Dioklecijanova palača ne može biti predvorje hotelima

Valja imati na umu da je luka danas tako očuvana jer je urbanističko planiranje u zadnjih stotinjak godina sustavno izmještalo sve ono što je moglo remetiti njezinu idiličnu sliku: to znači da je svaki m2 splitske luke opterećen hipotekom posve devastiranog, a ne manje vrijednog okoliša na sjevernom obodu poluotoka, na ušću Jadra, u Kaštelanskom zaljevu... U tako visokokvalitetnom prostoru kakav je splitski poluotok imperativno se nameće rehabilitacija »negativnih područja« poput čitave sjeverne strane grada, od Poljuda do Solina koja ne smije biti dodatno opterećena ishitrenim urbanističkim planiranjem

Konzervatorski stav bio je bez oklijevanja i jasno izrečen, pa ga ovdje mogu samo ponoviti. Prvo: budući da Program splitske gradske luke mora slijediti stručnu i zakonsku proceduru, on može biti valjan jedino ako je deduciran iz GUP-a. Drugo: budući da se gradska luka kroz protekla dva milenija profilirala u čitavom spektru različitih namjena, po čemu predstavlja apsolutno najočuvaniju povijesnu luku na Mediteranu, bilo bi posve neprimjereno da njezin čitav istočni ili pak zapadni dio bude u budućnosti programiran isključivo za jednu namjenu, pa bila to i visokoprofitabilna turistička industrija.

Valja imati na umu da je luka danas tako očuvana jer je urbanističko planiranje u zadnjih stotinjak godina sustavno izmještalo sve ono što je moglo remetiti njezinu idiličnu sliku: to znači da je svaki m2 splitske luke opterećen hipotekom posve devastiranog, a ne manje vrijednog okoliša na sjevernom obodu poluotoka, na ušću Jadra, u Kaštelanskom zaljevu... U tako visokokvalitetnom prostoru kakav je splitski poluotok imperativno se nameće rehabilitacija »negativnih područja« poput čitave sjeverne strane grada, od Poljuda do Solina koja ne smije biti dodatno opterećena ishitrenim urbanističkim planiranjem.

Čitav taj proces izmiještanja pauperske industrije u pozadinu grada, ali u prostor apsolutne kulturno-povijesne i krajobrazne vrijednosti, omogućio je gradu da u luci stvori vjerojatno najreprezentativniji terminal putničkog prometa na Mediteranu. Njega bi po našem uvjerenju trebalo domisliti i radi povijesne jezgre i čitava grada kojima takav promet mora ostati temeljni urbanistički atribut, i radi tranzitnog prometa prema splitskom arhipelagu koji će u budućnosti zacijelo biti razumnije korišten i mnogo bolje povezan s kopnom.

Budući da na splitskom poluotoku i na njegovom rubu već postoji niz hotelskih sklopova, mahom u posve zapuštenom stanju ali na idealnim pozicijama i sa znatnim kapacitetima (od Lava, Duilova, Splita, Mosora, Centrala, Slavije, Srebrnih vrata, Salonae, Bellevuea, Ambasadora, Marjana...), trebalo bi prvenstveno težiti njihovoj rehabilitaciji, a tek onda gradnji novih hotela. Dioklecijanova palača, i danas posve umrtvljeni dio luke pred njom, ne smije biti tretirana kao »predvorje« hotelima, bili oni i najviše kategorije; stanovanje i rad u Palači moraju biti rehabilitirani zbog same povijesne jezgre i samog grada, a tek onda radi turističke ponude. Hotelska ponuda (u čemu bi trebalo u određenoj mjeri aktivirati i prostore unutar Dioklecijanove palače) trebala bi biti disperznog, a nikako ne koncentriranog tipa. GUP-u bi svakako trebala prethoditi socijalna studija koja bi pokazala kakve bi sve konsekvencije mogao proizvesti tako masivni i tako koncentrirani »hotelski udar« kakav je zamišljen AFCO-vim prijedlogom.

GUP će morati ozbiljno odgovoriti na imperativno pitanje kako rasteretiti povijesnu jezgru s Dioklecijanovom palačom u središtu od sadržaja i prometa koji se mogu ravnomjerno rasporediti po čitavom poluotoku, i naći mjere da se, primjerice, novom hipertrofiranom koncentracijom hotelskih sadržaja (riječ je o udaru desetak tisuća ljudi, sa svom pratećom infrastrukturom, automobilima... — smatra se da je riječ o čak tri puta 7000 ljudi) dodatno ne optereti njezin ionako fragilni sistem. Razumna politika gradske uprave trebala bi u budućnosti biti usredotočena na ohrabrivanje svakovrsne radne djelatnosti u širem zaleđu Splita, u rehabilitaciji čitavog regiona kojeg je socrealističko planiranje učinilo vacuumom. Čini se istinitim jedno: kako se danas Zagreb ponaša prema Hrvatskoj, tako se Split ponašao i ponaša prema Dalmaciji.

Joško Belamarić

povjesničar umjetnosti – konzervator,

voditelj Konzervatorskoga odjela Split pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske