Portugalsko pjesništvo

»Mogućnosti«, br. 10/12, Split, 2001. Izdavač: Književni krug Split

U novom broju Mogućnosti Nikica Talan predstavlja nam drugi dio izbora iz suvremenog portugalskog pjesništva. Portugal je odavno prozvan zemljom pjesnika svojim autorima osigurava zavidan položaj na društvenoj ljestvici koji je mjerljiv s položajem zvijezda sporta i estrade. Jedan od najboljih pokazatelja društvenog ugleda pjesnika jest i svečano obilježavanje obljetnica njihova rođenja, odnosno smrti i to ne samo onih »okruglih«. Stvaralaštvo Eugenia de Andradea, Manuela de Melo Duarte Alegrea, Joséa Augusta Seabra i Sophiae de Melo Breyner Andresen osim antičkih motiva koji su prisutni u njihovu pjesništvu povezuje i imanentna angažiranost te ljevičarskom ideologijom obojen svjetonazor. Snažno čovjekoljublje središnja je os pjesničkih opusa Antonia Gedeao i Ruya Cinattia koje povezuju i međunarodno uvažene prirodoznanstveničke karijere. Talan hrvatskoj čitateljskoj publici prvi put predstavlja i četvoricu pjesnika koji su uspjeli izgraditi prepoznatljiv osobni poetski stil, to su: Vasco Miranda, Nuno de Sampayo, Antonio Luis Moita i José Fernandes Fafe. Uz biografsku zabilješku o svakom autoru i njegovu pjesničku bibliografiju Talan nam predstavlja svakog pjesnika s nekoliko nadahnuto prevedenih pjesama među kojima se svojom ljepotom izdvajaju: Cvijet Tesalije, Otok Kos, Posljednja želja i Efeb. Budući da je prvi dio izbora iz suvremenog portugalskog pjesništva tiskan u Mogućnostima davne 1999. treba izraziti nadu da do objave trećeg i završnog dijela nećemo čekati naredne dvije godine.

Podnaslov Eseji i rasprave donosi nam tekst Živana Bezića pod naslovom Što je to znanost? U uvodnom dijelu Bezić iznosi odrednice pojmova znanost, nauk i nauka upozoravajući nas da riječi znanost i nauka nisu istoznačnice. Analizira potom temeljne radnje znanosti — znanje i učenje, iznosi sadržaj znanosti te zaključuje odgovor na pitanje iz naslova analizom vrijednosti znanosti.

Lovorka Čoralić predstavlja nam Prilog poznavanju togirskih zlatara — Juraj Sainović (XVI-XVII. st.). Analizirajući oporuku slabo poznatog trogirskog zlatarskog majstora, Čoralić ukazuje na životnu svakodnevnicu, materijalnu kulturu, odnos prema crkvenim ustanovama, imovne mogućnosti i neke podatke o zlatarskom obrtu koje je iz nje moguće iščitati.

Mogućnosti nude zanimljiv izbor tekstova s područja znanosti, umjetnosti i kulturne problematike. Najveći problem kojem uredništvo u budućnosti treba posvetiti veću pozornost svakako je neredovitost izlaženja časopisa.

Goran Ivaniš