Amerike i amerikanade

U Splitu upravo završavamo prijedlog novog Generalnog urbanističkog plana u kojemu će biti analizirane strateške odrednice razvoja grada, s težištem na prepoznavanju uloge mediteranskog Splita u integriranom europskom prostoru i uloge Splita kao povijesnog centra regije s velikim turističkim potencijalima

Da bi se o problemu razvoja splitske Gradske luke moglo suvislo raspravljati potrebno je ponešto razbistriti postojeću medijsku sliku koja je prilično zamućena i zažućena (žutilom i žuči), pa mislim da je potrebno dodatno obrazložiti nekoliko pojmova i termina, odnosno njihove međuodnose.

1. Split identity

Način sagledavanja i promišljanja vlastitih vrijednosti i potencijala, pa tako i vrijednosti i potencijala grada u cjelini, odnosno njegovih pojedinačnih prostora, u stanovnika Splita ima instaliranu jednu sasvim posebnu, do kraja isključivu i, za promatrača sa strane, zbunjujuću optiku. Karakteristike tog mehanizma, koji sliku o sebi donosi u krajnostima: od samouništavajuće depresije do megalomanske prepotencije, baždarene su već od samog početka, od trenutka kada je Car — Bog odabrao Mjesto.

Tako su se sve do danas u svijest stanovnika ugradile koegzistencije uobičajenog i ekskluzivnog, postupnog i incidentnog, realnog i nadrealnog. Svi simptomi ove svojevrsne shizofrenije (split identity) manifestirali su se i u istupima građana, novinara, »stručnjaka« i stručnjaka te, posebno, političara, dakle svih koji su se problemom razvoja luke bavili ili ga samo komentirali, a u svjetlu američkog prijedloga iz 2000. godine (AFCO).

2. Split i obala

Inventura današnjeg načina organiziranja i korištenja svih 27 km obale splitskog poluotoka, pogotovu luka, ne ostavlja puno prostora zadovoljstvu..

Od četiri luke na svom užem području Split samo jednu naziva gradskom što je, nažalost, prilično precizno. Sjeverna teretna luka, koja je primila sav lučki nered dizalica, kolosjeka, skladišta i silosa u proteklih je desetak godina ugošćivala ratne brodove UNPROFOR-a, a danas se priprema, produbljujući dubinu pristaništa sa 9 na 12 metara, za prihvat i prekrcaj čitavih brda jeftinog ugljena za peći Dalmacijacementa. Treći milenij, dakle, ponovno aktualizira poznatu gangu iz šezdesetih na garbunu u sjevernoj luci, dođi dragi pa mi....

Brodogradilište, njegovi gubici i budućnost, kao i budućnost ratne luke u Lori, koja je danas posve prazna i bez ikakve funkcije, tek su teme za političke razgovore »na vrhu«.

Projekt Eko-Kaštelanski zaljev s potporom kredita Svjetske banke očistit će vode Zaljeva, a ispust otpadnih voda organizirati u Stobrečkoj uvali (trenutno najveći takav komunalni zahvat na Mediteranu). Ta je uvala, na ušću rijeke Žrnovnice, Generalnim planom iz 1978. bila namijenjena novoj trajektnoj luci i ukupnom trajektnom prometu s otocima. Prema tom Planu krenula je i izgradnja transportnog i teretnog terminala u blizini, te određeni koridori pristupnih prometnica.

Danas je u gradu Splitu ostala samo zapadna polovica uvale (istočna je u općini Podstrana) i u njoj uglavnom posljednjih tjedana plutaju brodice s prosvjednicima protiv polaganja cjevovoda ispusta.

Vrijeme u kojem će Split i ostale tri luke moći nazvati gradskima bit će trenutak i mjera uspješnosti njegova razvoja i uređivanja ograničenog prostora poluotoka koji mu je sudbina.

3. Split i Gradska luka

Sama Gradska luka nastala je intervencijama, uglavnom nasipanjem prirodne uvale pred Palačom. Središnji dio proširio se u javni gradski prostor — rivu, a nasipanjima s početka prošlog stoljeća oblikovane su zapadna i istočna obala. Grad je sa svojim zapadnim i istočnim prostorima povezan nekadašnjim ulicama koje su išle gornjim rubom prirodnog strmog pokosa (ulica Dražanac koja je vodila do groblja na Sustipanu i Bregovita ulica prema Bačvicama), a na nasipima su se organizirali sadržaji pune autonomije u vlastitim enklavama — na zapadnoj tvornica cementa, a na istočnoj strani, na platou nastalom nasipanjem materijala iz prokopanog željezničkog usjeka, željeznički kolodvor s ložionicom i pomoćnim sadržajima.

Savezničko bombardiranje iz 1944. i poslijeratno čišćenje s još razornijim posljedicama završili su već započete procese izgradnje »nove obale« i gradskih sadržaja na istočnoj strani luke, stvorili ogromne prazne prostore koji se do danas nisu reurbanizirali i koji su postali poligonom stilskih vježbi kojima se Split trebao potvrditi kao izuzetni i isključivo tranzitni centar, koristeći refrakcijsku točku svih vidova prijevoza.

Na tom su prostoru putnici u dolasku vlakom, autobusom, automobilom, najkraćim koridorom ukrcavani na brodove i trajekte i transportirani na otoke.

Sudbinu zapadne obale za dugo je vremena odredila izgradnja zgrade Banovinske uprave kasnih tridesetih. Zamišljena i pozicionirana kao završni akcent obalne izgradnje nije ni do danas dočekala kontinuirano povezivanje s gradskim središtem, a kao osamljena, racionalno organizirana jedinica šezdeset je godina korištena kao policijska, vojna i mornarička uprava.

