen Bog«, a domaći »Dobar dan«), shvatite ih i doživite vrlo plastično. Nazvao bih ih ljudima bez velikog slova. Oni jednostavno govore, a autorica tek umeće svoje komentare i poneku bilješku da bi analitički obradila ovo i etnografsko i etnološko djelo.

Zapravo etnologija ne može bez etnografije, dok etnografija bez etnologije može. I tu autorica čini, a meni se čini gotovo nesvjesno veliki pomak u etnološkoj znanosti. Služi se naime različitim metodološkim sredstvima od kojih je najvažniji razgovor, koja tumači svojim znanstvenim aparatom. Osim toga Jasna Čapo Žmegač zadire i u područja političke antropologije u poglavlju o repatrijaciji. Primjerice, govoreći o svojem izbjeglištvu Srijemci tako dobro objašnjavaju čuveni Memorandum SANU kako to nije učinio ni jedan naš znanstvenik, a kamoli političar.

Dakle, Jasni Čapo Žmegač ni jedna ponuđena i bliska znanstvena disciplina nije strana. Zašto sve to navodim? Zato što se konačno netko oslobodio i napisao knjigu koja je i znanstveno djelo i autentično svjedočanstvo o vremenu. Time je Jasna Čapo Žmegač samo potvrdila moje davno mišljenje da je etnologija jedina znanost kojoj ne treba interdisciplinarnost o kojoj se toliko govori. Etnologija je to već sama po sebi. Biti etnolog znači da treba poznavati gotovo sve ili baš sve.

Srijemski Hrvati su knjiga koja se lako i jednostavno čita. Ona budi teške uspomene, otvara rane, no autorica se usprkos tome ne prepušta osjećajima. Od ljudskih priča nastao je pravi roman o ljudima koji su, posve nevini, izgubili sve i našli se u drugom kraju.

Cjelinu zaokružuju dva dodatka, također na vrlo visokoj znanstvenoj razini, Aleksandre Muraj, Ekonomska djelatnost srijemskih Hrvata (stanje iz godine 1996) i Jadranke Grbić, Jezik i govor kao komponente i faktori identiteta.

I na kraju samo jedna rečenica čovjeka koji se našao na sigurnom, ali daleko od svoga doma: »Al’ drugi su oni mentalitet!«

Krešimir Blažević