Aristokrat pjevačke umjetnosti

Aristokrat pjevačke umjetnosti

Alfredo Kraus: Solo pjesme Liszta, Donizettija, Mascagnija, Respighija i Verdija

Među diskografske raritete, kako po sadržaju, tako i po jedinstvenosti zabilježene interpretacije, valja ubrojiti i kompaktnu ploču s odabranim solo pjesmama Liszta, Donizettija, Mascagnija, Respighija i Verdija u izvođenju Alfreda Krausa. Španjolski tenor bio je nešto stariji od svojih također slavnih kolega Pavarottija, Dominga i Carrerasa, čija je planetarna popularnost nastala kao rezultat njihovih zajedničkih nastupa s etiketom tri tenora. S obzirom na snagu umjetničke osobnosti i slavu koju je uživao kao jedan od prvih lirskih tenora uopće, Alfredo Kraus lako je mogao postati i jednim od tri tenorska mušketira (a možda i četvrti!), da je njegovo poimanje pjevanja i glazbe bilo spojivo s razumijevanjem umjetnosti kao komercijalne kategorije.

No, Kraus, koji je u vrijeme tenorskih okupljanja jasno dao na znanje što o tome misli, izjavivši u jednom interviewu da mu »tako nešto ne bi palo na pamet«, do svoje je iznenadne smrti u sedamdeset i prvoj godini u lirskom tenorskom fahu njegovao plemenito umijeće belcanta, dosegnuvši stupanj tehničke perfekcije koja mu je omogućila da i nakon šezdesete godine sačuva status neprijeporne tenorske pjevačke veličine. Karijeru je započeo 1956. u Kairu, kao Vojvoda u Rigolettu, briljiravši iste godine i ulogom Alfreda u Traviati u venecijanskom kazalištu La Fenice. Slijedili su trijumfalni nastupi u londonskom Covent Gardenu, milanskoj Scali, njujorškom Metropolitanu, bečkoj Državnoj operi i na Salzburškim svečanim tjednima, gdje pjeva Don Ottavia u Mozartovu Don Giovanniju pod Karajanovim ravnanjem. Njegove snimke iz tog vremena — među inima i Traviata s Marijom Callas — pripadaju antologijskim diskografskim zapisima.

Kompaktna ploča o kojoj je ovdje riječ posebna je već i po tome što prvi put dokumentira važni, premda manje spektakularan dio Krausove umjetničke aktivnosti — a to je interpretacija vokalne lirike. Ostvaren 1989, na početku posljednjega desetljeća Krausove pjevačke djelatnosti, ovaj CD predstavlja ga kao suptilna interpreta popjevaka, pretežito talijanskih skladatelja. Tome su još dodana Tri Petrarkina soneta Franza Liszta, glazbeno-motivički povezana s istoimenim majstorovim klavirskim skladbama iz ciklusa Godine hodočašća. Te snimke otkrivaju neusporedivu finoću Krausova vokalnog umijeća. Kraus pjeva divno svježim, čvrstim glasom, bez i najmanje naznake tremola, savršenom linijom legato fraze, usvajajući ritam glazbenoga protoka koji vokalnu deklamaciju čini potpuno prirodnom. I sve to još nosi pečat one, za Krausa tako karakteristične, crte otmjenosti izričaja, koja ga je među pjevačkim veličinama druge polovice dvadesetoga stoljeća činila apsolutno jedinstvenim! Na ovom CD-u Alfredo Kraus otkriva i ljepotu jednoga pjevačkog repertoara, svakako rjeđe izvođena od poznatih opernih ostvarenja svojih autora. Nakon četiri Donizettijeve arije za glas i klavir slijede prelijepe Ariette Pietra Mascagnija, među kojima se kontrolirano pasionantna Krausova interpretacija pjesme La tua Stella pridružuje popijevkama Stornellatrice (br. 2) Ottorina Respighija, Le crépuscule Gaetana Donizettija i trećoj pjesmi, Ad una stella, iz Šest romanci Giuseppea Verdija, tvoreći zajedno s njima najviši umjetnički doseg tog iznimnog diskografskog zapisa. S Alfredom Krausom muzicira odlični (i diskretni) pijanist Edelmiro Arnaltes. Ovaj je CD, osobito za one koji poznaju Krausovo vokalno umijeće, posebna vrijednost, jer daje mogućnost potpunijega sagledavanja njegove umjetničke osobnosti. Slavni operni pjevač demonstrira tu još očitije svoje jedinstveno vokalno umijeće na primjerima popjevaka iz pera nekih od najvećih talijanskih opernih skladatelja.

Ovaj je CD svakako sadržaj za opetovanu uporabu; treba ga slušati umjereno glasno i više puta za redom. Jer svakim ponovljenim slušanjem on otkriva novi sloj dorađenosti interpretacije Alfreda Krausa, jednog od rijetkih pravih aristokrata pjevačke umjetnosti našega doba.

Bosiljka Perić-Kempf