U uvali pod Sustjepanom organizirane su sportske i nautičke lučice sa stalnim pretenzijama širenja i na zapadnu obalu.

Tako je Gradska luka sastavljena od četiri dijela vrlo različite povijesti, posebnih namjena i odvojenog načina korištenja koje povezuje obalna pješačka komunikacija i od nedavno posebno važan integrativni element kakav je prsten kolektora otpadnih voda.

Ovaj je komunalni zahvat, započet krajem sedamdesetih a završen tek prije tri godine, očistio more u luci (do tada najvećoj crnoj jami na Jadranu) i razbistrio vizije naraslih ambicija.

4. Split i »Amerika«

U splitskom se žargonu termin »Amerika« (izgovara se rastavljenih i naglašenih slogova, a — me — ri — ka ) koristi kao metafora uspješnog, bogatog i idiličnog okruženja, bez direktnih geografskih konotacija.

A vizija svih provenijencija (od planerskih pa do svih vrsta građanskih inicijativa) kao ni ambicija nikad u Splitu nije nedostajalo. Nakon Senjanovićevih vizija nabujalih trgovačkih luka iz 1914. i studentski rezolutnog prijedloga Kaliterne nakon boravka u Nici 1919, čitav se niz majstora ogledao u prostorima luke nudeći svoje »Amerike« na natječajima za Regulacijski plan iz 1923 (Schurmann, Keller, Kodl), za Banovinsku palaču iz 1930 (Žagar, Dobrović, Armanda) te zgradu Primorske banovine iz 1936 (Dumengići, Družeić, Katunarić, Despot, Turina, Vrbanić). Samostalnim studijama svoje su vizije izlagali Senjanović, Pičman, Plečnik, Ibler i Meštrović. Posebno je interesantno izlaganje Kaliterninog prijedloga iz 1941. kojim on cjelovito uređuje luku s rezolutnim prometnim rješenjima, a sve kao komentar prijedloga Generalnog plana.

Pedesetih je tema bila Zapadna (Kalogjera, Kalajžić, Šegvić, Mudnić, Perković, Baldasar, Barišić, Pervan, Bombardelli, Marinović), a šezdesetih Istočna obala ( Kalogjera, Marasović, Matošić, Mitrović, Paviškov).

Pojava američkog prijedloga iz 2000. dolazi iza sporadičnih detaljističkih ponuda Austrijanaca, Izraelaca i Nijemaca u devedesetima, a prije čitave palete prijedloga za uređenje obalne linije i akvatorija luke nasipanjima,tunelima, mostovima i lučicama za sve vrste plovila, od hidroaviona do megajahti.

U svoj toj kakofoniji sirenska dimenzija AFCO ponude, kojom je u inicijalnoj fazi testirana gradska uprava, bila je integrativnost kojom se sažimao istok, centar i zapad luke, sjever i jug poluotoka, kompatibilnost i izbalansiranost zahvata s rasponom namjena od hotela do transferiuma, ali prije svega ponuda povoljnog organizacijskog i financijskog aranžmana u vrlo kratkom vremenu. Nedugo nakon razgovora i tekstova ponuđene su i slike...

5. Split i »amerikanada«

»Amerikanada« bi, govoreći u splitskom žargonu, bilo nakaradno i nekritično prenošenje bjelosvjetskih pomodnosti i kriterija, općenita neprimjerenost lokalnom tradicionalnom iskustvu i vrijednostima.

Ovim je nazivom moguće najpreciznije definirati vizualizaciju, odnosno konkretnu arhitektonsku interpretaciju »američkog prijedloga« iz studenoga 2000.

6. Split i »Amerikanci«

U Splitu upravo završavamo prijedlog novog Generalnog urbanističkog plana u kojemu će biti analizirane strateške odrednice razvoja grada, s težištem na prepoznavanju uloge mediteranskog Splita u integriranom europskom prostoru i uloge Splita kao povijesnog centra regije s velikim turističkim potencijalima.

U ovoj projekciji uloga prostora Gradske luke ima ključnu poziciju, a elementi kojima se određuju namjene, prihvatljivi kapaciteti i odnosi novog i postojećeg temelje se na programskoj analizi koju smo izradili u Stručnoj službi Grada, s nizom konzultanata, u svibnju 2001.

Ti su elementi poslužili i kao ulazni podaci za studiju opravdanosti ulaganja koju je Grad Split naručio, a koja je dala niz potvrdnih odgovora u odnosu na interese vlasnika prostora i potencijalne investitore. Bitne programske odrednice tih elemenata bit će raspravljene u setu javnih i stručnih rasprava.

Usvajanjem prostornih planova stvorit će se preduvjeti za novu ulogu grada koji će, opremljen institucijama (ne samo urbanističkim nego i agencijom za realizaciju gradskih projekata), a uz podršku strukovnih udruga provesti procedure odabira konkretnih rješenja urbanističko-arhitektonskim natječajima.

Ujedno će grad instrumentima sadržanim u prostornim planovima (iako bez gotovo ikakvog vlasništva nad zemljištem) moći odgovoriti svojoj ulozi koordinatora i katalizatora procesa izgradnje i uređivanja svojih obalnih prostora, a pogotovu onih u Luci, te tako biti ozbiljan i ravnopravan partner u razgovorima s današnjim i svim budućim »Amerikancima«.

Robert Plejić

arhitekt, voditelj Službe za urbanizam Grada Splita