Vijenac 213

AFCO

Stjepan Lozo

Bajka o ružnoj žabi i princu

Ilustracije koje su prikazivale hrpe bezličnih hotela, bezidejno skinutih s bezličnih plaža npr. Floride, trivijalno poredanih uokolo splitske luke i potpuno, do neprepoznatljivosti, mijenjajući sliku Splita, probudile su nadu očajnika.

Bajka o ružnoj žabi i princu

Ilustracije koje su prikazivale hrpe bezličnih hotela, bezidejno skinutih s bezličnih plaža npr. Floride, trivijalno poredanih uokolo splitske luke i potpuno, do neprepoznatljivosti, mijenjajući sliku Splita, probudile su nadu očajnika. Sve je bilo idilično iskićeno američkim zastavicama ispod kojih se šeću bezbrižni građani onim što bi trebala biti splitska riva. U tim bezbrižnim ljudima mnogi su Splićani naivno prepoznavali sebe. Osiromašeni grad, duhovno, materijalno i strukturno paraliziran postkomunističkim šljamom, povjerovao je u bajku

Projekt AFCO ide u red najbizarnijih priča tranzicijske Hrvatske.

U uzornoj opsjeni političkih cinika, koja je počela kao demokratski skandal, a valjda će tako i završiti, prepoznaju se tri epizode, od kojih su dvije završene, a treća je u tijeku.

Prva

U našu stvarnost projekt AFCO banuo je kao bajka o ružnoj žabi i princu koji će je poljubiti. Kako su se bližili lokalni izbori, a u nedostatku realne argumentacije, gradski oci lijevo-liberalne koalicije, kao pokriće svoje dugogodišnje jalovosti, tranzicijskim su lumpenproleterima medijski spektakularno najavili dugo pripremano rješenje izlaska iz krize. Američki ulagač preporodit će Split!

Izgrađene sredine u hipu bi prepoznale priču iz aktovke bjelosvjetskog hohštaplera koji, nakon što vam ponudi vodicu protiv ćelavosti, odmah nudi i projekt od milijardu dolara, a potom od vas, kao usput, žica cigaretu. U Splitu je, osim nekoliko osamljenih glasova, priča prošla odlično.

Ilustracije koje su prikazivale hrpe bezličnih hotela, bezidejno skinutih s bezličnih plaža npr. Floride, trivijalno poredanih uokolo splitske luke i potpuno, do neprepoznatljivosti, mijenjajući sliku Splita, probudile su nadu očajnika. Sve je bilo idilično iskićeno američkim zastavicama ispod kojih se šeću bezbrižni građani onim što bi trebala biti splitska riva. U tim bezbrižnim ljudima mnogi su Splićani naivno prepoznavali sebe. Osiromašeni grad, duhovno, materijalno i strukturno paraliziran postkomunističkim šljamom, povjerovao je u bajku.

Za početak, bajkotvorci su na predstojećim lokalnim izborima, usprkos svemu, ipak zadovoljno trljali ruke brojem dobivenih glasova. Mogli su poći i korak dalje.

Druga

Kritička javnost Splita polako se, sve snažnije i glasnije, počela baviti monstruoznim dimenzijama projekta AFCO. Uskoro su svjetla medijskih, političkih i stručnih reflektora bila potpuno preusmjerena i zaokupljena oko, za misleće već očito vrlo opasna, a za ostale teško provediva, dara s neba. Bajkotvorci su upravo to i htjeli. U njihovu, zapravo vrlo jednostavnu, scenariju projekt AFCO izvanredno je odigravao i svoju drugu epizodu.

U sjeni opće usmjerenosti na projekt AFCO i prostor gradske luke započeta je, nastavljena ili pak dovršena apokaliptička devastacija niza drugih vrijednih gradskih resursa. Uživajući medijsku i inu zavjetrinu, ostatkom splitskog poluotoka, i ostacima ostataka gradskog proračuna, lokalni poslovni ljudi nastupali su u pohodu konačnog pustošenja.

Besprizorno je devastiran prostor Žnjana, uključujući i sveto mjesto gdje je stajao oltar za susreta stotina tisuća Dalmatinaca s Papom. Mijenjani su planovi, uzurpatorski su rušene gradske prometnice kako bi se pogodovalo privatnom interesu, napadnut je Marjan, djelotvorno su otuđivana bogata i profitabilna komunalna poduzeća (Gradske tržnice), prodavane su gradske nekretnine, te se hitalo s koncesijama i kojekakvim pogodovanjima.

Neuznemiravani, bajkotvorci su ponovno prezadovoljno trljali ruke. Mogli su krenuti i dalje.

Stjepan Lozo,

ravnatelj Hrvatskoga pomorskog muzeja, Split

Vijenac 213

213 - 2. veljače 2002. | Arhiva

Klikni za povratak