Svakoj fotografiji njezina priča

Svakoj fotografiji njezina priča

Od 1958. prisutan je Zvonko Dumančić na gotovo svim izložbama koje organizira Fotoklub Zagreb. Visjele su njegove fotografije u mnogim sredinama i bile prihvaćene kao poseban likovni događaj. Činjenicu da je i danas njegov odnos prema fotografiji ostao nepromijenjen, promatram i doživljavam isključivo kao odnos prema sredini i životu koji taj autor s posebnom pažnjom njeguje, a njegova vrijednost nije s godinama nimalo popustila. Kao što i vlastiti život živi na osobit način, lepršavo, duhovito i otkačeno, ta raspoloženja prenosi i u stvaralaštvo. Zračeći energijom, pulsirajući s vremenom, ne dopušta ni sebi, a ni svojim fotografijama, brzu starost i zasićenost. Fotografije na najbolji način govore o autorovu poimanju suvremenosti, o punoći doživljaja u kojima svakodnevno sudjeluje i s lakoćom ih bilježi. Široka lepeza interesa, pod okom lucidna promatrača i fotografskog majstora, čini naš doživljaj bogatijim. Svaka od fotografija ima svoju priču, način autorova govora plijeni misaonom čistoćom i jednostavnošću.

Zvonko Dumančić nije osoba koja će mnogo promišljati, vodi ga instinkt pravog stvaraoca, umjetnika koji u zadanostima kadra nalazi dovoljno elemenata kojima će ostvariti svoju sliku — zanimljivo i lijepo ostvarenje trajne likovne vrijednosti. Nikada, ali baš nikada, nisam čuo Dumančića da govori o vlastitom dosegu, prepuštao je to svojim fotografijama, a one nam kazuju kako smo se zatekli u društvu fotografskoga znalca.

Zdenko Kuzmić