Umjetnost je (ipak) temelj svijeta

Umjetnost je (ipak) temelj svijeta

Ivan Obsieger, U pitanju je odgovor, Matica hrvatska Koprivnica, 2001.

Kada se slikari prihvate objašnjavanja biti umjetnosti i smisla slikanja te postojanja uopće, takvi pokušaji najčešće prerastaju u traktate o njihovoj umjetničkoj veličini i važnosti te eventualnoj zapostavljenosti. Akademski slikar Ivan Obsieger (1939), redoviti profesor na slikarskom odjelu Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te pokretač Ateliera Brezovica (1968-1999) i Ateliera Lučkog (od 1999), jedan je od onih slikara koji desetljećima sustavno, za sebe, u tišini svog atelijera, promišljaju o duhovnim, filozofskim i estetskim određenjima i granicama onoga što ih cijeli život pokreće i ispunjava. Slikar iznimne kulture i rafinmana, o čijim su hipersenzibilnim slojevitim pikturalnim površinama apstraktnih psihometrijskih krajolika i uznemirenih kaligrafskih znakova i prepleta panegirički i s poštovanjem pisali ljudi poput Vlade Gotovca ili Željka Sabola.

Paprena knjižica

Strukturirajući knjigu poput dijaloga sa samim sobom (Obsieger si postavlja pitanja i daje odgovore), slikarev alter ego u formi imaginarnog pitaoca i slikar kao intervjuirana strana vode strastven, dinamičan dijalog o smislu i biti umjetnosti, osobnim dilemama stvaranja, traganju za smislom slikanja; razmišljanju o današnjoj poziciji umjetnosti, slikara, umjetnika, konzumenta umjetnosti, ali i biti, funkciji i naravi povjesničara i kritičara umjetnosti u svemu tome. Pred nama je iznimno zanimljivo svjedočanstvo umjetnika (slikara) o svom radu i bolnim procesima stvaranja, sa solidnom utemeljenošću i povezanošću slikareva diskursa s područjima filozofije, estetike, filozofije i sociologije umjetnosti. U spoju senzibilnog, istančanog, intuitivnog diskursa i filozofskog mišljenja, Obsieger se otkriva kao skeptični optimist: iako je po njemu umjetnost sveprotežna, tek mjestimice dvoji o njezinoj budućnosti opstanka, jer ipak je riječ o visokoindividualnoj sferi ljudskog djelovanja koja apsolutno mora odoljeti svim pokušajima srozavanja na niže grane (trendovi, tržište...).

Ova se knjiga čita u jednom dahu i potvrđuje tezu mala knjiga — bure baruta. Autorov sjajan, pronicav, (samo)kritičko-analitički ton, s naglašeno duhovito-ironičnim diskursom punim britkih eksplozivnih opaski osvježenje je u nizu djela tog žanra. To je zaista mala paprena knjižica koja oštri naše vijuge šireći horizont promišljanja o umjetničkom stvaranju u današnjem svijetu. Obsieger se otkriva kao veliki duhoviti ironičar, čije iskreno svjedočanstvo bez trunka mistifikacije izaziva poštovanje spram hrabrosti slikara da progovori o nekim stvarima. Najduhovitiji dijelovi knjige su oni u kojima umjetnik donosi recepte po točkama: vjerovali ili ne, Obsieger tako nudi prave pravcate recepte kako postati umjetnik, kako se dovinuti do prave ideje (kako je realizirati, prepoznati, doživjeti ili je ustoličiti), kako napraviti autentično umjetničko djelo koje će biti strelica iza obzora, kako napraviti djelo koje će sada, u ovom trenutku imati prođu, kojem će se pljeskati i za koje će se plaćati što košta da košta te recept kako biti mislilac o umjetnosti. Iznimno značenje s gledišta sociologije umjetnosti ima poglavlje o snobovima i snobizmu te kritičarima-parazitima/saprofitima, gdje autor na do sada nepoznat način precizno shematski klasificira i definira snobove i teoretičare (totalno ironičan diskurs za smijeh do suza).

Knjiga koja ne smije ostati nezapažena i prešućena!

Iva Körbler