Američki program treba pozdraviti

Zahvaljujući Amerikancima, Grad je popisao svu imovinu na području zahvata, napravio njezinu procjenu, napisao ulazne urbanističke parametre za cijeli prostor te na kraju napravio i ekonomsku predanalizu na temelju prethodih analiza. Rezultati te predanalize vrlo su dobri i, kako kažu autori, država je ta koja od ovog projekta dobiva najviše i ona bi ga zapravo i trebala gurati. Realnost je, nažalost, posve drukčija

Za sedam mjeseci rada u Poglavarstvu Grada Splita, imao sam priliku sastati se tri puta s predstavnicima AFCO-a kao član Radne grupe koja je u ime Grada vodila razgovore i pregovore s Amerikancima. Moj je dojam, nakon tih razgovora, da je ideja što su je Amerikanci izložili svakako hvalevrijedna i da je za Split jako prihvatljiva.

U svakom slučaju, apsolutno sam za realizaciju projekta gradske luke, bilo po američkom programu ili pak po nekon drugom, ukoliko ima interesenata za gradnju tako velikog projekta u Splitu.

Jer, sve ono što se danas nalazi i na jednoj i na drugoj strani gradske luke, sigurno nije reprezentativno za jedan grad tako bogate povijesti kao što je Split te predstavlja prostor koji urbanistički, arhitektonski i programski treba drukčije sagledati. Vrlo je malo onoga što je tamo vrijedno pažnje, a veliki dio ne bi trebao ni biti na tom mjestu. Tu prvenstveno mislim na autobusni i željeznički kolodvor te Dalmacijavino na istočnoj obali, kao i sve ono što se nalazi između kuće Čorak i Banovine, isključujući Hotel Marjan, na zapadnoj obali.

Ukoliko se pojavi investitor koji je u stanju svu tu nepotrebnu infrastrukturu i uredske prostore, kojih na zapadnoj obali ima jako puno, prebaciti na druge lokacije i na tim prostorima izgraditi hotele i sadržaje komplementarne turizmu, tada to treba pozdraviti. Ne prihvatiti bez pogovora i bez komentara, ali ni odbaciti, jer mi ne damo naš najlipši grad uništavati.

Program koji su Amerikanci predvidjeli u luci, uz određene korekcije, sigurno je prihvatljiv. Istina, oni su u prikazu tog programa napravili jednu veliku grešku. Način prezentacije s perspektivnim crtežima zamišljenih hotela bio je najlošija karika u njihovoj ideji i upravo radi tih crteža digla se velika prašina napose u stručnim krugovima. Očito je, dakle, da je u američkom projektu najlošija točka bio upravo tim koji je radio na urbanizmu i arhitekturi i da kojim slučajem nisu priložili i prezentirali nacrte sigurno bi projekt bio prihvaćen s manje negodovanja. Upravo stoga, gradska Služba za urbanizam napravila je analizu raspoloživog prostora te napisala i usvojila način na koji će se doći do urbanističkog i arhitektonskog rješenja u gradskoj luci. To je, u svakom slučaju, urbanističko-arhitektonski anketni natječaj kao podloga za izradu Detaljnih planova uređenja, a tek po njihovom usvajanju izrada arhitektonskih projekata za svaki objekt pojedinačno. Na taj način, gradski urbanisti, i ukupna arhitektonska struka, bili bi uključeni u iznalaženje najboljih i najprimjerenijih rješenja za splitsku istočnu i zapadnu obalu. Idaju o međunarodnom natječaju ne treba odbaciti, iako mislim da u našem gradu, a posebno u našoj državi, postoji veliki broj stručnih i sposobnih urbanista i arhitekata koji mogu zadovoljiti sve potrebe tog zahtjevog i velikog splitskog projekta. Gradski urbanisti su, za razliku od Amerikanaca, predvidjeli kao obvezu dolazak ceste, većeg profila od današnjeg i na drugom mjestu, u luku i trajektnu luku na današnjem mjestu, dok bi kamioni i šleperi isplovljavali iz nove trajektne luke u sjevernoj luci. I po jednom i po drugom prijedlogu, međunarodna trajektna luka bila bi u sjevernoj luci. Nadam se da će u skoroj budućnosti sav trajekni promet biti u sjevernoj luci, a da će iz gradske luke svakodnevno prema svim otocima isplovljavati brzi brodovi poput katamarana koji će omogućiti brzo i ugodno putovanje i predstavljati praktično autobusnu vezu otoka s kopnom.

Projekt AFCO vrlo je značajan i po tome što se, valjda prvi put u Splitu počelo razmišljati na pravi način o jednom tako velikom projektu. Zahvaljujući Amerikancima, Grad je popisao svu imovinu na području zahvata, napravio njezinu procjenu, napisao ulazne urbanističke parametre za cijeli prostor te na kraju napravio i ekonomsku predanalizu na temelju prethodih analiza. Rezultati te predanalize vrlo su dobri i, kako kažu autori, država je ta koja od ovog projekta dobiva najviše i ona bi ga zapravo i trebala gurati. Realnost je, nažalost, posve drukčija. Svi oni koji su trebali inzistirati na realizaciji, uz prethodnu provjeru, nisu napravili gotovo ništa za eventualni uspjeh tog projekta. U mojim osobnim kontaktima s predstavnicima Vlade te ponekim ministrom, veliko razočarenje predstavljao je način njihova razmišljanja te praktično odbijanje i pomisli da bi Vlada bila u stanju koordinirati realizacijom tog projekta, što je kao vlasnik većine prostora u splitkoj luci (više od 60 posto) to bila obvezna raditi. Na razgovorima s Amerikancima kojima sam prisustvovao, samo jednom, uz velike molbe, bili su prisutni predstavnici vladine Agencije za gospodarenje nekretninama i Fonda za privatizaciju. Država sigurno nije napravila ono što je mogla da ubrza ostvarenje tog projekta.

Hoće li sada, kada su stranke na vlasti u državi i u Gradu Splitu iste, biti lakše i brže komunicirati i surađivati zajedno na tom ambicioznom projektu, ostaje za vidjeti, ali se nadam da će i Amerikanci i predstavnici Grada Splita u zajedništvu s hrvatskom Vladom, napraviti dodatne napore kako bi prevladali sve nesuglasice koje, možda, postoje i nastavili rad na ostvarenju tog za Split svakako povijesnog projekta.

Branko Poljanić

arhitekt, bivši član Gradskog poglavarstva zadužen za urbanizam i zaštitu okoliša