Proslava u velikom stilu

Proslava u velikom stilu

Dunja Vejzović obilježila 35. obljetnicu umjetničkog rada novom ulogom u svojem bogatom repertoaru uz sjajne suradnike

Zahvaljujući velikom rasponu glasa i odličnoj tehnici, te znatiželji za istraživanjem novih mogućnosti, Dunja je Vejzović tijekom svoje velike svjetske karijere pjevala različite uloge iz oba faha, u početku mezzosopranskog, a poslije i sopranskog. Uvijek je voljela prihvaćati nove izazove, pa je promišljajući kako obilježiti 35. obljetnicu umjetničkoga rada poželjela ispuniti jednu od neostvarenih želja, ulogu Charlotte u operi Verther Julesa Masseneta.

Kada je tu osebujnu lirsku glazbenu dramu prema Goetheovu epistolarnom romantičnom romanu Patnje mladoga Werthera prije dvije godine na zagrebačku opernu pozornicu postavio ugledni hrvatski dirigent svjetske karijere maestro Mladen Bašić, tada Dunja Vejzović nije imala prigodu sudjelovati. Sada joj je to bilo omogućeno u obnovljenoj predstavi, u kojoj je zadržana režija Zlatice Stepan-Bašić i scenografija Dinke Jeričević, dok je kostime Ike Škomrlj adaptirala Katarina Radošević-Galić, a dirigentsko vodstvo preuzeo je novi intendant HNK maestro Mladen Tarbuk uz asistenciju Silvane Čuljak.

Od ranijih sudionika u predstavi su ovaj put sudjelovali Ivica Trubić kao načelnik La Bailli (Charlottin otac) i Tomislav Bekić kao Charlottin suprug Albert te dječji zbor Zvjezdice koji je uvježbao Zdravko Šljivac. Dunja Vejzović kao nova Charlotta pozvala je u goste (dakako uz pomoć sponzora) dvoje iznimnih partnera. Kao glavna atrakcija nastupio je slavni meksički tenor svjetske karijere Francisco Araiza u naslovnoj ulozi Werthera, ali i mlada nada, darovita učenica Dunje Vejzović u Stuttgartu, vrlo dobra sopranistica Frederique Friess, kojoj je ponuđena uloga Charlottine mlađe sestre Sophie. Bio je to vrlo dobar izbor i svi su se trudili da u danim režijskim okvirima, ponekad nespretnim i nelogičnim, daju sve najbolje od sebe.

Visoka razina orkestra

Već se u uvodnom preludiju, kojim Massenet ocrtava strastvenu narav mladoga Werthera, orkestar HNK pokazao u vrlo dobru svjetlu, s profinjenim i kompaktnim zvukom i čistim slogom, u kojem se naročito lijepo isticao solo prve violinistice (inače zamjenice koncert-majstora) Vlatke Peljhan. Tijekom predstave i drugi su solisti bili na visini zadatka, te je u velikoj mjeri zadržana visoka razina pod znalačkim i analitičkim vodstvom maestra Mladena Tarbuka. Time je omogućeno i pjevačima da dođu do punog izražaja, uz dostojnu pratnju koja ih gotovo u nijednom trenutku nije pokrivala.

Francisco Araiza, unatoč povremenoj indisponiranosti na početku, bio je idealan tumač glavnoga lika Werthera, mladića nesretno zaljubljena u djevojku koja svoje probuđene osjećaje potiskuje, vezana obećanjem suđenom suprugu Albertu. Araizin prekrasni lirski glas, te sugestivna i uvjerljiva interpretacija, usrdnost, bol, ali i potresni strastveni izljevi nesretnih duševnih stanja toga tragičnog lika, bili su dostojni partnerstva velikoj umjetnici Dunji Vejzović.

Ona je u svoj zahvalni lik Charlotte, rastrgane između dviju ljubavi, utkala svoje najljepše kvalitete, od prekrasna glasa i besprijekorne tehnike do izvanredno muzikalna, profinjena i duboko proživljena tumačenja psiholoških dilema i ustreptalosti uznemirene duše i zatomljenih strasti. Veliko iskustvo te sjajne pjevačke i glumačke predispozicije pridonijele su kvaliteti obaju glavnih protagonista i njihovoj međusobnoj čvrstoj koheziji u odnosima bez obzira na nerazmjer u godinama između likova i njihovih tumača.

Vrhunci umjetničkog naboja postignuti su u nekoliko ključnih scena, pred kraj prvoga čina, kada se Werther suočava s bolnom istinom da Charlotta pripada drugome, zatim u prekrasnom trećem činu prizoru s pismima i u završnom prizoru Wertherove smrti, kada Charlotta otvara dušu i priznaje svoju ljubav.

U najboljem svjetlu predstavila se i mlada Frederique Friess, sopranistica iznimnih pjevačkih i glumačkih kvaliteta i privlačne pojave, koja je kao vedra i srdačna sestrica Sophie posve opravdala povjerenje svoje profesorice-slavljenice. Odličan je i siguran bio nastup baritona Tomislava Bekića kao impresivnog Alberta, Charlottina dostojanstvenog supruga.

Promocija CD-a

Česti aplauzi na otvorenoj sceni nastavili su se i nakon završetka te lijepe predstave pred svečanim Bukovčevim zastorom. Tom je prigodom pred prepunim gledalištem, predstavljen CD Dunja Vejzović u Zagrebu u izdanju Orfeja HRT-a.

Uz reprodukcije dvaju dojmljivih primjera s tog reprezentativnog CD-a o umjetnici je lijepim riječima govorila urednica CD-a Marija Barbieri, istaknuvši posebno njezin profinjen osjećaj za interpretaciju i cjelovitost kreacije. Intendant Mladen Tarbuk sa žaljenjem je konstatirao da Dunja Vejzović nije dvanaest godina nastupila u zagrebačkom HNK-u, iako kao univerzalna umjetnica posve iznimnih kvaliteta posjeduje dvije bitne osobine: duboko poniranje u skladateljevu zamisao i posebnu sklonost analizi uloge te radoznalost koja uvelike proširuje njezine horizonte, a dokaz je tome i najnovija uloga.

Dunja Vejzović zahvalila je svojim kolegama na pomoći, posebno Franciscu Araizi. Bio je to prema umjetničinim riječima njezin oproštaj s glazbenom scenom, ali nastavak djelatnosti slijedi na koncertnom podiju i u pedagoškom radu, a poznavajući znatiželju i stvaralačku energiju Dunje Vejzović mogli bismo očekivati i pokoje iznenađenje. Primit ćemo ga sa zahvalnošću.

Višnja Požgaj