Pištoljima na Smotru

Pištoljima na Smotru

U »Vijencu« (br. 211, od. 4. travnja 2002) objavljen je razgovor Krune Lokotara s Ilkom Čulićem naslovljen Etno zaraza u kojemu su, kao odgovor na pitanje »Ima li Smotra folklora, onakva kakva je danas, ikakve veze s etnom?«, iznesene netočnosti i zlonamjernosti o Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu

Gospodin je Čulić propustio ponuđenu mu priliku da se stručno i argumentirano osvrne na koncerte etnoglazbe koji su već godinama u programima Smotre, što je mogao učiniti i prije. A možda mu i nije poznato da Međunarodna smotra folklora ima veze s etnom, štoviše pridonijela je predstavljanju etnoglazbe u Hrvatskoj, kao i stvaranju senzibiliteta za tu vrstu suvremenoga popularnoglazbenog stvaralaštva, koje se inspirira ili pak naslanja na različite lokalne tradicije. Godine 1994. uz Smotru je održan koncert Dunje Knebl i Lidije Bajuk, a od 1997. uz svaku Smotru održavaju se po dva koncerta etnoglazbe s domaćim i stranim sudionicima (nastupali su Vlado Kreslin, Mali bogovi i Beltinška banda te Zoran Predin i Mar Django Quartet iz Slovenije, Kum i njegovi pajdaši iz Mađarske, Bodan Arsovski i Ezgija Orchestra iz Makedonije, Timna Brauer i Elias Meiri Ensemble iz Izraela/Austrije, Allan Taylor iz Velike Britanije, Gjallarhorn iz Finske, Arche’ iz Italije, a iz Hrvatske, uz ranije spomenute, Legen, Cinkuši, Teta Liza, Tamara Obrovac, Irina Vitorovič i Doromb).

Otkrivanje tople vode

No, osnovni cilj Međunarodne smotre folklora nije u promicanju popularne glazbe, pa makar se radilo i o žanru etnoglazbe ili world music. Smotra je manifestacija koja, u hrvatskim okvirima, nastoji promicati u široj javnosti slabo vidljive, rubne, folklorne tradicije. Zalaže se za posebnost, očuvanje i pluralizam lokalnih naslijeđa i kulturnih identiteta. Kao i mnogi drugi folklorni festivali, uključujući i one najuglednije, okuplja izvođače koji predstavljaju starinske tradicije svojih lokalnih zajednica. Stoga, nije li doista pretenciozno bez ijednoga smislenog argumenta izjaviti da je Smotra »od samog početka besmislena manifestacija koja se nije uklapala čak ni u kulturnu politiku HDZ-a«. Smotra je osnovana 1966, a nastavlja na srodne priredbe koje su se održavale od tridesetih do pedesetih godina 20. stoljeća, mijenjajući se u svom dugom trajanju. Sad je došao gospodin Čulić sa svojom kulturnom politikom, otkrio toplu vodu etno i world glazbe te potrebu njezina predstavljanja u Zagrebu, pobrkao kruške i jabuke te preporuča gradskoj vlasti da se Smotri oduzme novčana potpora i dade organizatoru »respektabilnog etno ili world music festivala«. Stvaranju atmosfere kulturnog linča treba pripomoći i spominjanje HDZ-a.

Selaki kaj tancaju

Međunarodna smotra folklora nema baš ništa protiv utemeljenja etno- ili world music-festivala u Zagrebu. Dapače, i sama ga inaugurira u okviru svojih programa. Takav bi festival u projekciji suradnika Smotre smjerao biti refleksivan, dijalogičan i osjetljiv na kontradikcije i asimetrične odnose moći usađene u globalne kulturne interakcije, kao što uostalom i središnje Smotrine programe obilježuje tematsko osmišljavanje, iznalaženje novih predstavljačkih modela, otvorenost prema različitim izvođačima i različitim pristupima u predstavljanju lokalne baštine, brojni popratni sadržaji (izložbe, radionice, koncerti crkvene pučke glazbe, predstavljanja kompaktnih ploča, projekcije etnografskih filmova). Predodžbe o plešućim seljacima koji izazivaju »kaos u prometu oko Trga« pripadaju nesklonima i neupućenima. Uz malo dobrodošla bahtinovskog kaosa na Trgu, Smotrini se glavni programi već cijelo desetljeće odvijaju na Gradecu. Sviđalo se to nekome ili ne, sudionici Smotre pripadaju najmasovnijoj kulturnoj djelatnosti u Hrvatskoj, a Smotra je njezina najuglednija manifestacija. Trebat će ipak malo više argumenata za njezino dokidanje, ukoliko samozvani kulturni komesari uskih pogleda ne potegnu pištolje.

Dr. sc. Zorica Vitez, stručna ravnateljica Međunarodne smotre folklora