Plesati i u dnevnoj sobi

Plesati i u dnevnoj sobi

Volim plesače koji razumiju koreografiju, koji koreografiju čine svojom. Plesače koji plešu, a ne izvode pokrete u nekoj koreografiji

Na ovogodišnjoj Platformi mladih koreografa predstavit će nam se Igor Barberić, zagrebački plesni umjetnik koji već šest godina radi i živi u Njemačkoj. Rođen je 1973. u Zagrebu, a nakon početaka u ZKM-u i Studiju za suvremeni ples školovanje nastavlja na Vlaamse Dansacademie u Belgiji. Još dok je pohađao akademiju prošao je audiciju za ulogu Mikea u mjuziklu Chorus Line i to je bila prijelomnica za uspješnu karijeru koja je uslijedila (glavne uloge u Cats Eurotour, Les Miserables, Grease). Plesao je u produkcijama Musical Dome-a u Kölnu i Theater des Westensa u Berlinu, a već dulje vrijeme djeluje u Düsseldorfu, Capitol Theater, gdje uz stalne predstave koreografira kratke forme za ansambl.

Kako si prepoznao ples kao svoje buduće zanimanje?

— Iskreno? Plešući u svojoj sobi uz televiziju. Nije to jedini izraz koji me zanimao, ali je ples uvijek dolazio nekako prirodno.

Kad se sjetimo početaka u ZKM-u — ovo danas bio je daleki san. Koje ti je razdoblje bilo najteže?

— Život u Belgiji na plesnoj akademiji. Prvi put daleko od doma, bez novca, prehranjivanje kikirikijem, spavanje na podu, ali sve je to bio dio puta i ne bih ga mijenjao. Teško je na početku probiti led, pod time smatram odluku i odlazak od kuće, krenuo si! Što sad? No nije sve tako strašno.

Plesao si i u Cats Eurotour, kako je to biti na velikoj turneji?

— Neki mrze turneje. Ja ih volim. Volim putovati, volim hotele, volim te mini-premijere ispočetka u svakom gradu i drukčiju reakciju publike. Prisutan je i taj jedan osjećaj nepripadanja, stalno na putu, kao da zakoni nisu toliko važni, osjećaj slobode.

Mjuzikl — dobre i loše strane?

— Dobre strane: ples, pjevanje i gluma povezani su; osam predstava tjedno, mnogo slobodnog vremena i ako si u mjuziklu s čijim se konceptom slažeš i u koji vjeruješ — onda je stvarno užitak to prenositi na sceni.

Loše strane: rutina (osam puta tjedno), gubitak individualnosti u uniformiranim ansambl-brojevima, što dosta zavisi od mjuzikla, u slučaju glavne uloge svakodnevna briga o glasnicama... Ako se dogodi da plešeš u mjuziklu u koji ne vjeruješ, onda zna biti stvarno zamorno i teško.

Inače osobno vjerujem u vlastitu kreativnost i najzdravije se osjećam kada sam stvaram. Onako, od srca, i to dijelim. U mjuziklima je to zapravo rijetkost jer je show tuđa ideja. Izvođač ima manje mogućnosti osobnog izraza.

Možda bih trebao napisati vlastiti mjuzikl...

Čime se još baviš?

— Volim glazbu, volim ples, volim film, video, fotografiju. Glazba je po meni najduhovnija, slobodna i osobna. Ples je prilično blizu. Ja sam se okušao u svemu od navedenog, a najveća je strast glazba, pisanje pjesama, pjevanje. Ples me oduvijek privlači i imam stalnu potrebu za pokretom, za ritmom, za tjelesnim jezikom. Time podrazumijevam i plesanje u diskaču i skakanje po stanu. Ozbiljno.

Je li koreografija Još uvijek, s kojom se predstavljaš na Platformi, nastala isključivo za tu prigodu?

— Da. Namjeravao sam na početku prikazati nekoliko starih koreografija, ali mi se to činilo kukavički. Ovo je posebna prigoda i nekako zove za nečim novim.

Koreografiranje me uvijek privlačilo jer volim plesati i izražavati se pokretom. Ne opterećujem se mnogo pitanjima kao: »Što je moj stil?« ili ’Kako će se sve to sviđati drugima?’ Neka drugi kategoriziraju i komentiraju. Volim plesače koji su plesači u duši. Koja god razina tehnike, kakav god novac, oni će uvijek plesati. Zato što to vole. Dovoljno su hrabri da priznaju ranjivost i ne boje se svoga tijela. Volim plesače koji razumiju koreografiju, koji koreografiju čine svojom. Plesače koji plešu, a ne izvode pokrete u nekoj koreografiji.

Budućnost, karijera?

— Gdje god da jesam i što god da izaberem nastojat ću uvijek biti iskren prema sebi, igrati se, istraživati, razvijati se. Biti prisutan i svjestan svakoga tog trenutka, raditi, a istodobno ne uzeti sve to preozbiljno. O da, i uvijek plesati i pjevati po dnevnoj sobi. Preporučujem svim srcem.

Razgovarala Tamara Curić