Cime, cime, otkud vama ime?

Pocimati za kosu (ili cimati bez kraja i konca, ako vam dopusti) možete dragu školsku kolegicu u klupi ispred sebe ako njezine kečke (poput krumpirovih cima) doplaze do vaše klupe te tako postanu prevelika napast da ostanete ravnodušni

Prošli put dala sam si malo oduška za druženje sa starim druzima i drugama, no sve što je lijepo i ugodno obično kratko traje. Kao u onom vicu s bradom — čik-pauza gotova, ronimo dalje. Opet sam ondje kamo zalazim i više puta na dan — u podrumu. Ondje je i krumpir, naš svagda(š)nji zimsko-proljetni hranitelj, koji me poštedio od mnogih neugodnih odlazaka na tržnicu po snijegu i kiši. Iz roza mreže (mladi, kaže se roza mreža, roza sanduk, roza odijelo — dakle nesklonjivo — a ne rozi sanduk, rozo odijelo; u roza mreži, roza sanduku, roza odijelu itd.; ne prisluškujem u tramvaju, ali što mogu kad vas čujem?!) gledaju me oči roza krumpira (draži mi je nego bijeli) iz kojih se prema meni čeznutljivo pružaju svijetloroza repovi nalik na puhovske. Priroda se budi i u mračnom podrumu. Oživjeli su i gomolji krumpira. Krumpir je proklijao (kliti, klijati — nicati), pustio vriježe, svoje mladice. A kako se zovu te njegove vriježe? Neki im kažu klice (prasl. k7l6 — kal, umanjenica klica, »ono što se probija kroz zemlju«), a neki cime. Cime, cime, otkud vama ime?

Krumpirovo nježno tepanje

Znaju one dobro da sam se njihovim matičnim tijelom — krumpirom — bavila jedne jeseni, pa su mi — valjda zbog nježna tepanja — odlučile pomoći u otkrivanju podrijetla svojega imena. Pokazalo se da cima (od lat. cyma, cima, a ova opet od grč. kyma) znači mlado lišće od glavice (kupusa, kelja), zeleni dio pri repi i sličnim biljkama (»perje« mladoga luka) za što se povlači gomolj ili dio biljke pod zemljom, rub ili okrajak te vršak, mladica na travi. Otkidati zaperke, pobočne izbojke kukuruza, duhana, vinove loze, iz pazušaca kaže se cimati. U njemačkom se zadržao velar k u riječi Keim, što znači klica, zametak. No ne samo u njemačkom. U Stonu se kaže kima, kimica za grančicu od masline, a isto je značenje i arap. qimë (tur. çime). Suglasnici k i c često alterniraju sa č, tako se i naša cima, cymula javlja i u liku čimula (u istom značenju: vršike od trave, kupusa) i u liku ćimula, čimulica (cvijet zelja u proljeće). Gornji pak dio stabljike kukuruza zove se čimota, izvedena furlanskim deminutivnim sufiksom -ott. Te su vriježe očito vrlo plodne (i u tvorbenom smislu), pa je križanjem s bubuljicom nastala čibuljica. Čibuljica pak znači gnojni prištić, gnojnica. Zanimljivo je da čuma (u kojoj se lijepo prepoznaje grč. kyma) može značiti i kuga, ali i (ono što nam danas kao vrsta izbojka više odgovara) kvrga za rogovima u goveda i ovnova. Čuma je balkanizam; riječ nalazimo i u rumunjskom (ciuma), bugarskom (čuma) i turskom (çuma). A u Budvi je zabilježen izraz čomiga — bubuljica, nabreklina od udarca, kad dobiješ čvrgu i naraste ti čvoruga.

Kako se cima pruža i u dužinu, drugi krak značenja ide u tom smjeru. Tako se čelo, uže, kraj konopa ili konop uopće zove cima. Mornar s parobroda baca cimu (privezu) na molo, a ondje je dočekuje cimar ili cimor. Kako su u pomorstvu česti nazivi iz mletačkoga, jezika dobro poznatog i govorenog i na našoj, istočnoj, jadranskoj obali, tako se i ova pomorska cima smatra rođakinjom mlet. sime, tršć. zime.

Cebaju se djeca na stolcima

Glagol pak cimati (se) znači ljuljati se, klimati se, trzati (se), drmusati, drmati, povlačiti, vući za, potezati (uz već spomenuto značenje otkidanja zaperaka). Cimaju se (i cebaju se) djeca na stolcima (usprkos stalnim opomenama starijih da to ne rade), a cimaju za rukav i roditelje kad cendraju da ih se nosi. Nervozno cimate i vi (odrasli) za uže ne biste li dozvali stare nagluhe dubrovačke gospare (potežete za kordu na ulaznim vratima s nekih skalina, a vaše cimanje trebalo bi prodrijeti preko cijeloga pospanoga kućnoga perivoja do vlasnikâ, koje je nekoć o gostovu dolasku obavještavala posluga). I »more u kantunu porta puno cimaje konope brodu«. Pocimati za kosu (ili cimati bez kraja i konca, ako vam dopusti) možete dragu školsku kolegicu u klupi ispred sebe ako njezine kečke (poput krumpirovih cima) doplaze do vaše klupe te tako postanu prevelika napast da ostanete ravnodušni. (Kad biste još znali onu Nosimo kečke, dražimo dečke, shvatili biste sav umišljaj te, samo naoko naivne, frizure. A kako li je samo porastao ugled toj starinskoj frizuri otkako je dobila zagovornicu u Janici Kostelić, kojoj ne treba fusnota?!) Pa još oni repići stegnuti špangicama na gumu — čemu služe ako ne da za njih malo pocimate svoju simpatiju? Dakle, cimanje za kečke ima velikih izgleda da se nastavi. Kao i cimanje za cimušu, kako se zove kraj, okrajak na suknu. A cimuz je, na primjer, pojas od klobučine i crvenoga sukna ukrašen pantlikama što ga nose žene iz Bele Krajine u Sloveniji. Valjda i on, tako ukrašen da se dobro vidi, služi tomu da ga tko kojiput malo cimne. Pa nek’ cima tko što ima!