Vezak vezla

Vezak vezla

Ovom izložbom Kim Sooja brani tradiciju i život, kritizira mentalitet svijeta u kojem živimo i čini sve, u svojem stilu, ne bi li ga popravila. Odnos života i smrti, pitanje čovječnosti i čovječanstva, postaje njezina opsesija i jedan od pokušaja interpretacije neprestanog propitivanja ljudskog postojanja

Bečki Karlsplatz nije ostao, kako su neki mislili, prazan. Umjesto negdašnjeg plavo-žutog kontejnera arhitekta Adolfa Krischanitza koji je vrlo uspješno okupljao poklonike umjetnosti od rujna 1992. do ožujka 2001. godine početkom ove godine otvoren je, na istom mjestu te od istog arhitekta, Kunsthalle Project Space.

Venecija: Pun kamion pinkleca

Nešto manje površine, na dvije stotine i pedeset četvornih metara izložbenog prostora, naširoko poznatim kafićem i restoranom, tu građevinu karakterizira velika otvorenost prema okolini, sjajna transparentnost velikih staklenih površina. U takvu će se okruženju naći buduće izložbe, ali i izložba koja je trenutno postavljena. Koreanska umjetnica Kim Sooja zanimljivo je popunila toliko transparentni prostor.

Kim Sooja ili Kim Soo Ja, rođena 1957. godine u Taegu u Koreji, gdje je studirala, usavršila se na pariškoj Ecole National Superieure des Beaux-Arts. Godine 1992. odlazi u New York, gdje u P. S. 1 postaje artist-in-residence, a u istom gradu živi i radi od 1998. Među velikim brojem samostalnih i skupnih izložbi ističe se njezin nastup u Arsenalima na venecijanskom ’dAPERTutto’ bijenalu 1999. godine te na bijenalu u Săo Paulu godinu prije. Od osamdesetih godina Kim rabi odjeću i tkaninu svoje obitelji i prijatelja za vlastita djela. Ona se najčešće očituju kao veliki pinkleci spremni za transport. Tako je u Veneciji cijeli kamion napunila bottarijima, nekim oblicima golemih pinkleca, a sve u spomen kosovskih izbjeglica. Njezino zanimanje za tradicionalnu koreansku tkaninu počinje u ranom djetinjstvu, kada ju je, s vlastitom majkom, vezla, i tu se koreanska tradicionalna tkanina duboko urezala u njezin kasniji izričaj.

Specijalno za bečki Kunsthalle Project Space, Kim Sooja postavila je instalaciju A Laundry Woman. Instalaciju čine velik broj plahti različitih materijala s tradicionalnim koreanskim uzorcima jarkocrvene, plave, zelene i žute boje koji vise na nekoliko redova žičane užadi postavljene duž cijele izložbene dvorane.

Zrak, ventilatori, Tibet

Te tkanine, pokrivače za krevet, u laganu ritmu njišu tri-četiri ventilatora koji su postavljeni na strop, a kroz cijeli se prostor, iz nekoliko gotovo nevidljivih zvučnika, širi zvučna kulisa molitvi i pjesama tibetanskih redovnika. Kim Sooja tako uspijeva spojiti utilitarnost s ljepotom tradicionalnoga koreanskog tkalačkog zanata te ih savršeno spojiti s meditativnim komponentama molitvi i povjetarca. Svakodnevna uporaba tih tkanina, bilo kao zaštita od hladnoće, ukras tijela ili transportnog sredstva iznenada se, svojom sociološkom komponentom, odupiru današnjem svijetu modernizacije i globalizacije. Metafora tradicije kontra globalnih trendova jedan je od bitnih obilježja Kim Sooja. Taj je dio izložbe vidljiv i izvana, s Karlsplatza, ali potpuni dojam, šetnju kroz redove raznobojnih i vezenih tkanina koje njišu mlazovi zraka iz ventilatora te meditaciju Tibeta, moguće je samo doživjeti u izložbenom prostoru.

Uz tu instalaciju u drugoj je dvorani postavljen videouradak performansa istog naslova, A Laundry Woman, iz 2000. godine. Video je nastavak ciklusa kojim Kim Sooja istražuje sociološke i psihološke fenomene današnjice. U videu sama autorica sjedi na obali rijeke Yamuna u indijskom Delhiju. Uhvaćena s leđa, prikazuje samo gornju polovicu tijela, dok preostali dio kadra čini spora rijeka na čijoj površini plutaju ostaci (čitaj otpaci) civilizacije. Tim više što te otpatke u tamnoj, zagađenoj vodi proizvodi spalionica koja se nalazi uzvodno, u neposrednoj blizini. Nepokretna umjetnica, u tišini i meditaciji, promatra blage pokrete rijeke. Nadalje, Kim Sooja simbolički pročišćuje rijeku pomoću ptica u letu, čiji se odrazi u njoj povremeno reflektiraju. Ona je slične projekte provela u Lagosu kao prosjakinja u A Beggar Woman (2001) te A Needle Woman (2001) iz različitih i specifičnih svjetskih kulturoloških metropola kao što su Tokio, Šangaj, Delhi, New York, Mexico City i Kairo. Stoga se A Laundry woman nameće kao više nego logičan nastavak.

Ovom izložbom Kim Sooja brani tradiciju i život, kritizira mentalitet svijeta u kojem živimo i čini sve, u svojem stilu, ne bi li ga popravila. Odnos života i smrti, pitanje čovječnosti i čovječanstva, postaje njezina opsesija i jedan od pokušaja interpretacije neprestanog propitivanja ljudskog postojanja. Kustos izložbe direktor je Kunsthallea Gerald Matt, a izložba je napravljena u suradnji s njujorškim P. S. 1 Contemporary Art Centreom.

Marko Kružić